Rev-1518/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1518/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Vesne Milošević kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S. S., koju zastupa M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice Zajednice osiguranja imovine i lica S. iz S., koju zastupa E. K., odvjetnica u Z. i Z. s. T. iz Lj., radi naknade štete rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. rujna 1989. br. Gž-5114/89-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 12. srpnja 1988, br. P-356/87, u sjednici održanoj dana 6. studenog 1990,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 12. rujna 1989. br. Gž-5114/89-2, i sudi

Tuženici Z. S. iz S. i Z. s. T. iz Lj. dužne su solidarno platiti tužiteljici iznos od 530 (petstotrideset) (5,300.000 prijašnjih) dinara zajedno s kamatama od 13. srpnja 1988. do isplate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene na vrijeme od preko godinu dana te noj također solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 61 (šesdesetjedan) dinar (607.385 prijašnjih dinara) sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda obvezane su tuženice da solidarno naknade tužiteljici štetu kao i da joj plate parnični trošak.

Drugostepeni sud je preinačio presudu prvostepenog suda u odnosu na tuženicu Z. s. T. te je u odnosu na nju tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio, a tužiteljicu obvezao da joj naknadi parnični trošak.

Protiv presude drugostepenog suda tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Nije sporno da je tužiteljica bila putnica u autobusu strane registracije koji se sudario s osobnim automobilom domaće registracije na teritoriju republike u kojoj tuženik Z. s. T. ima svoje sjedište. Također nije sporno da je štetni događaj skrivio vozač automobila domaće registracije koji je bio osiguran kod tuženice Zajednice osiguranja S. zahtjevom svoje tužbe traži naknadu štete od obje tuženice.

Prvostepeni sud je pozivom na odredbu čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i obvezao obje tuženice da solidarno tužiteljici naknade štetu.

Drugostepeni sud je u odnosu na tuženicu Zajednicu osiguranja S. preinačivši presudu tužbeni zahtjev odbio iz razloga što smatra da u slučaju kao što je ovaj, kada je poznat vozač osobnog automobila domaće registracije koji je skrivio štetni događaj, a čiji je osiguravatelj je Zajednica osiguranja S. tj. kad je poznat štetnik i njegov osiguravatelj nema osnova za odgovornost tuženice Z. o. T. za štetu.

Pravno stajalište prvostepenog suda je pravilno, dok takvo stajalište drugostepenog suda nije pravilno.

Po odredbi čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosim« slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje.

Odredba stavka 4. toga člana navedenog zakona predviđa da za štetu što je pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

Tužiteljica kao putnica u autobusu je u konkretnom sporu treća osoba, pa prema tome za štetu koju je ona pretrpjela treba primijeniti upravo spomenutu odredbu čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima. Po toj odredbi za štetu koja je tužiteljici nas tala odgovaraju solidarno imaoci motornih vozila odnosno njihovi osiguravatelji.

Nakon stupanja na snagu Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Sl. list SFRJ", br. 24/76) za štetu koju trećim osobama prouzrokuju osobe koje motornim vozilima inozemne registracije dolaze na teritorij SFRJ odgovara Udruženje osiguravajućih organizacija Jugoslavije sa sjedištem u B. kao B. prema odredbama inter-biro sporazuma. Međutim, prema odluci X. Skupštine Udruženja osiguravajućih organizacija od 1. srpnja 1976. godine takve štete likvidira i isplaćuje domaća zajednica osiguranja koja u republici odnosno autonomnoj pokrajini u kojoj je došlo do nezgode ima svoje sjedište, pa je ta zajednica i legitimirana u tim odštetnim parnicama.

Kako je do nezgode došlo na teritoriju republike u kojoj Z. o. T. ima svoje sjedište to ta zajednica tužiteljici također odgovara za štetu.

Iz navedenih razloga je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev prema ovoj tuženici odbio, pa je stoga revizija tužiteljice osnovana, te ju je kao takvu trebalo prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu na način kao što je navedeno u izreci ove presude (61. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 6. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.