Legislator Case Law & Legislation
Rev-2861/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on severance pay, ruling lower courts correctly applied labor law regarding bankruptcy interruptions.

Case Number Rev-2861/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against a final judgment awarding severance pay to three employees. The lower courts correctly determined that the employees' prior employment periods before the employer's bankruptcy were not continuous with their subsequent rehiring, thus limiting the severance calculation period. The court rejected the appeal's argument that the plaintiffs waived their right to a higher amount, clarifying that the dismissal was based on statutory bankruptcy provisions rather than voluntary waiver.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radu; Zakon o parničnom postupku: In cases of bankruptcy-induced termination followed by re-employment, prior employment periods do not count toward severance pay continuity unless explicitly recognized by the employer, and appeals based on alleged waiver of rights are inadmissible if the lower court's decision rests on statutory limitations rather than voluntary relinquishment.

Keywords

AI generated
severance pay calculation bankruptcy interruption continuous employment period labor law application appeal dismissal re-employment rights statutory limitations

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2861/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. F. iz O., M. Z. iz O., i T. B. iz O., koje zastupa B. P., dipl. pravnik zaposlenik SSSH Županijsko povjereništvo Osijek, protiv tuženika O. O. lj. ž. i t. s. d.d. O., zastupanog po punomoćniku A. Š., dipl. pravnici, radi isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 16. travnja 1998. godine br. Gž-702/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. veljače 1998. godine br. Pr-80/98, u sjednici održanoj dana 8. studenog 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je.

"Nalaže se tuženiku O. O. lj. ž. i t. s. d.d. O., da tužiteljima F. F. iz O., isplati na ime otpremnine iznos od 2.109,40 kn (dvijetisućestodevetkunačetrdesetlipa) zajedno sa zakonskom zatez. kamatom tekućom od 5. studenog 1996. g. pa do isplate, M. Z. iz O., isplati na ime otpremnine iznos od 2.244,64 kn (dvijetisućedvjestočetrdeset- četirikunešesdesetčetirilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 1996. g. pa do isplate i T. B. iz O., isplati na ime otpremnine iznos od 2.508,56 kn (dvijetisućepetstoosamkunapedesetšestlipa) zajedno sa zakonskom zatez. kamatom tekućom od 24. prosinca 1996. g. pa do isplate, a sve to u roku od 8 dana.

Odbijaju se u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi tužitelja F. F. u iznosu od 16.000,00 (šesnaesttisućakuna) M. Z. u iznosu od 16.000,00 kn (šesnaesttisućakuna) i T. B. u iznosu od 16.000,00 kn (šesnaesttisućakuna), kao neosnovani." Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude ukinute te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana. Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na postojanje neke druge bitne povrede u reviziji se niti izrijekom, a ni opisno ne ukazuje, već se samo uopćeno ističe taj revizijski razlog.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu otpremnine nakon što im otkazan ugovor o radu, sudovi su zaključili da im pripada pravo na otpremninu u visini iznosa od 4.000,00 kn u kojem iznosu je visina otpremnine utvrđena tuženikovom Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

Takovo zaključivanje temelji se na činjenicama da je dana 2. V. 1991. godine nad tuženikom otvoren stečajni postupak uz primjenu odredaba biv. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", br. 53/91) i daje stoga sukladno odredbi iz čl. 93. istog zakona s danom otvaranja stečajnog postupka tužiteljima po sili zakona prestao radni odnos, te da su tužitelji ponovo zasnovali radni odnos s tuženikom i to tužitelj F. F. dana 2. XII. 1992. godine, a tužitelji M. Z. i T. B. dana 5. X. 1992. godine.

Slijedom tih činjenica sudovi su osnovano zaključili da se u neprekidni radni odnos tužitelja s tuženikom ne može uračunati i vrijeme provedeno na radu prije otvaranja stečajnog postupka, već da neprekidnost radnog odnosa postoji u razdoblju od ponovnog zasnivanja radnog odnosa pa do otkazivanja ugovora o radu, pa kako bi visina otpremnine izračunata u skladu s odredbama iz čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95 i dr.) obzirom na dužinu tog prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa bila manja od one koju je priznao tuženik sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili kada su ocijenili da tužiteljima pripada pravo na otpremninu u visini odlukom tuženika priznatog iznosa od 4.000,00 kn. U reviziji se potpuno neosnovano i bespredmetno navodi da su sudovi tužbeni zahtjev ocijenili djelomično osnovanim obzirom na činjenicu da su se tužitelji odrekli potraživanja u većem iznosu od 4.000,00 kn, pa da "tužitelji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava vide u činjenici što se odbijanje njihovog zahtjeva obrazlaže sukladno odredbama čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima na način da se oni mogu disponirati svojim zahtjevima, te su se kao tužitelji u ulozi vjerovnika mogli odreći svojih potraživanja odnosno mogli su otpustiti dug za koji su u času otpusta znali da je postojao."

Iz obrazloženja prvostupanjske presude je vidljivo da prvostupanjski sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično neosnovanim isključivo iz razloga što je zbog stečaja došlo do prekida radnog odnosa tužitelja s tuženikom, tako da se u vrijeme prethodnoga neprekidnoga trajanja radnog odnosa tužitelja s tuženikom ne računa trajanje radnog odnosa prije stečaja, a ne iz razloga što su se tužitelji pisanom izjavom odrekli prava na otpremninu u iznosu većem od 4.000,00 kn, dok je drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu dodao da zbog navedene izjave tužiteljima ne bi pripadao veći iznos otpremnine i u slučaju kada bi se u neprekidni radni odnos tužitelja priznale i godine provedene na radu kod tuženika i prije otvaranja stečaja nad tuženikom.

Navedena, inače pogrešna ocjena drugostupanjskog suda da tužiteljima ne bi pripadao veći iznos otpremnine od dosuđenog neovisno o dužini trajanja neprekidnog radnog odnosa obzirom na rečenu pisanu izjavu koju su tužitelji dali prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, nije od značaja jer je tužbeni zahtjev osnovano odbijen iznad iznosa od 4.000,00 kn iz razloga što bi tužiteljima po zakonu pripadao manji iznos otpremnine od onog kojeg im je tuženik priznao.

Slijedom izloženog proizlazi da revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 8. studenog 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.