Uzz-16/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzz 16/12-6

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u upravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., H., protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske posl. br. GZ-DO-32/12-4 od 28. svibnja 2012. protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us- 5831/09-6 od 15. veljače 2012., u sjednici održanoj 8. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava, ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-5831/09 od 15. veljače 2012. i predmet se vraća Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom uvažena je tužba tužitelja i poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo.

Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvati te preinači pobijana presuda i odbije tužba tužitelja kao neosnovana.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Pobijana presuda, u smislu čl. 49. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZUS), koji se na temelju odredbe čl. 90. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10) primjenjuje u ovom postupku, ispitana je samo u granicama zahtjeva.

Nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela (Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Sinj), koje je potvrđeno osporenim rješenjem drugostupanjskog tijela (Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko pravo) od 20. veljače 2009., za oduzeto poljoprivredno zemljište u k.o. D., pobliže navedeno i opisano u toč. 1. izreke rješenja, tužitelju, kao ovlašteniku naknade, utvrđena naknada u ukupnom iznosu od 578,66 kn, pri čemu je vrijednost predmetnog poljoprivrednog zemljišta utvrđena po kriterijima propisanim Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta („Narodne novine“, broj 18/04 – dalje: Pravilnik iz 2004.) koji je stupio na snagu 20. veljače 2004. i važio u vrijeme donošenja kako prvostupanjskog tako i drugostupanjskog rješenja.

Upravni sud Republike Hrvatske je poništio osporeno drugostupanjsko rješenje, koristeći pritom ovlaštenje iz čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 49/02 – pročišćeni tekst), prema kojem - ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebalo primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nije suglasna s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

Naime, Upravni sud smatra da je odredba čl. 4. st. 2. Pravilnika iz 2004. u nesuglasju s odredbom čl. 3., 14. st. 2. i čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 - pročišćeni tekst - dalje: Ustav) budući određuje retroaktivnu primjenu tog podzakonskog akta. Obrazlažući izraženo shvaćanje Upravni sud Republike Hrvatske navodi čl. 125. st. 1. Zakona o općem upravnom (Narodne novine 53/91) propisano da je odredbom

da je upravni postupak pokrenut čim je nadležno tijelo izvršilo ma koju radnju u cilju vođenja postupka, da upravno tijelo odlučuje prema propisima važećim u vrijeme pokretanja postupka, a da je odredbom čl. 4. st. 2. Pravilnika iz 2004., protivno odredbi čl. 90. st.4. Ustava, koja propisuje da će se u postupcima pokrenutim po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, ......u kojima do dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika nije doneseno prvostupanjsko rješenje za izračun visine naknade primijeniti kriteriji iz tog Pravilnika) određena retroaktivna primjena navedenog Pravilnika

Upravni sud smatra da u ovom slučaju treba primijeniti Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta („Narodne novine“, broj 58/98 i 106/0 - dalje: Pravilnik iz 1998.), kojim je utvrđivanje visine naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište regulirano na povoljniji način nego je to učinjeno Pravilnikom iz 2004. Stoga je uvažio tužbu te poništio osporeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak s uputom da u ponovljenom postupku treba primijeniti (stari) Pravilnik iz 1998., pozivajući se pritom i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Imovinskopravnog odjela tog Suda od 15. ožujka 2001., a prema kojem se shvaćanju u upravnom postupku primjenjuju podzakonski propisi koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti u bitnom se navodi da su upravna tijela u ovom postupku opravdano primijenila Pravilnik iz 2004. jer na to upućuje citirana prijelazna odredba čl. 4. st. 2. tog Pravilnika, odnosno da se u predmetnom slučaju ne može primijeniti Pravilnik iz 1998. (s izmjenom i dopunom iz 2001.), budući da nije bio na snazi niti u vrijeme pokretanja upravnog postupka (30. lipnja 1997.) niti u vrijeme donošenja upravnog rješenja (23. listopada 2006.)

Dakle, osnovno pitanje za ocjenu zakonitosti pobijane odluke, a obzirom na izraženo shvaćanje, je primjenjuje li se u situaciji kad je upravni postupak započet u vrijeme važenja jednog podzakonskog propisa (što konkretno i nije slučaj) taj propis ili propis koji je na snazi u vrijeme donošenja upravnog akta.

Prema ocjeni ovoga suda, pogrešno je shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske da je odredba čl. 4. st. 2. Pravilnika iz 2004.,u suprotnosti s odredbom čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj, iz posebno opravdanih razloga, samo pojedine odredbe zakona (a ne i podzakonskih akata) mogu imati povratno djelovanje, budući da prijelazna odredba čl. 4. st. 2. navedenog Pravilnika ne propisuje njegovo povratno djelovanje.

Naime, da bi se moglo govoriti o povratnom djelovanju odredaba nekog propisa potrebno je da primjena navedene odredbe djeluje na neko subjektivno pravo koje je stečeno prije stupanja na snagu novog propisa. Stečena prava su prava koja su stečena prema ranijem propisu, prije nego je ovaj zamijenjen novim, po kojem ta prava ne nastaju. U konkretnom slučaju takva prava nisu nastala jer se pravo na naknadu stječe tek donošenjem rješenja o naknadi u postupku pokrenutim pred nadležnim upravnim tijelom prema pravilima Zakona o naknadi, a ne samim podnošenjem zahtjeva.

Podnošenjem zahtjeva tužitelj je tek stekao pravo da o njegovom zahtjevu upravno tijelo odluči na temelju važećih zakona i drugih propisa, općih akata ustanova i drugih pravnih osoba koje one donose na temelju javnih ovlasti, dakle, nije stekao i pravo na odluku točno određenog sadržaja, a koja odluka bi bila u suglasju s podzakonskim aktom važećim u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Stoga je prema ocjeni ovog suda, a suprotno stajalištu iz pobijane presude, u ovom predmetu valjalo primijeniti Pravilnik iz 2004. jer na to upućuje upravo citirana odredba čl. 4. st. 2. tog Pravilnika. Kod toga se napominje da ovaj sud nije vezan pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda, zauzetim na sjednici 15. ožujka 2001.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa Upravni sud propustio je razmotriti i ocijeniti tvrdnje tužbe o opsegu eksproprirane imovine, posljedično tome i o visini naknade, pa utoliko nema mjesta za preinaku pobijane presude.

Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje (čl. 50. st. 2. ZUS).

Zagreb, 8. siječnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.