I Kž-691/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 4. svibnja 2001. godine broj K-7/01, u sjednici održanoj 28. kolovoza 2002. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-691/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Neosnovano se žalitelji pozivaju na odredbu čl. 235. ZKP smatrajući da su iskazi svjedoka navedenih u izreci pobijanog rješenja iznuđeni silom, prijetnjom ili sličnim zabranjenim sredstvom, te da se na njima ne može temeljiti sudska odluka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-691/02-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 4. svibnja 2001. godine broj K-7/01, u sjednici održanoj 28. kolovoza 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. I.K. i S.Đ.
Obrazloženje
Županijski sud u Sisku, rješenjem od 4. svibnja 2001. godine broj K-7/01 odbio je prijedlog za izdvajanje iz spisa zapisnika od 24. studenog 2000. godine o saslušanju svjedoka G.B. (list 71 spisa), zapisnika od 24. studenog 2000. godine o saslušanju svjedoka Z.P. (list 72 spisa), zapisnika od 29. studenog 2000. godine o saslušanju svjedoka D.D. (list 79 spisa), te zapisnika od 27. studenog 2000. godine o saslušanju svjedoka D.K. (list 74 spisa).
Protiv tog rješenja žale se optuženici po braniteljima D.N. i Ž.S., odvjetnicima iz S., i predlažu da se pobijano rješenje ukine ili podredno preinači i sporni zapisnici izdvoje.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 7. kolovoza 2002. godine broj KŽ-DO-1231/02 predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Neosnovano se žalitelji pozivaju na odredbu čl. 235. ZKP smatrajući da su iskazi svjedoka navedenih u izreci pobijanog rješenja iznuđeni silom, prijetnjom ili sličnim zabranjenim sredstvom, te da se na njima ne može temeljiti sudska odluka.
Tu svoju tvrdnju temelje na navodu da su svjedoci dovedeni na saslušanje istražnom sucu po djelatnicima policije, a nakon što su u policijskoj postaji zlostavljani pa i fizički, kao svjedok B.
Protivno navodima iz žalbe, takve tvrdnje nemaju utemeljenja na činjenicama iz spisa. Prije svega, iz spisa ne proizlazi da bi svjedoci bili u pritvoru po bilo kojem osnovu i da branitelji, koji su bili nazočni njihovom saslušanju, nisu mogli imati saznanja o postupcima u policijskoj postaji, o kojima govore tek na glavnoj raspravi.
Naime, svjedoci su saslušavani 24., 27. i 29. studenog 2000. godine, pa da je takvih nepravilnosti i pritisaka bilo, mogli su o njima imati saznanje već nakon prvog saslušanja, ukoliko se prihvati navod da ih je na ročište dovodila policija, što iz spisa nije razvidno. Osim toga, navodi svjedoka na glavnoj raspravi o zadržavanju na policiji su različiti, nisu u suglasju, pa prema tome niti uvjerljivi, kada tek nakon proteka nekoliko mjeseci od saslušavanja u istrazi, govore o primjeni sile i zastrašivanju.
Svjedok B. govori da je bio tučen u policiji dva dana prije saslušanja kod istražnog suca, koje je bilo 24. studenog 2000. godine, da bi priložio liječničku svjedodžbu od 20. ožujka 2001. godine iz kojeg proizlazi da je po vlastitom iskazu tučen u policijskoj postaji 20. studenog 2000. godine.
Svjedok D. govori da je B. u policiji bio dan prije njega i da je čuo da je dobio batina, što ga je uplašilo. Tvrdi da je odmah odvezen na saslušanje istražnom sucu, a isto je bilo tek 29. studenog 2000. godine, kako je to vidljivo na listu broj 79 spisa.
Osim toga, svjedok B. govori o odlasku odvjetniku, kontaktiranju dužnosnika policije u vezi primjene sile, kako to sam navodi, a sve prije saslušavanja kod istražnog suca, pa je neuvjerljivo da je bio u strahu prilikom tog saslušavanja, da o tome ne bi govorio istražnom sucu i ostalima, nazočnim odvjetnicima.
S obzirom na sve navedeno, u pravu je prvostupanjski sud kada ne prihvaća prijedlog branitelja zasnovan na navodu da su iskazi navedenih svjedoka iznuđeni silom i prijetnjom, a navedeni zaključak nije niti žalbenim navodima doveden u sumnju.
Zbog svega iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2002. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
mr. Branko Zmajević, v.r.