Gž-372/2025-3 · Županijski sud u Splitu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-372/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Trgovina Krk d.d., OIB: 66548420466, Dubašljanska 80, Malinska, Krk, zastupanog po punomoćniku Jadranki Meštrović Kologranić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene STG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Siniši Štrok, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovnog broja Povrv-389/2023-31 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovnog broja Povrv-389/2023-31 od 12. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" 1. Ukida se u cijelosti platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovnog broja: Ovrv-5687/2019 od 26. studenog 2019.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

3. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.485,15eur, u roku 15 dana".

2. Tužitelj pobija odluku suda prvog stupnja u cijelosti iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika je dostavio na odgovor tuženoj.

Tužena nije odgovorila na žalbu tužitelja.

Žalba tužitelja nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.414,38 Eura/48.329,13 kuna, a sve temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice poslovnog broja Ovrv-5687/2019 od 26. studenog 2019.

4. Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što žalitelji ističu u žalbama, jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo tako da izrečena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbeni navodima stranaka.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

5. Iz rezultata provedeno parničnog postupka pred sudom prvog stupnja proizlazi da je tužena zaposlenica tužitelja te da je kod tužitelja u razdoblju od 2018. do 2020. radila kao poslovođa u prodavaonicama broj 129 (Zagreb-Remetinec) i broj 156 (Zagreb-Kustošija) u kojim prodavaonicama je nakon provedene inventure utvrđen manjak u utuženom iznosu.

5.1. Nadalje, proizlazi da je tužena izvještavala svog poslodavca o nedostacima u spomenutim prodavaonicama na način da je na prostoru od 200 m2, koliko bi prodavaonice bile površine u smjeni radila jedna ili dvije radnice, da je bio nedostatan vidao nadzora, a da nije bila organizirana ni zaštitarska služba, da između polica s robama nije postojalo ogledalo iznad polica, pomoću kojeg bi bio moguć bolji nadzor nad stanjem u prodavaonici, da bi prodavaonice bile opskrbljene s jednom manjom rashladnom vitrinom, a s obzirom na količinu robe kvarljive kvalitete jer bi se radilo o voću, povrću, suhomesnatom proizvodu, te ta vitrina ne bi bila dostatna za svu robu, pa da je teško bilo u takvim uvjetima kontrolirati otuđenja – krađe robe, i često da se kvarila roba, što je rezultiralo nastanku manjka.

6. Gornja utvrđenja sud prvog stupnja utvrdio je nakon pregleda dostavljene elektroničke korespondencije stranaka, saslušanih svjedoka ST i NT, kao i same tužene.

7. S obzirom na iznijeto ukazuje se da je sud u potpunosti utvrdio činjenično stanje te je pravilno utvrdio da nastali manjak koji je utvrđen nakon provedenog postupka inventure kod tužitelja nije rezultat štete, koja je nastala radom ili propustom tužene kao poslovođe zaposlene kod tužitelja.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja da je presuda suda prvog stupnja temeljena samo na iskazu tužene, ističe se da sud prvog stupnja dao valjano obrazloženje i ostalih provedenih dokaza koji su nadopunili i potvrdili navod tužene. Obaveza je tužitelja da dokaže osnovanost svojih tužbenih navoda, u ovom postupku, predlažući provođenje određenih dokaza, a osim inventurnog zapisnika druge ključne dokaze tužitelj nije imao.

9. Ono što bi bilo bitno za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja osim utvrđenja visine štete bilo bi i dokazivanje činjenice da je u radnom procesu tužena postupila krajnje nepažljivo i suprotno uputama tužitelja kao poslodavca. Kako takvu činjenicu tužitelj u ovom postupku nije dokazao, to je pravilan zaključak suda prvog stupanja da ne postoji odgovornost tužene za nastalu štetu.

10. To što tužena nije imala primjedbe na inventurni zapisnik, i što je isti uredno potpisan od tužene, bez nekih posebnih komentara, pogrešno tužitelj tumači kao priznavanje tužene za nastali manjak utvrđen u tom zapisniku. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj sud smatra da potpisivanje zapisnika od strane tužene nije priznavanje odgovornosti tužene za visinu nastale štete tužitelju. Potpisi zapisnika o inventuri od strane tužene je potvrda sadržaju zapisnika, a ne i priznavanju nastale štete, jer iz drugih izvedenih dokaza, u ovom postupku, je utvrđeno kako je nastala šteta rezultat propusta poslodavca da pravilno organizira rad u prodavaonicama i da osigura sve potrebne uvjete za sigurno zbrinjavanje robe od kvarenja.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupanja pravilno je primijenio materijalno pravo odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 2. ZPP- a, kao i odredbe Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), te pravilno dosudio troškove parničnog postupka tuženoj.

12. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP- a.

U Splitu 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić