Gžzp-135/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 135/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u u pravnoj stvari predlagatelja I. H. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-178/06-6 od 30. kolovoza 2006. godine, ispravljenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-178/06-8 od 13. rujna 2006. godine, dana 10. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gzp-178/06-6 od 30. kolovoza 2006. godine, ispravljeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-178/06-8 od 13. rujna 2006. godine

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-178/06-6 od 30. kolovoza 2006. godine, ispravljenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gzp-178/06-8 od 13. rujna 2006. godine zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 5. travnja 2006. godine utvrđen je osnovanim (st. I. izreke) te je predlagatelju određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 9.000,00 kuna (st. II. izreke). Protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz st.II. u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (st. III. izreke ).

Protiv prvostupanjskog rješenja protustranka je podnijela žalbu zbog svih razloga predviđenih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje u tekstu: ZPP), ističući da je u konkretnoj situaciji odluka sporu koji je predmetnom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku donijeta prije donošenja pobijane odluke slijedom čega predlagatelju ne pripada pravo na pravičnu naknadu. Stoga predlaže pobijano prvostupanjsko rješenje ukinuti, odnosno preinačiti.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda čnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, i 11 ZPP na koje, temeljem odredbe odredbi parni

čl. 365. st 2 ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da je zemljišnoknjižni postupak započeo dana 15. lipnja 1998. godine zaprimanjem prijedloga za upis garaže kod Općinskog suda u Zagrebu, koji je 27. travnja 2006. godine donio rješenje o odbacivanju prijedloga i određivanju zabilježbe odbačenog prijedloga. Tako je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno utvrdio da pravno relevantno razdoblje za razmatranje, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku počinje 15. lipnja 1998. godine, odnosno danom podnošenja prijedloga za upis, a završava 27. travnja 2006. godine, odnosno danom donošenja nepravomoćnog rješenja tako da sveukupno iznosi 7 godina, 10 mjeseci i 12 dana. Također, utvrđeno je da u tom razdoblju Općinski sud u Zagrebu nije poduzeo niti jednu radnju koja bi opravdala navedeni period neaktivnosti te da predlagatelj nije doprinio duljini trajanja postupka kao i da se ne radi o složenijem predmetu. Na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je drugostupanjski sud utvrdio da je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

Nije osnovan žalbeni navod protustranke da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio zahtjev predlagatelja osnovanim jer da je u konkretnoj situaciji nepravomoćna odluka donijeta prije odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. To stoga jer je zahtjev predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku podnesen 5. travnja 2006. godine dok je nepravomoćno rješenje Općinskog suda u Zagrebu o odbacivanju prijedloga donijeto 27. travnja 2006. godine, dakle 22 dana nakon podnošenja zahtjeva radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Prema tome, u trenutku podnošenja zahtjeva radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku postupak još nije bio okončan jer odluka nije bila donesena te je u tom slučaju nadležni viši sud dužan odlučiti je li podnositelju povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku i u slučaju utvrđene povrede odrediti primjerenu naknadu, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud. Stoga u navedenom smislu utvrđena činjenica da je nepravomoćna odluka u predmetnom zemljišnoknjižnom postupku donesena i dostavljena predlagatelju ne čini zahtjev neosnovanim, ali može utjecati na visinu odmjerene naknade kao što je to i slučaj u ovom predmetu.

S obzirom na to nije na štetu žalitelja primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 105/05 - dalje u tekstu: ZS), kada je predlagatelju na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku dosuđen iznos od 9.000 kuna, imajući u vidu činjenična utvrđenja kada je postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu započeo, kao i sve gore navedene relevantne okolnosti.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe čl. 368. ZPP, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbu protustranke te riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 2006. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.