II Kž-10/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 10/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić-Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. C., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi opt. M. C., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2011. broj K-Rz-1/11, o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je opt. M. C. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91, 39/92, 91/92, 31/93 i 35/93 - dalje u tekstu: OKZRH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), optuženiku je produljen pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. M. C. putem branitelja L. Š., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno preinači na način da se optuženiku ukine pritvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud ispravno produljio pritvor protiv opt. M. C. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP/97.

Nepravomoćnom presudom optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz

II Kž 10/12-4

čl. 120. st. 1. OKZRH-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je i počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP/97.

S obzirom na to da optuženik, pored državljanstva Republike Hrvatske, ima i državljanstvo R. S., u kojoj državi ima i prebivalište, zaposlenje i obitelj, dok za područje Republike Hrvatske nije vezan ni na koji način, da je uhićen na temelju međunarodne tjeralice nakon gotovo šest godina u B. i H. te da je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, što može predstavljati dodatnu motivaciju za bijeg, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na opasnost da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao pobjeći i opet postati nedostupan hrvatskim pravosudnim tijelima.

Stoga je primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP/97 i nadalje nužna i jedina primjerena mjera za otklanjanje opasnosti od bijega te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika da su mu roditelji vlasnici nekretnina u Republici Hrvatskoj, gdje imaju prijavljeno prebivalište, kao i njegovi supruga i sin. Ovo osobito stoga što je optuženik uhićen po međunarodnoj tjeralici u B. i H., i to nakon gotovo šest godina od njezina raspisivanja, a do uhićenja je s obitelji živio i bio zaposlen u R. S.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i ispravnost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 11. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Lidija Grubić-Radaković, v.r.