I Kž-645/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 645/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, mr. sc. Marina Marčele, Ileane Vinja i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. S. L. i opt. L. P. G. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2010., broj K-163/08, u sjednici održanoj 20. rujna 2011.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Temeljem čl. 166. Zakona o kaznenom postupku obustavlja se kazneni postupak protiv opt. S. L..

Uslijed gornje odluke, žalba opt. S. L. postala je bespredmetna.

II. Na temelju čl. 123. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka u odnosu na tog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

III. Djelomično se prihvaća žalba opt. L. P. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. L. P. G. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. 4. Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

IV. U ostalom dijelu žalba opt. L. P. G. se odbija kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

I Kž 645/10-4

Presudom suda prvog stupnja, citiranom u uvodu, opt. S. L. i opt. L. P. G. proglašeni su krivim da su na način i pod okolnostima opisanim u toč. 1. izreke te presude počinili kazneno djelo zlouporabe droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ) u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00, dalje u tekstu: ZIDKZ), a opt. S. L. i pod toč. 2. izreke te presude zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ-a, pa je opt. S. L. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a po istom zakonskom propisu uz primjenu odredbi čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ-a utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a za djelo iz čl. 335. st. 2. KZ-a uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. b) KZ-a utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te mu je uz primjenu čl. 60. KZ-a utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, dok je opt. L. P. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a po istom zakonskom propisu uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ-a osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 80. KZ-a opt. S. L. i opt. L. P. G. izrečene su sigurnosne mjere oduzimanja predmeta, tako da je od opt. S. L. oduzeto ukupno 14,73 grama mješavine marihuane s duhanom i ukupno 42,48 grama droge marihuana koja droga će se po pravomoćnosti presude uništiti, te jedna automatska puška marke AK 47 s pripadajućim spremnikom i 30 komada streljiva call. 7,62 mm, pet patrona sa 200 grama eksploziva „Danubit 2“, cc 280 grama plastičnog eksploziva PEP 500, dvije ručne bombe M-75, jedna ručna bomba M50-P3, deset elektrodetonatorskih kapisli, jedna školska minobacačka mina call. 120 mm, 236 komada streljiva raznog kalibra, koje oružje i municija će se po pravomoćnosti presude dostaviti … Policijskoj postaji, Odjelu za materijalno- računovodstvene poslove Z., …, a od opt. L. P. oduzeto je ukupno 12,58 grama marihuane i ukupno 16,14 grama droge kokain, koja droga će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje u tekstu: ZKP) opt. S. L. i opt. L. P. G. oslobođeni su dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP-a.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. S. L. po branitelju T. Z., odvjetniku iz Z., zbog pogrešne primjene kaznenoga zakona, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalbu je podnijela i opt. L. P. G. po branitelju Z. M., odvjetniku iz S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenoga zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica proglasi krivom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a te joj izrekne uvjetna osuda ili preinači pobijana presuda u odluci o kazni te izrekne blaža kazna, ili da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. L. P. G. osobno je podnijela i dopunu žalbe.

Na žalbe nisu podneseni odgovori.

I Kž 645/10-4

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a, u pismenom podnesku je predložio da se žalbe odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

Sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika jer je isti o sjednici uredno obaviješten (čl. 373. st. 2. ZKP-a).

Kako je prema podacima u spisu predmeta opt. S. L. prije pravomoćnog okončanja ovog kaznenog postupka umro, to je primjenom odredbe čl. 166. ZKP-a u odnosu na tog optuženika postupak valjalo obustaviti, slijedom čega je žalba tog optuženika postala bespredmetna.

Kako se radi o obustavi postupka to troškovi kaznenog postupka u odnosu na tog optuženika primjenom odredbe čl. 123. ZKP-a padaju na teret proračunskih sredstava.

Žalba opt. L. P. G. djelomično je osnovana.

S obzirom da se sadržaj osobne žalbe optuženice i sadržaj žalbe podnesene po branitelju međusobno nadopunjavaju, to su iste razmotrene kao jedinstvena žalba optuženice.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženica nalazi jer da razlozi o odlučnim činjenicama nisu jasni, odnosno da su u znatnoj mjeri proturječni, međutim, za te žalbene tvrdnje nisu dana obrazloženja u čemu se te povrede sastoje, već se samo parafraziraju dijelovi zakonskog teksta iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Suprotno takvim neobrazloženim prigovorima optuženice, presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni bez ikakve proturječnosti u pogledu odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je ta optuženica proglašena krivom.

