Rev-2429/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2429/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz R., koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u P., protiv tuženika D. P. iz R., koga zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u R., radi utvrdjenja prava vlasništva nekretnina, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od, 4. srpnja 1991. br. Gž-772/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Puli od 23. travnja 1991. br. P- 500/91-27, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je ona vlasnik u 1/2 dijela kč. 1/196 upisane u ulošku br. 631 k.o. G., što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva, jer će u protivnom takovu ispravu zamijeniti presuda. Tužiteljica je obvezana da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 3.302 dinara.

Žalbu tužiteljice protiv te presude odbio je drugostepeni sud.

Protiv drugostepene presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Stranke su bivši bračni drugovi. Zemljišno-knjižni vlasnik sporne čestice je u cijelosti tuženik. Pismenim sporazumom o načinu korištenja i reguliranja medjusobnih prava i obaveza u vezi suvlasništva imovine na nekretninama u R. i G. od 20. siječnja 1986. godine, koji je sastavljen, u kancelariji odvjetnika S. u R., stranke su medju ostalim (u toč. I) ugovorile: Šuma na parceli 1/196 u k.o. G., koja je upisana u vlasništvo D. P. "ostaje i nadalje vlasništvo P. D. a P. M. ima pravo i nadalje koristiti 1/2 a P. D. takodjer 1/2 drvne mase... da će unazad i ubuduće snašati zajednički sve poreske i druge obveze u vezi s ovom šumom na jednake dijelove tj. po pola".

Navode i tvrdnje tužiteljice da je citiranim sporazumom samo privremeno, riješenoj uživanje šume a da nije izvršena definitivna dioba te nekretnine, sudovi nisu prihvatili te su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži priznanje prava vlasništva u 1/2 dijela iste, jer je stečena u bračnoj zajednici stranaka i predstavlja bračnu tečevinu.

Neosnovano tvrdi tužiteljica u reviziji da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili njen tužbeni zahtjev.

Po odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te zajednice, njihova je zajednička imovina (čl. 271. ZOBPO). Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti bračnu imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove na čitavoj ili u jednom dijelu ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili pravo iz te imovine. Sporazum se zaključuje u pismenom obliku (čl. 278. ZOBPO).

Utvrdjenje je sudova (po ocjeni ovog suda pravilno jer se temelji na iskazima saslušanih svjedoka i citiranom sporazumu) da su stranke pismeno se sporazumjele da predmetna šuma ostaje u vlasništvu tuženika a da tužiteljici pripada pravo korištenja drvne mase (plodouživanje). Pravilno su sudovi interpretirali spornu odredbu ugovora da se ne radi o privremenom korištenju šume i da je njime definitivno izvršena dioba te šume, kao bračne imovine stranaka.

Pri takvom utvrdjenju, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev jer se - nakon zaključenog pismenog sporazuma o diobi bračne imovine kojim je šuma ostala u vlasništvu tuženika - ne može tužiteljici priznati pravo vlasništva u 1/2 dijela te nekretnine.

Tužiteljici pripada pravo korištenja šume (plodouživanje) a ne i pravo vlasništva, kako to jasno proizlazi iz sadržaja Sporazuma i ostalih utanačenja stranaka u vezi diobe njihove bračne imovine.

Kako ovaj sud nije utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske – dalje: ZPP) to je revizija kao neosnovana odbijena i sudjeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 16. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.