I Kž-771/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 771/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i mr. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. D. S., zbog krivičnog djela iz čl. 166. st. 1. i 3. OKZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 10. listopada 1995. godine br. K-75/95 (Kv-119/95), u sjednici održanoj 28. prosinca 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Rijeci, rješenjem od 10. listopada 1995. godine br. Kv-119/95 (K-75/95), temeljem čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN br. 58/92, 39/95) obustavio je krivični postupak protiv okr. S. D. zbog krivičnog djela iz čl. 166. st. 3. OKZRH.

Protiv tog rješenja žali se vojni tužitelj s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u pismenom podnesku od 8. studenog 1995. godine br. Ktž-1221/95 predložio da se žalba vojnog tužitelja uvaži.

Žalba nije osnovana.

Suprotno shvaćanju žalitelja vojni sud, pobijanim rješenjem, nije pogrešno primijenio navedeni Zakon o oprostu, kada je protiv okrivljenika obustavio krivični postupak za krivično djelo neodazivanja pozivu i izbjegavanja vojne službe iz čl. 166. st. 3. OKZRH.

Vojni tužitelj tvrdi da se Zakon o oprostu ne može primijeniti na okrivljenika zbog navedenog krivičnog djela, jer da je izvorna namjera zakonodavca bila da činom abolicije obuhvati počinitelje onih krivičnih djela u kojima se kao objekt krivičnopravne zaštite pojavljuje sigurnost te ustrojstvo Republike Hrvatske, a predmetno krivično djelo po objektu krivičnopravne zaštite, a to je očuvanje ustrojstva i uspješno djelovanje oružanih snaga Republike Hrvatske, egzistira neovisno o postojećem ratu i oružanom sukobu protiv

I Kž 771/1995-3

Republike Hrvatske, tim prije što je okrivljenik okrivljen za osnovno krivično djelo, a ne i za ono posebno kvalificirano u čl. 178. OKZRH.

Ovakvo shvaćanje nema uporišta u Zakonu o oprostu, a nije niti životno logično, jer nije prihvatljivo da se pod oprost podvedu počinitelji krivičnih djela počinjenih protiv sigurnosti i ustrojstva Republike Hrvatske, a ne i oni koji počine krivična djela protiv oružanih snaga Republike Hrvatske kao čuvara te sigurnosti i ustrojstva.

Nije sporno da je djelo počinjeno za vrijeme oružanih sukoba i rata protiv Republike Hrvatske pa stoga nije odlučno što djelo nije kvalificirano, jer se i na osnovna djela može primijeniti Zakon o oprostu, kada su ona počinjena u takvim okolnostima.

Stoga je pobijano rješenje pravilno i zakonito, te je temeljem čl. 385. st. 3. ZKP žalbu vojnog tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 28. prosinca 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Ante Potrebica v.r.