Rev-1256/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1256/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Javnog pravobraniteljstva u Osijeku, protiv tuženika Fonda za promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Osijek, M.O., N.J. i S.I. iz B., uz sudjelovanje umješaća I.D. iz O., radi utvrđenja ništavosti predugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 20. siječnja 1994. br. Gž 27/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 9. studenog 1993. br. P 378/92, u sjednici održanoj 19. rujna 1995.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ugovor nazvan predugovor o udruživanju sredstava u društveno usmjerenu stambenu izgradnju u Osijeku zaključen dana 29. 1. 1980. godine pod br. 10a/53 između stambene SIZ Osijek i M.J. iz O., . . ništav, te da su Fond za promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Općine O. te nasljednici pok. M.J., M.O., N.J. i S.I. dužni uspostaviti ranije stanje te se fond obvezuje vratiti iznos od 35,35 dinara, primljen po osnovi predugovora, a tuženici se obvezuju vratiti stan površine 43,43 m5 sagrađen u objektu A. F. U., sve u roku od 15 dana. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši ukidanje obiju presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak pravovremene, dopuštene i potpune revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležno državno odvjetništvo o reviziji izjasnilo. Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Naime, u postupku nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. istoga zakona pazi po službenoj dužnosti. Na sve ostale procesne povrede ovaj sud pazi jedino na određen i konkretan prigovor revidenta, koji on u ovom slučaju ne iznosi.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je predmetni predugovor ustvari prikriveni ugovor o kupoprodaji te da je ništav budući da je prodan suprotno odredbi čl. 10. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, tj. neposrednom pogodbom bez javnog nadmetanja.

Nesporno je da su dana 29. 1. 1980. godine ondašnji SIZ stambeno komunalnih djelatnosti Općine O. i prednik tuženih M.J. zaključili sporni predugovor o udruživanju sredstava u društveno usmjerenu stambenu izgradnju u O..

Utvrđeno je da je financiranje gradnje ovih stanova za tržište teklo iz udruženih sredstava subjekata pri čemu sredstva udružena za izgradnju pojedine zgrade nisu bila izdvojena na posebnom računu nego su se sva sredstva vodila na jednom žiro-računu, a samo u knjigovodstvu fonda odvojeno za pojedine lokacije izgradnje. Fond nije objavljivao ponudu za udruživanje sredstava za izgradnju stanova a gradnja objekata je započeta prije zaključenja svih predugovora o udruživanju sredstava. Stanovi su isplaćivani po njihovom dovršenju, a udružitelji sredstava su plaćali punu cijenu stana. Ova sredstva su upotrebljavana za dovršenje drugih stanova budući da se izgradnja djelomično financirala i iz sredstava koja su izdvajali svi zaposleni. Stan je dakle bio namijenjen za tržište, za prvu prodaju.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada prodaja putem javnog nadmetanja obavezna je u slučaju prodaje stambenih i poslovnih zgrada i pojedinih stanova i poslovnih prostorija kao posebnog dijela zgrade, koji su u društvenom vlasništvu, kad prodaju vrši društvena pravna osoba - radna organizacija ili društveno politička zajednica, koji su nosioci prava raspolaganja na tim nekretninama.

Ova se odredba ne odnosi na prodaju stanova i poslovnih prostorija izgrađenih za tržište, budući da se isti i grade radi otuđenja neodređenom krugu osoba, dakle građanima. Navedena odredba se zapravo ne odnosi na prvu prodaju stana ili poslovne prostorije, jer se tom prodajom ostvaruje svrha građenja.

Kako je predmetni stan izgrađen za tržište, prvotuženik nije u smislu citirane odredbe bio dužan prodavati ga putem javnog nadmetanja. Pravilno su sudovi stoga primjenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja.

Kako nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga, u skladu sa odredbom čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. rujna 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.