Rev-1274/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1274/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Ilije Čuljata, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja L.V. iz R., sada KPD L., koga zastupa punomoćnik mr. T.S., odvjetnik iz R., protiv tuženika "Hrvatska elektroprivreda" DP "Elektroprimorje" Rijeka, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od dana 29. siječnja 1992. pod posl. br. Gž 174/92, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od dana 11. studenog 1991. pod posl. br. P 3086/91, u sjednici održanoj dana 30. rujna 1992.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Okružnog suda u Rijeci od dana 29. siječnja 1992. pod posl. br. Gž 174/92 na način da se odbija žalba tužitelja i potvrdjuje u cijelost presuda Općinskog suda u Rijeci od dana 11. studenog 1991. pod posl. br. P 3086/91.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Poništava se odluka tuženika o prestanku radnog odnosta tužitelju po sili zakona od 23. srpnja 1991. g. te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati 1/2 osobnog dohotka u visini od 16.552,00 HRD za period od 5.

III. do 31. X 1991. g., sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odnosno 2.069,00 HRD, pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana".

Rev 1274/92

Istom odlukom je obvezan tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u visini od 200 HRD u roku od 8 dana.

Odlučujući o žalbi tužitelja Okružni sud je preinačio prvostepenu presudu na način da je poništio odluku tuženika od dana 23. srpnja 1991. g. i obvezao tuženika da isplati tužitelju 1/2 osobnog dohotka sa pripadajućim kamatama kao i da mu naknadi parnični trošak u visini od 8.950 HRD

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužitelju.

Tužitelj na reviziju tuženika nije odgovorio, a javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava po drugostepenom sudu je ostvaren. U ovoj fazi postupka nije sporno:

- da je tužitelj presudom nadležnog suda u krivičnom postupku (K 50/91) osudjen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina,

- da ova presuda u krivičnom postupku nije pravomoćna,

- da je tužitelj na vlastiti zahtjev upućen u ustanovu za izdržavanje kazne, u K. p. d.L., dana 5. III. 1991.,

- da je tuženik dana 23. VII. 1991. donio odluku o prestanku radnog odnosa po sili zakona, po kojoj tužitelju danom 5. III. 1991. prestaje radni odnos.

Prvostepeni sud pozivajući se na odredbu iz čl. 76. st. 1. t. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Sl. list SFRJ" br. 60/89, preuzet kao republički propis "Narodne novine" br. 54/91, u daljnjem tekstu: ZOPRO) smatra da je tuženik, a s obzirom na iznesena utvrdjenja, valjano odlučilo kada je utvrdio tužitelju po sili zakona prestaje radni odnos sa danom početka boravka u ustanovi za izdržavanje kazne, dana 5. III. 1991. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja da se ta odluka poništi te da se obveže tuženika na isplatu 1/2 osobnog dohotka.

Odredbom iz čl. 76. st. 1. t. 3. ZOPRO, radniku prestaje po sili zakona radni odnos ako zbog izdržavanja kazne zatvora mora biti odsutan s rada duže od šest mjeseci - danom stupanja na izdržavanje kazne.

Pozivom na ovu istu zakonsku odredbu drugostepeni sud, nasuprot prvostepenom sudu, smatra da odluku nadležnog organa tuženika od dana 23. VII. 1991. g. valja poništiti te obezati tuženika na isplatu 1/2 osobnog dohotka jer da sve do momenta "dok nije donesena pravomoćna presuda" tužitelj "ima status osobe privremeno lišene slobode bez obzira što je na vlastiti zahtjev smješten u KPDom."

Dakle, a s obzirom na različito zauzeti pravni stav nižestepenih sudova, u ovoj revizijskoj fazi postupka spornim se postavlja pitanje da li za primjenu odredbe iz čl. 76. st. 1. t. 3. ZOPRO, a koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa po sili zakona, treba postojati pravomoćna presuda u krivičnom postupku koja izriče kaznu zatvora dužu od šest mjeseci.

Prema citiranoj zakonskoj odredbi potrebno je za prestanak radnog odnosa po sili zakona da se ispune kumulativno dva uvjeta: osuda na kaznu zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci i stupanje na izdržavanje kazne. Medjutim, ako radnik po svojoj volji stupi na izdržavanje kazne prije pravomoćnosti krivične presude, onda to, po stajalištu ovog revizijskog suda, ne bi bila smetnja za nastupanje uvjeta za prestanak radnog odnosa po sili zakona. To u konkretnom slučaju znači da kada je tužitelj po svojoj želji stupio na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci prije pravomoćnosti krivične presude, i to baš dana 5. III. 1991. g., onda mu je radni odnos prestao po sili zakona tog dana, a ne danom pravomoćnosti krivične presude.

Iz tog razloga valjano je prvostepeni sud zauzeo pravni stav i valjano je primijenio materijalno pravo, kada je odbio zahtjev tužitelja da se poništi odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelju sa danom 5.

III. 1991. g. te suglasno tome kad je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 1/2 osobnog dohotka za razdoblje od 5. III. do 31. X. 1991. godine.

Stoga proizlazi da je razlog zbog kojeg je tuženik izjavio revziju u cijelosti ostvaren, pozivom na odredbu iz čl. 395. ZPP valjalo je odlučiti kao u dispozitivu ove presude.

To sve i iz razloga što ovaj sud ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti(čl. 386. ZPP).

U Zagrebu, 30. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.