I Kž-463/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 463/1995-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S.I. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ, rješavajući žalbe državnog odvjetnika i optuženika, podnesene protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 24. svibnja 1995., br. K 5/95, u sjednici održanoj 10. ožujka 1999., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.T.,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, u odnosu na opt. M.V., opt. A.B. i opt. Š.K., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u toč. 10., 11. i 12. izreke i izriče:

Temeljem čl. 354. toč. 1. ZKP

opt. M.V., sin B. i majke S. rođ. M., rođen … 1964. godine u Š., gdje i prebiva, ul. .., državljanin Republike Hrvatske,

opt. A.B. rođ. V., kći A. i majke M.B., rođena … 1973. godine u Š., G. 12, Hrvatica, državljanka Republike Hrvatske,

opt. Š.K., sin K. i majke M. rođ. B., rođen … 1964. godine u Š., ul. P.Z. …,

oslobađaju se od optužbe

da bi i to opt. M.V.

10. dana 31. svibnja 1994. godine u Šibeniku u popodnevnim satima u caffe baru "Zamak" u ulici 8. dalmatinske udarne brigade kupio od okr. I.S. 45 šteka cigareta "Walter Wolf" za samo 30,00 kn po šteki, te iste dao svom bratu da ih proda u kafiću za iznos od 6,50 kn po kutiji,

opt. A.B.

11. dana 15. prosinca i 19. prosinca 1994. godine u Šibeniku u caffe baru "Bingo" od okr. I.S. kupila 10 šteka cigareta "Walter Wolf" za samo 40,00 kn po šteki, za svoje potrebe,

I Kž 463/1995-3

opt. Š.K.

12. dana 17. prosinca 1994. godine u Šibeniku u trafici u kojoj radi kupio od okr. I.S. 3 šteke cigareta "Marlboro" za iznos od 100,00 kn,

dakle da bi kupili stvari za koje su mogli znati da su pribavljene kaznenim djelom,

čime da bi počinili kazneno djelo prikrivanja iz čl. 144. st. 2. KZRH.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-5. ZKP i nužni izdaci optuženog, te nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na ovaj dio presude padaju na teret paušalnih sredstva, osim u slučaju određenom u st. 2., 3., 4. i 5. i čl. 123. ZKP.

Uslijed odluke pod toč. I. ukida se mjera sigurnosti oduzimanja predmeta izrečena temeljem čl. 64. st. 1. OKZRH opt. M.V. i opt. A.B.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona postala je bespredmetna.

III. Prihvaća se djelomično žalba opt. I.S., a u povodu te žalbe i žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odnosu na opt. I.S., a temeljem čl. 383. ZKP i u odnosu na opt. R.B. i opt. S.S. u pravnoj oznaci djela i kaznenoj sankciji i izriče da je opt. I.S. radnjama opisanim pod toč. 1. i 2. počinio dva kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ, te mu se za svako djelo utvrđuje primjenom čl. 57. KZ kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a činjenjem opisanim pod toč. 3. izreke počinio kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 2. KZ, te mu se za to djelo utvrđuje primjenom čl. 57. KZ kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, činjenjem opisanim pod toč. 4., 5., 6., 7., 8. i 9. izreke presude počinio šest kaznenih djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, te mu se za svako djelo primjenom čl. 57. KZ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te se opt. I.S. temeljem čl. 218. st. zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1., a primjenom čl. 60. st. 2. toč. c KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu se temeljem čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 22. prosinca 1994. godine do 21. veljače 1995. godine,

a opt. S.S. radnjama opisanim pod toč. 8. i 9. izreke presude počinio dva kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, te mu se za svako djelo primjenom čl. 57. KZ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i na temelju čl. 60. st. 2. KZ izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, tako da se izrečena kazna odgađa na vrijeme od te primjenom čl. 67. st. 2. i 5. KZ primjenjuje uvjetna osuda 2 (dvije) godine pod uvjetom da u tom roku ne počini novo kazneno djelo,

a opt. R.B. radnjom opisanom pod toč. 8. izreke presude počinio kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, te mu se za to djelo temeljem čl. 217. st. 1. a primjenom čl. 57. KZ utvrđuje kazna zatvora u trajanja od 4 (četiri) mjeseca, pa mu se primjenom čl. 57. st. 2. i 5. KZ primjenjuje uvjetna osuda tako da se izrečena kazna odgađa na vrijeme od 2 (dvije) godine pod uvjetom da u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

IV. Odbija se žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalba opt. I.S., te se u pobijanom a ne preinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

