I Kr-747/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 747/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. I. H., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne podnesenom s prijedlogom Općinskog suda u Vrbovcu od 28. listopada 2010. broj Kv-67/10, u sjednici održanoj 7. prosinca 2010.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev osuđ. I. H. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Vrbovcu broj Kv-67/10 od 10. rujna 2010. na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, koja mu je izrečena tom presudom zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1., 220. st. 1. i 4. i 224. st. 4. Kaznenog zakona

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koje mu se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 18. svibnja 2006. do 6. lipnja 2006. godine.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Vrbovcu broj Kv-56/10-6 od 10. rujna 2010. objedinjene su osuđ. I. H. kazne iz pravomoćnih presuda Općinskog suda u Vrbovcu broj K-152/02, kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, pravomoćnom presudom istog đen na kaznu zatvora u trajanju od osam suda broj K-114/04 od 12. lipnja 2007. kojom je osu

mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 1. i 4. KZ-a i pravomoćnom presudom istog suda broj K-61/05 od 6. lipnja 2006. kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, tako da su mu te kazne uzete kao utvrđene, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam

I Kr 747/10-3

mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. svibnja do 6. lipnja 2006. godine.

Iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da osuđenik nije nastupio na izdržavanje kazne.

Dana 5. listopada 2010. osuđenik je putem svoga branitelja D. K., odvjetnika iz D. sela podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojemu navodi da mu se, nakon donošenja presude iz kojih su pravomoćno izrečene kazne objedinjene presudom Općinskog suda u Vrbovcu broj Kv-56/10-6 zdravstveno stanje se tako teško pogoršalo da bi mu sud, da je imao saznanja o tome sasvim sigurno izrekao blažu jedinstvenu kaznu od one koja je izrečena presudom KV-56/10. U zahtjevu navodi da je nakon donošenja naprijed spomenutih pravomoćnih presuda zbog komplikacija vezanih uz dijabetes najprije podvrgnut operaciji kojom mu je amputirana desna potkoljenica i dio natkoljenice, a nakon toga je doživio i moždani udar s posljedičnom oduzetošću lijeve strane tijela, pa mu je i nakon rehabilitacije stanje vrlo teško, jer mu je otežano kretanje, ima smetnje u govoru radi čega mu je i priznato rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Z., postojanje tjelesnog oštećenja od 90%.

Osuđenik je zahtjevom podnio brojnu medicinsku dokumentaciju, te nalaz i mišljenje Područne službe mirovinskog osiguranja u Z., kao i rješenje o priznanju tjelesnog oštećenja.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP-a) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier u pismenom mišljenju broj KR-DO-1198/10 od 26. studenoga 2010. predložio je da se zahtjev osuđenika odbije, jer okolnosti koje se u njemu navode, iako su nove, nisu takvog karaktera da bi dovele do njegove blaže osude i da su bile poznate sudu u vrijeme donošenja presude KV-56/10-6.

Općinski sud u Vrbovcu predložio je da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne usvoji dok Općinsko državno odvjetništvo u Vrbovcu smatra da narušenje zdravlja osuđenika nije takvo da bi dovelo do njegove blaže osude.

Zahtjev je osnovan.

Kada je Općinski sud u Vrbovcu donosio presudu broj Kv-56/10-6 naveo je da je prilikom odlučivanja o visini jedinstvene kazne vodio računa o svim okolnostima koja su utvrdili prvostupanjski sudovi kada su donijeli presude i osuđeniku izrekli kazne koje su objedinjene presudom KV-56/10. Uvidom u te presude utvrđeno je da je sud prilikom donošenja presude broj K-151/02 kao olakotne okolnosti osuđeniku cijenio da je oženjen, da je otac dvoje maloljetne djece i da je načetog zdravlja. Slične okolnosti cijenjene su i prilikom donošenja odluke u predmetu K-114/04 i K-61/05 gdje se navodi da je sud kao olakotno optuženiku cijenio narušeno zdravlje zbog dijabetesa.

Okolnosti koje se navode u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne nastupile su nakon donošenja ovih naprijed navedenih presuda i to 28. listopada 2008. godine, kada je osuđeniku, prema medicinskoj dokumentaciji koju je dostavio uz zahtjev, amputirana desna

I Kr 747/10-3

potkoljenica i dio natkoljenice i 15. kolovoza 2010. kada je doživio moždani udar sa posljedičnom oduzetošću lijeve strane tijela.

Iz otpusnog pisma Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju …, od 14. listopada 2010. godine, koju je osuđenik dostavio uz zahtjev, proizlazi da je i nakon provedene rehabilitacije njegovo zdravstveno stanje vrlo teško, „radi amputacije desne noge visoko u natkoljenici“ i motoričkog defekta lijeve noge nakon pretrpljenog moždanog udara, koji ni fizikalnom terapijom nije otklonjen. Navodi se, da je osuđenik inkontinentan i nosi pelene, da se kreće pomoću kolica i da mu je potrebna pomoć druge osobe da bi iz kreveta ušao u invalidska kolica.

Radi se o tako teškom narušenju zdravlja koje bi, po ocjeni ovog suda, da je bilo poznato sudu prvog stupnja u vrijeme donošenja presude Kv-56/10-6 sasvim sigurno dovelo do njegove blaže osude, jer je izdržavanje kazne osobi sa 90%-im tjelesnim oštećenjem, koja osnovne potrebe, kao što su ustajanje iz kreveta i prelazak u invalidska kolica, ne može sama ostvariti, daleko tegobnije nego drugim osuđenicima.

Vodeći računa o težini kaznenih djela koja je optuženik počinio, a s druge strane o stupnju narušenosti njegovog zdravlja, ovaj sud smatra da će se jedinstvenom kaznom u trajanju od jedne godine u potpunosti postići opća svrha kažnjavanja koja je propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.

Iz naprijed iznesenih razloga, valjalo je temeljem čl. 416. st. 6. ZKP-a, o zahtjevu osuđenika odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. prosinca 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.