Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify grounds for uniform law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the plaintiff's appeal against the County Court's confirmation of a settlement agreement regarding former employees. The plaintiff argued that specific legal questions raised in the appeal were crucial for ensuring uniform application of labor law and equal treatment. However, the court found the appeal inadmissible because the plaintiff failed to provide concrete reasons or cite specific lower court decisions demonstrating the need for uniformity.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a; An appeal is inadmissible if the appellant fails to specify concrete reasons why the legal questions raised are necessary to ensure the uniform application of law and equal treatment of all subjects.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 993/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz L., zastupane po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., protiv tuženika B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda V., radi utvrđenja djelomične ništetnosti sporazuma i isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2871/11-3 od 11. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-432/10-8 od 11. kolovoza 2011., u sjednici održanoj 1. ožujka 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-432/10-8 od 11. kolovoza 2011. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da je djelomično ništav Sporazum o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika B. d.d. sklopljen 18. svibnja 2007. između tužiteljice zastupane po Udruženju radnika B. iz V., P. M., odvjetnika iz V., M. B., odvjetnika iz V. i Đ. P., odvjetnika iz V., kao pravnih zastupnika Udruženja i radnika s jedne strane i tuženika B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda V., s druge strane i to u t. 2. st. 6., a prema kojoj radno neangažirani radnici, uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i priznanje staža, prihvaćaju kao cjelovitu isplatu svih njihovih potraživanja i zadovoljenje prava od bivšeg poslodavca te time priznaju da su tom isplatom i priznanjem radnog staža u cijelosti namireni za otpremnine, neisplaćene plaće sa kamatom i odriču se daljnjih potraživanja po tim osnovama; u t. 3. st. 2. a prema kojoj se radno neangažirani radnici koji su pokrenuli sudske postupke radi utvrđenja i priznanja radnog staža, te naplate svojih potraživanja po tom osnovu, obvezuju povući podnesene tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplatu svojih potraživanja i odreći se tužbenih zahtjeva, ovrha i slično, u t. 4. u dijelu teksta kojim se obvezuju nakon potpisa ovog sporazuma, a najkasnije u roku od 8 dana povući sve tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplatu i u ime svojih punomoćnika odreći se tužbenih zahtjeva i pokretanja bilo kakvih drugih postupaka radi utvrđenja prava ili naplate potraživanja i sporazuma te kojom je traženo da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici iznos 43.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i nadoknaditi trošak parničnog postupka te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku iznos 390,00 kn na ime parničnog troška.
Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2871/11-3 od 11. lipnja 2013. potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), koja odredba se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 102. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.
U konkretnom slučaju revidentica je u reviziji naznačila sedam pravnih pitanja.
Međutim, iako su u predmetnoj reviziji određeno navedena pravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, revidentica pritom nije određeno navela razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Naime, revidentica u tom smislu navodi da su navedena pitanja od izrazite važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da „u sudskoj praksi Vrhovnog suda nikada nije zabilježen ovakav slučaj, odnosno ovakvo rješavanje pitanja koja su usko povezana s radnim statusom radnika kod određenog poslodavca“.
Iz takvih navoda moglo bi se razabrati da revidentica smatra kako su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga primjerice navedenih u čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a (da je riječ o pitanjima o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a da o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova), odnosno u čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP-a (da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem).
Međutim, ovako općenito navedeni razlozi zbog kojih revidentica smatra da bi se pitanja postavljena u reviziji trebala u konkretnom predmetu smatrati važnima u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP-a nisu dovoljni za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti odnosno općenitosti razloga, revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka dopuštenosti revizije u tom smislu. Naime, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni, u prvom slučaju bilo bi potrebno u reviziji konkretno navesti sudske odluke, drugostupanjske sudove koji su donijeli te odluke i priložiti primjerke tih odluka, odnosno navesti gdje su objavljene, dok bi u drugom slučaju bilo potrebno pozvati se na konkretne odluke, odnosno shvaćanja zauzeta na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske
– što je u konkretnom slučaju izostalo.
Revidentica nije izložila niti neke druge razloge (izvan spomenutih slučajeva iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a navedenih primjera radi) kojima bi argumentirala zašto bi ta pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Slijedom izloženog, u podnesenoj reviziji nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost, a koje moraju biti kumulativno ispunjene kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, pa je stoga, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a, odlučeno kao izreci.
Zagreb, 1. ožujka 2016.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.