Gžri-80/2011 · Županijski sud u Splitu

Gžri-80/11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz S., zastupanog po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženika B. – B. d.o.o. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-823/08 od 4. svibnja 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. rujna 2011. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-823/08 od 4. svibnja 2011. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženik obveže isplatiti tužitelju iznos od 42.500,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. travnja 2005. godine uz isplatu izgubljene zarade u visini od po 1.500,00 mjesečno počev od 1. svibnja 2005. godine pa ubuduće i mjesečnu rentu u iznosu od 3.500,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, koja dospijeva svakog prvog u mjesecu najkasnije do 5-og u mjesecu naknadu parničnog troška.

Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Neosnovno tužitelj u žalbi ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka članka 354. stavak 2. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a uz tvrdnje da je prvostupanjski iz

propustio savjesno i brižljivo ocijeniti sve izvedene dokaze.

Po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu nepravilnost ni nezakonitost pobijane presude, pa se žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na način kako je to obrazloženo u žalbi tužitelja, ukazuju neosnovnim.

U provedenom dokaznom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2.,4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, kao radnika, da mu tuženik kao poslodavac naknadi nematerijalnu i materijalnu štetu koja mu je nastala zbog ozljeda zadobivenih na radu kod tuženika dana 18. travnja 2005. godine.

I u ovom stadiju postupka sporno je pitanje postoji li odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju.

Odgovornost poslodavca radniku za štetu nastalu ozljedom na radu, uređena je odredbom članka 102. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst i 68/05 - dalje: ZR) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje u vezi s odredbom članka 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/08, dalje: ZZR).

Odredbom članka 102. stavak 1. ZR-a propisano je da poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpio štetu na radu ili u svezi s radom dok je odredbom članka 15. ZZR-a, u tekstu koji je vrijedio u vrijeme nastanaka predmetnog štetnog događaja, propisano je da poslodavac odgovora radniku za štetu uzrokovanu ozljedu na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

Poslodavac se pak može osloboditi odgovornosti za štetu te kao dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili radnje samog oštećenika, kako je to propisano odredbom članka 177. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO - "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08).

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza pravilno utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom nepravilnog silaska s kamiona kojim je odnosne prigode upravljao, a koji služi za prijevoz komunalnog otpada unutra kruga rada poslodavca.

U utvrđenju činjenice da je tužitelj kao dugogodišnji radnik na poslovima vozača predmetnog specijalnog vozila, odnosne prigode prilikom napuštanja i izlaska iz kabine vozila postupao protivno pravilima struke i izričito propisanim uputama u knjižici vozila o načinu korištenja, prvostupanjski sud nalazi njegov isključivi doprinos u nastanku predmetne nezgode za što u cijelosti snosi i odgovornost.

Dakle, utvrđeno da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja njegovih uobičajenih radnih zadataka unutar pogona tuženika isključivo krivnjom tužitelja.

Navedena odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu načina nastanka štetnog događaja u skladu sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge, koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju, a zbog toga ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

S obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravo tužitelj odgovoran za nastalu štetu koju je pretrpio ili trpi zbog zadobivene ozljede.

Naime, iz kazivanja tijekom postupka saslušanog tužitelja u svojstvu parnične stranke proizlazi da se isti odnosne prigode, iako dugogodišnji vozač zadužen za predmetno vozilo, prilikom silaska iz vozila koristio tek jednim od dva za tu svrhu predviđena rukohvata u kabini vozila, pridržavajući se jednom rukom za volan, a drugom za rukohvat u kabini vozila, na srednjoj od tri tvornički postavljeni rešetkaste stepenice na vozilu, poskliznuo i pao na tlo zadobivši ozljedu noge.

Iz pregledanog pak zapisnika Državnog inspektorata Područne jedince S. od 20. travnja 2005. godine, sačinjenog u svezi s predmetnim štetnim događajem, razvidno je da je tužitelj osposobljen za rad na radnom mjestu vozača, a što je vidljivo iz evidencije kartona o osposobljavanju radnika za rad te da je isti obavljao poslove s posebnim uvjetima rada za što posjeduje stručnu i zdravstvenu sposobnosti.

S druge strane iz priložene knjižice teretnog vozila I., ST …, kojim je odnosne prigode upravljao tužitelj, proizlazi prikazan način korištenja dva dugačka rukohvata za koje se vozač treba uhvatit prilikom ulaska i silaska iz kamiona (list spisa 35).

U navedenim činjeničnim okolnostima kada je upravo tužitelj bio zadužen za rad s predmetni vozilom, na kojem nije zamijetio tragove nečistoće, proizlazi pravilnost zaključka suda da je postupanje tužitelja, koje je odnosne prigode bilo protivno pravilima struke i izričitoj uputi o uporabi vozila za koje je zadužen, dovelo i do nastanka predmetnog štetnog događaja, čime je isključena odgovornost tuženika kao poslodavca.

Naime, u situaciji kada je radnik obučen za rad na svom radnom mjestu i s vozilom za koje je zadužen i za koje je izričito predviđen način korištenja rukohvata prilikom ulaska i izlaska iz vozila kamiona, nekorištenje za tu svrhu predviđenih rukohvata koji bi bili uporište za stabilnost i zaštitu od pokliznuća odnosno gubitka ravnoteže i pada, dovodi i do krivnje radnika za svu štetu koju trpi uslijed takvog protupropisnog postupanja.

Utoliko je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan držeći da je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje pretpostavki u smislu odredbe članka 177. ZOO-a za isključenje njegove inače objektivne odgovornosti.

Slijedom naprijed iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti ovaj sud nalazi ostvarivanje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pobijanu presudu je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. valjalo potvrditi te žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Splitu, 21. rujna 2011. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Luka Grgat