I Kž-676/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 676/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Ž. M. zbog krivičnog djela silovanja iz čl. 83. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 11. srpnja 1991. K 48/91-11, u sjednici održanoj 4. prosinca 1991., saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. Ž. M. kao neosnovana i potvrdjuje se presuda suda prvog stepena.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. Ž. M. zbog tri krivična djela silovanja iz čl. 83. st.

1. KZH, pobliže opisana pod toč. 1., 2 i 3. izreke te presude, te ga nakon pojedinačno utvrdjenih kazni zatvora na temelju čl. 83. st. 1. KZH od dvije godine za svako krivično djelo, primjenom čl. 48. st. 2. toč. 3. KZ SFRJ, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu je na temelju čl. 50. st. 1. KZ SFRJ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 11. svibnja 1991., pa dalje.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, vraćajući spise na temelju čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stepena.

žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

I Kž 676/1991-3

Žalbenim navodima u tom dijelu, optuženik ponavlja svoju obranu, koju je prvostepeni sud na temelju rezultata glavne rasprave, s osnovom odbacio kao neistinitu i izveo pravilan zaključak, da je optuženik učinio djela kako to proizlazi iz izreke pobijane prvostepene presude i da je krivično odgovoran.

Za svoja činjenična utvrdjenja, prvostepeni sud naveo je iscrpne i razumljive razloge, pa je izmedju ostalog na valjan i u svemu prihvatljiv način izložio iz kojih razloga uzima iskaz oštećenice istinitim, a nasuprot tome obranu optuženika neprihvatljivom.

Naime, žalba optuženika svodi se u stvari samo na neosnovano pobijanje ocjene izvedenih dokaza od strane prvostepenog suda, osobito oštećenice, saslušane kao svjedoka, bez valjanih protuargumenata koji bi doveli u pitanje odluku prvostepenog suda. Protivno žalbenim navodima, oštećenica okolnosno i uvjerljivo tereti optuženika.

Odlučnu činjenicu, upotrebu sile, prvostepeni sud utvrdio je pravilno iskazom oštećenice, saslušane kao svjedoka, koji je potkrijepljen iskazom svjedoka Žedja Steve, sina optuženika i oštećenice. Naime, nesporno je da su optuženik i oštećenica kritičnih večeri i noći bili zajedno i da su imali spolni odnos. Medjutim, protivno žalbenom prigovoru, isključeno je da su ti odnosi bili dobrovoljni. Prema dosljednom i uvjerljivom iskazu oštećenice, saslušane kao svjedoka, optuženik je već prilikom dolaska u kuću demonstrirao silu, time što je dva puta provalio ulazna vrata, da bi treći put, kad je na vrata radi osiguranja stavljen lanac s lokotom, ušao kroz prozor. Nakon takvog dolaska u kuću oštećenice, optuženik je unatoč protivljenja oštećenice i saznanja da ga je ona već prijavljivala zbog takvog ponašanja, odnosno silovanja, nastavio s upotrebom sile, tako što je oštećenicu nasilno bacao na krevet, skidajući joj odjeću, a zadnji put, 9. svibnja 1991. g. i s prijetnjom da će ju zaklati s nožem koji je stavio na stol. Takva upotreba sile i prijetnje, bila je očito dovoljna, da skrši otpor oštećenice, fizički znatno slabije osobe, pa protivno žalbenom prigovoru, nije nužno da oštećenica pri tome zadobije i tjelesne povrede. Po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, protivno žalbenom prigovoru, isključeno je da je oštećenica optuženika lažno teretila, kraj utvrdjenja da je optuženika prilikom svake obljube već iste večeri i noći prijavljivao policiji sin optuženika i oštećenice H. V..

Iz tako izvedenih dokaza, protivno navodima žalitelja, prvostepeni sud je osnovano i pravilno zaključio, da je optuženik tri puta upotrebom sile prisilio oštećenicu na obljubu.

S obzirom da je prvostepeni sud utvrdio sve odlučne činjenice, to se prijedlog i u optuženikovoj žalbi, da se zatraži izvod iz zdravstvenog kartona oštećenice i da se pribavi socijalna anamneza za oštećenicu, ukazuje potpuno suvišnim i očito usmjerenim na odugovlačenje postupka.

Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Nije u pravu optuženik kad se žali zbog povrede krivičnog zakona.

I Kž 676/1991-3

Žalbenim navodima optuženik u stvari polazi od činjeničnog stanja, kako je prema njegovoj subjektivnoj ocjeni trebalo biti utvrdjeno, a kako je prvostepeni sud na pravilno utvrdjeno činjenično stanje pravilno primijenio krivični zakon, nije učinio povredu krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 4. ZKP.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog te žalbene osnove.

Nije u pravu optuženik kad se žali zbog odluke o kazni.

Tu žalbenu osnovu optuženik ne obrazlaže, ali kako njegova žalba zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, prema čl. 379. ZKP, sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ispitana je i ta odluka.

Pri odmjeravanju kazne, prvostepeni sud je pravilno ocijenio težinu krivičnog djela i stupanj krivične odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostepene presude, što utječu da kazna bude veća ili manja, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku pravilno odmjerio adekvatnu i primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostepenu presudu, niti su utvrdjene povrede zakona iz čl. 376. st. 1. ZKP, na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 384. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 4. prosinca 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.