Revt-163/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 163/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina kao predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika K. b. d.d. iz Z., koga zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika R. d.d. u stečaju iz Z., koga zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., II-tuženika P.-a d.d. u stečaju iz Z., koga zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik O. d. Ž. i partneri u Z., III-tuženika A. d.o.o. iz Z., koga zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik O. d. F. & Š. u Z., radi isplate, te radi utvrđenja, odlučujući o reviziji III-tuženika – protutužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5887/07-3 od 18. veljače 2009. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1886/04-81 od 12. listopada 2006., u sjednici održanoj 28. siječnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija III-tuženika – protutužitelja A. d.o.o. iz Z. se prihvaća, preinačuju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5887/07-3 od 18. veljače 2009. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1886/04-81 od 12. listopada 2006. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev prema III-tuženiku-protutužitelju, te u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev III-tuženika-protutužitelja, te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev prema III-tuženiku koji glasi: Nalaže se tuženiku A. d.o.o. Z., da plati tužitelju K. b. Z. d.d. Z., iznos od 2.492,481,63 kn sa promjenjivom godišnjom kamatom u visini od 40% godišnje tekuća od 6. svibnja 1997. do 30. travnja 1999., a od 1. svibnja 1999. do 4. listopada 2001. u visini od 28% godišnje, a od 5. listopada 2001. do 30. lipnja 2002. u visini od 25% godišnje, u visini od 22% godišnje promjenjiva tekuća od 1. srpnja 2002. do 31. srpnja 2004., a od 1. kolovoza 2004. do plateža u visini od 15% godišnje, a sve sukladno tužiteljevim odlukama o kamatnim stopama ili u visini zakonske zatezne kamate u slučaju da ista bude viša te da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Utvrđuje se da je prestala obveza III-tuženika A. d.o.o. prema tužitelju K. b. Z. d.d. koja obveza je glasila na platež iznosa od 2.492.481,63 kn.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je III-tuženiku da plati tužitelju 2.492.481,63 kune sa zateznim kamatama, - u toč. II. izreke utvrđuje se da postoji tražbina u iznosu od 2.492.481,63 kune tužitelja prema II-tuženiku, - u toč. III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva, - u toč. IV. izreke naloženo je II. i III-tuženiku da naknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 396.625,35 kuna, a tužitelju je naloženo da III- tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 91.207,20 kuna, - u toč. V. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev III-tuženika za utvrđenje da je prestala obveza III-tuženika prema tužitelju na platež iznosa od 2.492.481,63 kune.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i V. izreke, a ukinuta je u preostalom dijelu i predmet u tom dijelu je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i V. izreke pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je III-tuženik – protutužitelj (dalje u tekstu: III-tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače ili da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Revizija je osnovana.

Tijekom glavne rasprave tužitelj je povukao tužbu prema I-tuženiku.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelj i II-tuženik 1. srpnja 1995. sklopili ugovor o kratkoročnom kreditu br. 1096 te dodatke tome ugovoru I, II, III, IV, V,

- da su tužitelj, I-tuženik i II-tuženik 1. travnja 1996. sklopili ugovor o preuzimanju duga br. 296/96 kojim I-tuženik preuzima dug II-tuženika prema tužitelju kao vlasnik i osnivač II-tuženika, uz obvezu zasnivanja založnog prava u korist tužitelja na nekretninama II-tuženika, a temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1096/95,

- da su tužitelj i I-tuženik 10. lipnja 1996. sklopili ugovor o uređenju međusobnih odnosa br. 514/96 kojim su uređeni međusobni kreditni odnosi tužitelja i I-tuženika temeljem ugovora o preuzimanju duga II-tuženika br. 296/95, ugovora o kratkoročnom kreditu br. 58/D od 13. listopada 1995. uz dodatak ugovora o otvaranju akreditiva s odloženim polaganjem pokrića, ugovor br. 113/96 o otvaranju akreditiva s odloženim polaganjem pokrića i pripadajućih kamata,

- da su tužitelj i I-tuženik 17. lipnja 1996. sklopili ugovor o kratkoročnom kreditu br. 580/96,

- da su tužitelj i tuženici 30. studenog 1996. sklopili ugovor o preuzimanju duga br. 1083/96 temeljem kojeg je III-tuženik preuzeo dugove I. i II-tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.288.008,87 kuna,

- da je čl. 6. ugovora o preuzimanju duga br. 1083/96 određeno da II-tuženik – sudužnik preuzima neopozivu obvezu ugovorenja asignacione klauzule u korist banke, dijela kupoprodajne cijene u slučaju sklapanja kupoprodajnog ugovora o prodajni nekretnine na adresi, a radi osiguranja povrata obveza po tom ugovoru,

- da su tužitelj i I-tuženik 16. prosinca 1996. potpisali protokol, a 27. ožujka 1997. I. dodatak protokolu, a protokolom se utvrđuje da I-tuženik ima dugovanje prema tužitelju prema iznosu od 2.288.008,87 kuna čiju otplatu je na sebe preuzeo III-tuženik,