V. U odnosu na oslobađaju dio, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmjenjena.

I Kž 463/1995-3

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim opt. I.S. zbog dva kaznena djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, jednog kaznenog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 2. KZRH, šest kaznenih djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH, te mu je nakon što su mu za svako djelo utvrdio pojedinačne kazne, sud izrekao primjenu čl. 38. toč. 2. OKZRH jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, opt. S.S. zbog dva kaznena djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH izrekao mu uvjetnu osudu te utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci na rok kušnje od dvije godine, opt. R.B. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH i izrekao mu uvjetnu osudu te utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca na rok kušnje od dvije godine, opt. M.V., opt. A.B. i opt. Š.K. zbog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 144. st. 2. KZRH, je izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, svakome uz rok kušnje od jedne godine.

Temeljem čl. 64. st. 1. OKZRH opt. M.V. i opt. A.B. izrečena je mjera sigurnosti oduzimanja predmeta i to opt. V. 35 šteka cigareta "Walter Wolf", a opt. A.B. 8 šteka i 9 kutija cigareta "Walter Wolf".

Istom presudom opt. I.B. i opt. I.Č. temeljem čl. 340. toč. 3. ZKP oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo prikrivanja iz čl. 144. st. 2. KZRH.

Protiv osuđujućeg dijela presude državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na izrečenu mjeru sigurnosti, te zbog odluke suda o kazni u odnosu na opt. I.S., s prijedlogom da se umjesto izrečene mjere sigurnosti od opt. M.V. i A.B. oduzme količina cigareta kao imovinska korist, dok da se opt. S.I. izrečena kazna znatno povisi.

Opt. S.I. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazni u kojoj žalbi predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se presuda preinači u odluci o kazni i optuženom izrekne blaža kazna.

Opt. I.S. u svojoj žalbi zatražio je da sjednici vijeća ovog Vrhovnog suda bude prisutan njegov branitelj. U vrijeme podnošenja žalbe bila je na snazi Uredba o primjeni Zakona o kaznenom postupku u slučaju ratnog stanja, neposredne ugroženosti i neovisnosti jedinstvenosti Republike Hrvatske od 31. prosinca 1991. godine kojom je određeno (čl. 20.) da se neće primjeniti odredbe ZKP o obavezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća (čl. 372-375. ZKP). Kako se ne može negirati kazneno procesni značaj radnjama postignutim u vrijeme važenja Uredbe, ne može se niti kasnije obnašati radnja koja je u vrijeme važenja Uredbe bila nedopuštena, pa iako je Uredba stavljena van snage 6. prosinca 1996. godine na sjednicu vijeća nisu pozvani optuženi i njegov branitelj.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis, predložio je da se žalba opt. I.S. odbije kao neosnovana, dok da se žalba državnog odvjetnika uvaži "presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje".

U povodu žalbe državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na izrečenu mjeru sigurnosti opt. M.V. i opt. A.B., ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP) u odnosu na te optužene, te temeljem čl. 383. ZKP i u odnosu na opt. Š.K., te je utvrdio da te optužene treba osloboditi od optužbe budući da djelo za koje se optužuju više nije kazneno djelo (čl. 354. toč. 1. ZKP).

Naime, prema novom kaznenom zakonu kazneno djelo prikrivanja (čl. 236. KZ) čini onaj tko zna da je stvar koju pribavlja pribavljena kaznenim djelom, dakle ne i onaj koji kupuje stvar za koju je mogao znati da je pribavljena kaznenim djelom, kako se optuženima stavlja na teret. Dakle, za postojanje ovog kaznenog

I Kž 463/1995-3

djela, prema novom kaznenom zakonu, koji zakon je ovaj sud dužan primjeniti, budući je blaži za počinitelja (čl. 3. st. 2. KZ), u pogledu subjektivne strane kaznenog djela od počinitelja se traži znanje da je stvar pribavljena bilo kojim kaznenim djelom, dakle postupanje sa namjerom, dok je postupanje sa neizravnom namjerom i nehajem koje je ranije bilo sankcionirano, sada dekriminalizirano.

Radi navedenog sud drugog stupnja je povodom žalbe državnog odvjetnika po službenoj dužnosti oslobodio od optužbe M.V., A.B. i opt. Š.K. temeljem odredbe čl. 354. toč. 1. ZKP, kao u izreci ove presude.

Obzirom na to sud je ukinuo izrečenu mjeru sigurnosti opt. M.V. i A.B., a o troškovima kaznenog postupka u odnosu na ovaj dio presude odlučio temeljem odredbe čl. 123. st. 1. ZKP.

Zbog naprijed navedenog žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona postala je bespredmetna.

