Rev-2194/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2194/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Državno pravobraniteljstvo Županije primorsko-goranske, protiv tuženih: 1. Grada Rijeka, zastupanog po J. P., odvjetnici iz R. i 2. F. M. iz R., radi utvrđenja ništavosti anexa ugovora, odlučujući o reviziji I-tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 25. lipnja 1997. godine, broj Gž-498/97-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 06. veljače 1997. godine

broj

P-3206/95-8, u sjednici održanoj dana 11. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija I-tuženika se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci od 25. lipnja 1997. godine, broj Gž-498/97-2 i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Državnog pravobraniteljstva Županije P. koji glasi:

«Utvrđuje se da je ništav aneks ugovoru broj 827 sklopljen dana 26. siječnja 1995. godine između I-tuženika Grada R. i II-tuženika F.M.»

Tužitelj je dužan naknaditi I-tuženom Grad R. parnični trošak u iznosu od 1.722,50 kuna.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja, te je suđeno:

»Utvrđuje se da je ništav aneks ugovoru broj 827 sklopljen dana 26. siječnja 1995. godine između I-tuženika Grada R. i II-tuženika F.M.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.»

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja I-tuženik je pravodobno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da revizijski sud preinači presudu suda drugog stupnja odbijanjem žalbe tužitelja kao neosnovane.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet postupka u ovom sporu je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim aneks ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, kojeg su tuženici zaključili dana 26. siječnja 1995. godine, a to iz razloga jer je aneksom ugovoru II-tuženiku kao ratnom vojnom invalidu drugog svjetskog rata priznat popust na cijenu od 25 %, te se I-tuženik obvezao II-tuženiku izvršiti povrat iznosa od 1.855,30 kuna, čime je ugovorena niža cijena od one koja se mogla ugovoriti prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Narodne novine» broj 69/92-pročišćeni tekst, 25/93,48/93, 2/94, 44/94, 47/94 i 58/95 – dalje Zakon o prodaji).

U konkretnom sporu prijepornim se pokazalo pitanje, pripada li II-tuženiku, kao ratnom vojnom invalidu II. svjetskog rata pravo na popust cijene prilikom kupnje stana u smislu odredbe čl. 16. Zakona o prodaji, ili to pravo pripada samo ratnim vojnim invalidima Domovinskog rata.

Pogrešno je sud drugog stupnja primijenio materijalno pravo kada je preinakom presude suda prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je ništav aneks ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, kojeg su tuženici zaključili dana 26. siječnja1995. godine.

To stoga što je pravno neutemeljen zaključak suda drugog stupnja da ratni vojni invalidi II. svjetskog rata prema odredbama članka 16. Zakona o prodaji nemaju pravo na popust cijene prilikom kupnje stana na kojem postoji stanarsko pravo, već takovo pravo pripada samo ratnim vojnim invalidima Domovinskog rata.

Pravilno revident ukazuje na činjenicu da je tek noveliranom odredbom čl. 16. Zakona o prodaji «Narodne novine» br. 58/95), koji je stupio na snagu dana 17. kolovoza 1995. godine, propisano da pravo na popust imaju samo invalidi Domovinskog rata, a koja odredba nema retroaktivno djelovanje.

Na sporni odnos primjenjuje se odredba nenoveliranog, ranijeg čl. 16. Zakona o prodaji, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa ugovora, a koji i prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, uz ispunjenje ostalih zakonom propisanih uvjeta, za koje su nižestupanjski sudovi utvrdili da su ostvareni, nije pravio razliku između invalida Drugog svjetskog rata i invalida Domovinskog rata.

Stoga se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U sporu radi utvrđenja ništavosti ugovora stranke tog ugovora kao tuženici imaju svojstvo jedinstvenih suparničara, jer se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema njima, pa se primjenom odredbe čl. 201. ZPP koji regulira parnični položaj jedinstvenih suparničara, učinak parnične radnje, odnosno učinak podnesene revizije od strane I-tuženika proteže i na II-tuženika, koji reviziju nije podnio.

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 10 Zakona o parničnom postupku («NN» br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci .

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP, a I-tuženiku su pored troškova priznatih po prvostupanjskom sudu dosuđeni i troškovi sastava revizije po važećoj odvjetničkoj tarifi, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe, jer isti nije razvrstao.

U Zagrebu, 11. travnja 200l. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.