III Kž-3/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kž 3/05-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u trećestupanjskom vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, Miroslava Šovanja, Dragana Poljaka i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. L., zbog kaznenog djela iz čl. 91. KZ-a, odlučujući o žalbi opt. D. L., podnesenoj protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 20. siječnja 2005. godine, broj: I Kž-1117/04, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. D. L. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda drugog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zadru, broj: K-39/04 od 23. rujna 2004. godine, opt. D. L. proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1) i 2) izreke te presude, te kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u toč. 3) izreke te presude, pa su opt. D. L., temeljem istih zakonskih propisa, utvrđene kazne zatvora i to: za kaznena djela iz toč. 1) i 2) izreke te presude, u trajanju od pet godina – za svako kazneno djelo, a za kazneno djelo iz toč. 3) izreke te presude, u trajanju od osam godina, pa je opt. D. L., uz primjenu čl. 60. KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno pritvoru od 27. veljače 2004. godine – pa nadalje.

Po čl. 75. KZ-a, prema opt. D. L. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja.

Po čl. 80. KZ-a, od opt. D. L. oduzet je predmet – jedna željezna šipka, kojim je počinjeno kazneno djelo.

Po čl. 132. ZKP svi oštećenici su sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

III Kž 3/05-5

Po čl. 122. ZKP, opt. D. L. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u vidu vještačenja u iznosu od 12.200,00 kn, dok je u pogledu ostalih troškova, oslobođen obveze njihove naknade.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. D. L., po branitelju A. S., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači na način da „okr. D. L. oslobodi kaznene odgovornosti, jer on kaznena djela, za koja se u ovom predmetu sudi, nije počinio“; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, u kojoj predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni, na način da opt. D. L. za kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. KZ-a, iz toč. 3) izreke te presude, utvrdi kaznu zatvora u duljem trajanju, a time i osudi opt. D. L. na jedinstvenu kaznu zatvora „u smislu navoda ove žalbe“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Spis je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, u smislu čl. 373. st. 1. ZKP, a spis je vraćen 23. prosinca 2004. godine, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika prihvati u odnosu na odluku o kazni, a da se žalba opt. D. L. odbije kao neosnovana, a kod ovakvog prijedloga ostao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i na sjednici vijeća.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, dana 20. siječnja 2005. godine, pod brojem: I Kž-1117/04-3, presudio je:

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se za kazneno djelo za koje je opt. D. L. oglašen krivim pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude, pravno označava kao kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 3. KZ-a.

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. D. L. za kazneno djelo iz čl. 91. toč. 3. KZ-a, opisano pod toč. 3. izreke, za koje je tom presudom oglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina, dok se prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora od po 5 (pet) godina za svako kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ-a, opisano pod toč. 1. i 2. izreke, te se opt. D. L., na temelju čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. a) KZ-a, osuđuje na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 (dvadesetdvije) godine, u koju mu se, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 27. veljače 2004. godine – pa nadalje.

III Odbija se žalba opt. D. L. kao neosnovana, i u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Protiv te drugostupanjske presude, po čl. 394. st. 1. toč. 1. ZKP, podnio je žalbu opt. D. L., po branitelju A. S., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao trećestupanjski sud, preinači pobijanu presudu, na način „da utvrdi

III Kž 3/05-5

da okr. D. L. nije kazneno odgovoran, te da mu odredi mjeru, sukladno njegovom stvarnom psihičkom stanju“.

Uz žalbu, opt. D. L., po branitelju A. S., odvjetniku iz Z., priložio je liječničku svjedodžbu iz Zatvorske bolnice u Z., Odjela zdravstvene zaštite bolesnika, Odsjeka neurologije i psihijatrije, matični broj: … od 11. ožujka 2005. godine.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, treba posebno istaknuti, da žalitelj iako u žalbi ističe da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a koje je posljedično dovelo i do povrede kaznenog zakona.

Naime, žalitelj u žalbi ističe samo jednu okolnost: da je tijekom drugostupanjskog postupka nad opt. D. L. izvršena obrada psihijatrijskog tima Zatvorske bolnice u Z., te je dano posve određeno mišljenje i zaključeno da je D. L. neubrojiva osoba – odnosno „…da se radi o pravom duševnom bolesniku, te da je zatvorska kazna neprimjerena sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama…“.