- da se u čl. 3. protokola tužitelj obvezao da će u veljači 1997. vratiti ukupno dugovanje na I-tuženika koji će dugovanje podmiriti na jedan od slijedećih načina: iz kredita G. b., prodajom nekretnine u vlasništvu II-tuženika ili reprogramiranjem dugovanja u dogovoru sa III-tuženikom,

- da se u čl. 4. protokola tužitelj obvezao da će 1. ožujka 1997. sklopiti ugovor o preuzimanju duga s III-tuženika na I-tuženika, tako da se cjelokupni dug vraća na I-tuženika, a prestaje svaka obveza III-tuženika, a I. dodatkom protokola produžen je rok sklapanja ugovora na 10. travnja 1997.,

- da je tužitelj 5. rujna 1997. otkazao ugovor o preuzimanju duga br. 1083/96 zbog neurednog povrata dospjelih novčanih obveza i zahtijevao je isplatu cjelokupnog potraživanja u iznosu od 2.492.481,63 kune.

Ocijenivši da je III-tuženik preuzeo na sebe cjelokupno dugovanje iz navedenih pravnih poslova nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev prema III-tuženiku za isplatu 2.492.481,63 kune sa zateznim kamatama, a odbili su protutužbeni zahtjev III-tuženika za utvrđenje da je prestala obveza III-tuženika prema tužitelju u tom iznosu, a time su materijalno pravo pogrešno primijenili.

Prema odredbi čl. 466. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) preuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. U predmetnom slučaju ugovorom o preuzimanju duga br. 1083/96 što su ga stranke sklopile 30. studenog 1996. III- tuženik je preuzeo dug I-tuženika prema tužitelju uz suglasnost tužitelja kao vjerovnika.

Međutim, u odredbi toč. IV. protokola što su ga potpisali tužitelj i I-tuženik 16. prosinca 1996. doslovno navedeno: „Banka se obvezuje sklopiti ugovor o preuzimanju duga s društva A. d.o.o. Z., na društvo R. d.d. Z., tako da se cjelokupni dug vraća na R. d.d. Z., pa prestaje svaka obveza društva A. d.o.o. Z.. Ugovor će se sklopiti dana 01. ožujka 1997. Sve obveze prema ugovoru o preuzimanju duga koji je preuzela A. d.o.o. Z., prestaju dana 01. ožujka 1997.

U I-dodatku protokola od 16. prosinca 1996. je navedeno: „Banka se obvezuje sklopiti ugovor o preuzimanju duga s društva A. d.o.o. Z., na društvo R. d.d. Z., tako da se cjelokupni dug vrača na društvo R. d.d. Z., a prestaje svaka obveza društva A. d.o.o. Z.. Ugovori će se sklopiti dana 10. travnja 1997. Sve obveze prema ugovoru o preuzimanju duga koji je preuzela A. d.o.o. Z., prestaju dana 10. travnja 1997.“ Navedeni dodatak protokolu potpisali su tužitelj i III-tuženici.

Prema toj odredbi postojala je obveza za sklapanja ugovora o preuzimanju duga, a takav ugovor nisu mogli sklopiti vjerovnik (tužitelj) i dužnik (III-tuženik) jer se ugovor o preuzimanju duga sklapa između dužnika – III-tuženika i preuzimatelja duga – I-tuženika. U obrazloženju prvostupanjske presude je navedeno da je tužitelj odbio potpisati ugovor o preuzimanju duga, no ta činjenica nije odlučna za rješenje predmetnog spora jer u smislu odredbe čl. 466. st. 1. ZOO vjerovnik – u ovom slučaju tužitelj niti ne može biti ugovorna strana iz ugovora o preuzimanju duga.

Tužitelj je kao vjerovnik mogao uskratiti svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga što su ga sklopili III-tuženik kao dužnik i I-tuženik kao preuzimatelj duga.

Tužitelj je kao vjerovnik izrazio svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga što su ga sklopili I i III-tuženik.

Iz navedenog proizlazi da je u navedenom slučaju sklopljen valjan ugovor o preuzimanju duga u smislu odredbe čl. 466. st. 1. ZOO između I i III-tuženika čime se usuglasio tužitelj. Nije od značaja što je u I. Dodatku protokola navedeno da će se ugovor sklopiti 10. travnja 1997. kraj činjenice da je ugovor o preuzimanju duga već sklopljen. Kako je na temelju sklopljenog ugovora o preuzimanju duga dugovanje III-tuženika u utuženom iznosu prešlo na I-tuženika, nije osnovan tužbeni zahtjev za isplatu toga dugovanja prema III-tuženiku, a osnovan je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je prestala obveza III- tuženika prema tužitelju koja je glasila na platež 2.492.481,63 kn.

Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda sadrži dovoljne razloge o odlučnim činjenicama, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP).

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije preinačiti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema III-tuženiku, a odbijen protutužbeni zahtjev, na način da se odbija tužbeni zahtjev prema III-tuženiku, a prihvaća protutužbeni zahtjev III- tuženika (čl. 395. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 28. siječnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.