I Kž 463/1995-3

Žalba opt. I.S. djelomično je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Opt. I.S. nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 354. st. 1. ZKP/93).

Netočno optuženi navodi da se presuda temelji isključivo na priznanju optuženika, naime, iskazi svjedoka oštećenih (V.R. i dr.), zapisnici o uviđaju na licu mjesta, u bitnome se podudaraju sa priznanjem opt. I.S. Prema tome, optuženi nije u pravu kada navodi da sud presudu utemelji isključivo na ocjeni priznanja optuženika protivno odredbi kaznenog postupka (čl. 351. st. 2. ZKP). Navodi žalbe kako je optuženi svoje priznanje dao u pretkrivičnom postupku pred istražnim sucem što predstavlja nevaljani dokaz, lišeni su svakog osnova.

Optuženi nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Točno je da ošt. V.R., K.B. i V.N. nisu optuženog mogle identificirati, međutim, njihov opis djela u cijelosti je podudaran glede načina izvršenja djela kako su ti načini opisani pod toč. 1., 2. i 3. izreke presude, a prema priznanju optuženika. Opravdano se postavlja pitanje, kako bi to optuženi u svome priznanju mogao navesti toliko detalja istovjetnih sa iskazima oštećenica, glede načina izvršenja djela, ako ta djela nije izvršio. Prema tome sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je optuženi počinio dva kaznena djela razbojništva (toč. 1. i 2. izreke presude) i kazneno djelo teške krađe (toč. 3. izreke presude).

U odnosu na kaznena djela teških krađa opisanih pod toč. 4., 5., 6., 7., 8. i 9. izreke presude, pored priznanja optuženika i zapisnika o izvršenim očevidima, jasno proizlazi na koji način su te krađe izvršene, te što je iz kioska i prodavaonica otuđeno. Podudarnost podataka navedenih u rečenim zapisnicima s priznanjem optuženika nedvojbeno ukazuje da je optuženi bio počinitelj tih djela.

U izvedenim dokazima nije bilo dokaza o tome da bi ta djela počinio isključivo A.B., te da je optuženi pod pritiskom policije preuzeo na sebe svu odgovornost. Ta tvrdnja koja se iznosi u žalbi nema nikakovog osnova, a posebno to nemaju navodi optuženika da je optuženi zbog svoje iscrpljenosti i dugotrajnosti postupka, koji su vodili djelatnici policije, pred istražnim organom priznao ta djela, iako ih nije počinio. Kada optuženi nema opravdanja za svoje priznanje, koja su podudarna sa iskazima oštećenica i zapisnicima o uviđaju, onda pokušava, bez uspjeha, uvjeriti sud kako je sve detalje događaja saznao od A.B. koji je nedostupan sudu i policiji.

Prema tome, u pravu je sud prvog stupnja kada je izvedenim dokazima utvrdio da je optuženik počinio djela navedena pod III. točkom ove presude.

Optuženik dakle nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 463/1995-3

U povodu žalbe optuženika a po službenoj dužnosti ovaj sud drugoga stupnja preinačio je pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, kako za kaznena djela razbojništva, tako i kaznena djela teške krađe i to u odnosu na opt. I.S., te temeljem čl. 383. ZKP i u odnosu na opt. S.S. i opt. R.B. jer je novi kazneni zakon za sva ta djela blaži za počinitelje.

Opt. S. je u pravu kada se žali zbog odluke suda o kazni, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Optuženik prigovara pobijanoj presudi da mu nije u dovoljnoj mjeri cijenila njegovu mladost budući je u vrijeme izvršenja djela bio star svega 19. godina, nekažnjavanost, te protek vremena.

Državni odvjetnik smatra izrečenu jedinstvenu kaznu opt. S. preblagom, jer su olakotne okolnosti precijenjene.

Po utvrđenju ovog suda drugoga stupnja optuženik je u pravu budući nije sud prvog stupnja u dovoljnoj mjeri cijenio mladost optuženog u vrijeme izvršenja djela, te njegovu neosuđivanost, a sada i protek vremena od izvršenja djela. Obzirom na te okolnosti, utvrđene kazne zatvora, koje je utvrdio ovaj sud drugog stupnja, te izrečena jedinstvena kazna zatvora, ukazuje se primjenjenom društvenoj opasnosti djela, a posebno ličnosti optuženika, pa će te navedene kazne i izrečena jedinstvena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ.

Primjenjene uvjetne osude u odnosu na opt. S.S. i opt. R.B. ostale su neizmjenjene u pogledu svoje težine.

Zbog svega navedenog trebalo je, temeljem čl. 387. i 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. ožujka 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Neva Šibl, v.r.