Gzz-57/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 57/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja I. K. iz J., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv protivnika osiguranja P. d.d. O., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz V., radi određivanja privremene mjere, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u Zagrebu od 21. studenog 2002. godine, br. G-DO-1034/02, podnesen protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. lipnja 2002. godine, br. Gž 1538/02-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 26. ožujka 2002. godine, br. Ovr 108/02-3, u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinačuju rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. lipnja 2002. godine, br. Gž 1538/02-2 i Općinskog suda u Osijeku od 26. ožujka 2002. godine, br. Ovr 108/02-3, te rješava:

Predlagatelj osiguranja I. K. iz J., odbija se s prijedlogom radi osiguranja nenovčane tražbine, koji glasi:

"I. Protivniku osiguranja P. d.d. O.,

- zabranjuje se otuđenje i opterećenje nekretnine upisane u zk.ul. 13048 k.o. O. 2 , te tvornica i gospodarsko dvor. koja je sagrađena na zemljište i dvor. površine 34613 m

k.č.br. 8886 uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu.

II. Ova privremena mjera traje do odluke Upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno do donošenja rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju po presudi Upravnog suda Republike Hrvatske.

III. Određuje se u zemljišno-knjižnom ulošku br. 13048 k.o. O., u naravi zemljište i dvor površine 34613 m te tvornica i gospodarsko dvor. koja je sagrađena na k.č.br. 8886

- zabilježba upravnog spora koji se vodi kod Upravnog suda RH pod br. Us- 10008/2001 sve do okončanja tog spora.

IV/ Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku provesti zabranu određenu točkom I. izreke ovog rješenja te zabilježbu spora određenu točkom III. izreke ovog rješenja."

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđeno navedeno rješenje suda prvog stupnja kako je citirano u izreci ovog rješenja, kojim je izdana privremena mjera.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti od 21. studenog 2002. godine, br. G-DO- 1034/02, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinače nižestupanjska rješenja na način da se ukinu kao i sve provedene radnje.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predlagatelj osiguranja u prijedlogu radi osiguranja je naveo, da vodi upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod brojem Us-10008/2001 protiv tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju, te da bi ishod toga spora u bitnome mogao utjecati na vlasničku strukturu protivnika osiguranja, kao i da bi većinski vlasnik protivnika osiguranja mogao zlouporabiti svoja vlasnička prava i ugroziti vlasnička prava malih dioničara i dovesti vjerovnike, a među njima i predlagatelja osiguranja u neravnopravan položaj.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom Odlukom od 5. svibnja 1999. godine, br. U-III-39/1997, ukinuo presudu Upravnog suda Republike Hrvatske od 10. listopada 1996. godine, br. Us-5457/1994 i rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 25. siječnja 1994. godine, br. 564-007/92-77/I, te je predmet vraćen Hrvatskom fondu za privatizaciju na ponovni postupak, uz obrazloženje, da je podnositelj, ovdje predlagatelj osiguranja, sklopio dana 17. prosinca 1992. godine sa Hrvatskim fondom za razvoj ugovor o kupnji 1884 dionice bez popusta Dioničkog društva P. te je stekao određena prava koja ovise o odnosu vrijednosti dionica prema ukupnoj vrijednosti društvenog kapitala, te se povećanjem vrijednosti društvenog kapitala utječe i na prava predlagatelja čiji udio otkupljenih dionica u odnosu na vrijednost društvenog kapitala time postaje manji. Slijedom toga, Ustavni sud je utvrdio kako je podnositelj osporenim odlukama bio ograničen u svojim pravima koja proistječu iz odredbi Ustava, a kojim je propisano da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

Nadalje, iz navoda upravne tužbe predlagatelja osiguranja kao tužitelja slijedi da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju kl. UP/Io-943-06/00-01/8, ur.broj: 563-03-2/01/31 od 13. ožujka 2001. godine, odlučeno da se postupak u predmetu davanja suglasnosti na pretvorbu Društvenog poduzeća P. p.o. O. obnavlja, te je tim rješenjem uvećana procijenjena vrijednost društvenog kapitala, i raspoređene dionice povećane vrijednosti temeljnog kapitala. Na taj način izmjenom vrijednosti dionica smanjuje se udio predlagatelja osiguranja u vrijednosti temeljnog kapitala trgovačkog društva. S obzirom na izložene okolnosti, imajući na umu odredbu čl. 298. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i 29/99), nižestupanjski sudovi su zaključili, da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine i postojanje opasnosti raspolaganjem nekretninom od protivnika osiguranja, te je izdao privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine predviđenu u odredbi čl. 299. st. 1. toč. 4. u svezi s odredbom čl. 303. st. 1. Ovršnog zakona.

Sudovi nižeg stupnja ujedno su prihvatili prijedlog predlagatelja osiguranja za zabilježbu spora temeljem odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 82. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96 i 114/01), a koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, pod brojem Us-10008/2001 protiv Hrvatskog fonda za privatizaciju smatrajući da bi ishod tog postupka mogao utjecati na opseg, sadržaj i opterećenje knjižnog prava, odnosno vlasničkih i upravljačkih prava u P. d.d. O. i to na štetu predlagatelja osiguranja.

Osnovano se navodi u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo kada su izdali predloženu privremenu mjeru s obzirom da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao ni opasnosti da bi bez takove mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine. Naime, iz utvrđenih i navedenih okolnosti bi proizlazilo da je predlagatelj osiguranja vlasnik dionica tuženika i da vodi spor o broju i o vrijednosti dionica koje je do sada kupio, ali se pravo na dionicama protivnika osiguranja ne može smatrati tražbinom, budući da su prava iz dionica trgovačkih društava uređena Zakonom o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 i 34/99) i u odnosu na imovinu tuženika kao dioničkog društva ne proizlazi pravo na nenovčano potraživanje na nekretninama tuženika samo po sebi.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo kada su izdali predloženu privremenu mjeru s obzirom da ne postoji vjerojatnost nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja za koju on traži da se osigura izdavanjem predložene privremene mjere.

Dakle, nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredaba čl. 298. st. 1., čl. 299. st. 1. toč. 4. i čl. 303. st. 1. Ovršnog zakona za donošenje privremene mjere u ovom ovršnom postupku.

Sudovi nižeg stupnja pogrešno su primijenili odredbe čl. 81. st. 1. i 82. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96 i 114/01) kada su prihvatili prijedlog predlagatelja za zabilježbu spora koji se vodi kod Upravnog suda Republike Hrvatske pod brojem Us-10008/01 s obzirom da nije utvrđeno, a niti je predlagatelj navodio da je povrijeđeno njegovo knjižno pravo i da o tome vodi spor. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. navedenog zakona je predviđena zabilježba spora kada je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava, a što ovdje nije slučaj (čl. 30. i 31. Zakona o zemljišnim knjigama).

Iz navedenih razloga valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti pobijana rješenja nižestupanjskih sudova i odlučiti kao u izreci ovog rješenja temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99) u svezi s odredbom čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03).

U Zagrebu, 29. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.