Revr-2/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 2/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz C., kojeg zastupa punomoćnik G. Z., odvjetnik u L., protiv tuženika T. K. iz S. Đ., vl. Obiteljskog doma K., L. L., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i R. j. t. d. u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskom raskidu ugovora i naknadi plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4349/13-2 od 3. listopada 2013., kojima su potvrđeni presuda i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 1585/12-12 od 5. srpnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2015.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2012., zatim da se sudski raskine ugovor o radu uz naknadu štete, kao nepravovremena.

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade plaće u iznosu 23.238,32 kn sa zateznim kamatama te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 5.512,50 kn.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeni su presuda i rješenje prvostupanjskog suda.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se te odluke preinače ili podredno da se one ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Navedene odluke sadrže razloge o odlučnim činjenicama pa zbog toga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) na kojeg se poziva tužitelj.

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudski raskid tog ugovora uz naknadu štete i naknadu plaće.

Polazeći od toga da je tužitelj propustio rokove za ostvarenje sudske zaštite prava iz radnog odnosa iz čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) u postupku koji je prethodio reviziji odbačena je tužba tužitelja podnesena 5. rujna 2012. kao nepravovremena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu uz sudski raskid, dok je u dijelu koji se odnosi na novčani zahtjev za naknadu plaće tužbeni zahtjev posljedično odbijen.

U revizijskom stupnju postupka sporno je pitanje može li rok za zaštitu prava iz radnog odnosa početi teći već od tužiteljevog saznanja za postojanje i sadržaj odluke tuženika o otkazu ugovora o radu ili tek od dostave te odluke tužitelju, budući da u predmetnom slučaju odluka o otkazu nije dostavljana tužitelju, već su mu dostavljene u vidu pisane pošiljke samo radna knjižica i prijava o prestanku osiguranja kod HZMO-a i HZZO-a.

Naime, nižestupanjski sudovi su zaključili da su prekluzivni rokovi iz čl. 129. ZR tužitelju počeli teći od trenutka kada je tužitelj bio upoznat s postojanjem i sadržajem pobijane odluke o otkazu ugovora o radu od strane ovlaštenih osoba tuženika T. K., vlasnika Obiteljskog doma K. a riječ je o supruzi J. i sinu P. K. koji su o sadržaju predmetne odluke o otkazu tužitelja obavijestili na sastanku održanom 23. srpnja 2012.

Budući da je tužba u predmetnom sporu podnesena tek 5. rujna 2012., a prethodno je zahtjev za zaštitu prava tužitelj podnio još 8. kolovoza 2012., tužitelj je propustio rokove iz čl. 129. st. 1. i 2. ZR, što prihvaća i revizijski sud.

Naime, nije točno da rok za zaštitu povrijeđenog prava počinje teći samo od odbijanja primitka odluke o otkazu ugovora o radu, kako to u reviziji ističe tužitelj, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka izrazio pravno shvaćanje da rok za zaštitu prava počinje teći već od saznanja tužitelja za postojanje i sadržaj odluke o otkazu ugovora o radu (npr. rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-475/05-2 od 11. listopada 2005., presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-292/04-2 od 25. kolovoza 2004. i sl.), pri čemu treba istaknuti da je ova posljednja rješidba, iako donesena po režimu bivšeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa - "Narodne novine" broj 53/91, aktualna zbog istog sadržaja i dalje.

Posebno treba naglasiti i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje i o tome da usmeni otkaz ugovora o radu, iako nije zakonit, budući da je u protivnosti s odredbama čl. 112. ZR koje propisuju da otkaz mora imati pisani oblik i obrazložen te dostavljen osobi kojoj se otkazuje, ipak izaziva pravne učinke glede održavanja rokova za ostvarenje zaštite prava iz radnog odnosa koji teku od saznanja za takvu povredu prava u smislu čl. 129. st. 1. ZR.

Zbog svega navedenog pravilno je tužba tužitelja odbačena kao nepravovremena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i sudskog raskida i posljedično odbijen tužbeni zahtjev na naknadu plaće, u kojem dijelu revizija niti nema obrazložene razloge.

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. i 400. st. 1. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 29. travnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.