Iz te činjenice, tj. činjenica da je opt. D. L. „neubrojiva osoba“, žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud i drugostupanjski sud pogrešno utvrdio da je opt. D. L. „smanjeno ubrojiv“, a isto tako, prema žalitelju, povrijeđeni kazneni zakon po odredbi čl. 368. toč. 2. ZKP jer ima okolnosti koje isključuju krivnju.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud, a niti drugostupanjski sud, niti je pogrešno utvrdio činjenično stanje a niti je povrijeđen zakon na štetu opt. D. L..

Navodi žalitelja „da je tijekom drugostupanjskog postupka nad opt. D. L. izvršena obrada… te da je zaključeno da je opt. D. L. neubrojiva osoba…“, nisu prihvatljivi za Vrhovni sud, jer je drugostupanjski postupak protiv opt. D. L. dovršen donošenjem drugostupanjske presude (20. siječnja 2005. godine), a liječnička svjedodžba Zatvorske bolnice u Z. je od 11. ožujka 2005. godine – dostavljena kao prilog žalbi protiv drugostupanjske presude Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, te se ista ne bavi ubrojivošću opt. D. L., jer je ubrojivost sastavnica sadržaja krivnje (čl. 39. KZ-a), a ubrojivost opt. D. L. utvrđena je psihijatrijskom vještačenjem u tijeku kaznenog postupka kada je prvostupanjski sud utvrdio „da iz psihijatrijskog vještva, proizlazi da je opt. D. L. osoba koja boluje od paranoidnog poremećaja, a u momentu počinjenja djela bio je smanjeno ubrojiv, te se predlaže njegovo psihijatrijsko liječenje, budući da se sa sigurnošću ne može pretpostaviti da više ne bi mogao ponoviti ista djela“ (str. 5. obrazloženja prvostupanjske presude – a koje utvrđenje je u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud).

Prema tome, opt. D. L. tempore criminis nije bio neubrojiva osoba već je njegova ubrojivost bila smanjena, a kako je istovremeno utvrđeno da postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati na opt. D. L. da počini novo kazneno djelo (u smislu čl. 75. st. 1. KZ-a), prema opt. D. L. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. st. 1. KZ-a (a što sve proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. V. D.-P.).

III Kž 3/05-5

Dakle, time što je drugostupanjski sud prihvatio razloge prvostupanjskog suda o smanjenoj ubrojivosti opt. D. L. – nije pogrešno utvrdio činjenično stanje, a niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu opt. D. L., kako to u žalbi ističe žalitelj.

To što žalitelj u žalbi iznosi nove činjenice i nove dokaze, dakle i one činjenice koje se odnose na okolnosti odlučne za utvrđenje ubrojivosti optuženika, ovaj Vrhovni sud, kao trećestupanjski sud, ocijenio je kao nove činjenice i utvrdio da one ne dovode u pitanje ubrojivost opt. D. L. tempore criminis, a sam žalitelj u žalbi nije naveo činjenice koje tim dokazom želi dokazati. To što žalitelj ne prihvaća zaključak vještaka – psihijatra, dr. V. D.-P. jer mu je taj zaključak „upitan“, to još ne znači da je žalitelj u žalbi naveo činjenice koje bi dovele u pitanje ubrojivost opt. D. L. u vrijeme počinjenja djela (a ne u vrijeme provođenja sigurnosne mjere iz čl. 75. KZ-a, koja okolnost nije relevantna za žalbeni postupak pred trećestupanjskim sudom, a povodom žalbe optuženika na drugostupanjsku presudu, u kojoj je nedvojbeno utvrđeno da je opt. D. L. smanjeno ubrojiva osoba).

Kako prema odredbi čl. 394. st. 2. ZKP, trećestupanjski sud rješava žalbu protiv presude drugostupanjskog suda, prema odredbama koje važe za drugostupanjski postupak, Vrhovni sud je, prema čl. 382. ZKP, preispitao i odluku o kaznenoj sankciji, te našao da je drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 91. toč. 3. KZ- a (opisana pod toč. 3) izreke prvostupanjske presude) vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju Vrhovnog suda, osudom na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 22 godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja, a iz razloga navedenih na str. 5. obrazloženja drugostupanjske presude koje razloge prihvaća i Vrhovni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Sigurnosne mjere izrečene u prvostupanjskoj presudi (a potvrđene u drugostupanjskoj presudi) u svemu su zakonite, a provođenje obaveznog psihijatrijskog liječenja nad opt. D. L., otklonit će opasnost ponavljanja kaznenog djela u buduće.

S obzirom na izneseno, temeljem čl. 387. u vezi čl. 394. st. 2. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove trećestupanjske presude.

U Zagrebu, 20. rujna 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.