Nadalje, optuženica smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer da je prvostupanjski sud u tijeku glavne rasprave nepravilno primijenio odredbe iz čl. 248. ZKP-a, budući je na raspravi ispitan vještak dr. D. Z., a da prethodno to nije nalogom suda određeno, pa joj je time povrijeđeno pravo obrane.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje da je sud prvoga stupnja na glavnoj raspravi nepravilno primijenio odredbu Zakona o kaznenom postupku na koju se poziva žaliteljica. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja ispitivanjem vještaka psihijatrijske struke dr. D. Z. zatražio samo stručno mišljenje o štetnosti i djelovanju pojedinih droga koje su predmet ovog kaznenog postupka po zdravlje ljudi, posebno kao što je to slučaj sa optuženicom, koja nesporno nije ovisnica o tim vrstama droga, a ne o ubrojivosti optuženice u odnosu na počinjenje terećenog kaznenog djela. Sasvim sigurno da predmetni vještak ima stručno znanje, a i praktično iskustvo o činjenicama koje su bile predmetom ispitivanja. Ispravno je sud prvog stupnja kroz tako dano stručno mišljenje, i ostalih izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, ocjenjivao vjerodostojnost navoda obrane optuženice. Prilikom ispitivanja vještaka na glavnoj raspravi bili su prisutni optuženik i branitelj koji su imali pravo postavljati pitanja, stavljati primjedbe, tražiti obrazloženja u pogledu iznesenog mišljenja, a slijedom toga i stavljati određene dokazne prijedloge. Prema tome, takvim načinom izvođenja tog dokaza ni u najmanjoj mogućnoj mjeri nije povrijeđeno pravo obrane optuženice, a niti je to bilo od utjecaja na donošenje pobijane presude.

I Kž 645/10-4

Slijedom iznijetog nisu ostvarene u žalbi optuženice istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti je počinjena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st. 1. ZKP-a, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženice zbog bitne povrede nije osnovana.

Žalbena osnova pogrešne primjene kaznenoga zakona ne sadrži navođenje posebnih razloga pa slijedi da se ta povreda veže isključivo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega će biti i razmatrana u okviru te žalbene osnove.

Neosnovana je također žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U svezi te žalbene osnove optuženica prigovara da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi ona bila supočiniteljica sa opt. S. L., jer svjedok M. R. i svjedokinja I. Č. ne potvrđuju da bi imali saznanja da se ona bavila preprodajom droga, zatim smatra da je vještak dr. D. Z. samo teoretski dao svoje mišljenje koje nema veze sa optuženicom, ustrajući u tvrdnji da nema dokaza da bi optuženica počinila terećeno kazneno djelo. Istaknutim žalbenim navodima se u suštini ne iznosi ništa novoga što opt. L. P. G. nije navela u svojoj obrani u tijeku postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane suda prvog stupnja. Stoga ovaj sud drugog stupnja nalazi da optuženica navodima u svojoj žalbi nije ni najmanje dovela u sumnju razloge o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda o posjedovanju opojne droge marihuane i kokaina za vlastite potrebe i radi prodaje, kako je to opisano u toč. 1. izreke pobijane presude.

Suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud savjesno i sveobuhvatno analizirao dokazni postupak u pobijanoj presudi te ocjenjujući svaki dokaz za sebe i u vezi s drugim provedenim dokazima i obranom optuženice i na temelju takve ocjene dokaznog materijala izveo pravilne zaključke o svim relevantnim i odlučnim činjenicama te ispravno utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a.

Sud prvoga stupnja temeljito je i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao obranu opt. L. P. G. i opt. S. L. dane u tijeku postupka, pri čemu ih je detaljno analizirao same za sebe, kao i u međusobnom odnosu, te u svezi s drugim materijalnim dokazima i iskazima svjedoka M. R. i I. Č. te danog nalaza i mišljenja vještaka dr. D. Z. i ostalih provedenih dokaza i osnovano zaključio da optuženica u navodima svoje obrane nije bila vjerodostojna kada tvrdi da predmetnu količinu droge kokain i marihuana nije posjedovala radi prodaje već samo za svoje povremene potrebe. S pravom sud prvog stupnja sagledavanjem izvedenih dokaza i obrana optuženice utvrđuje da je nesporno da su opt. L. P. G. i opt. S. L. 4. listopada 2007. u Z., u G., zaustavljeni po djelatnicima policije kojom prilikom su imali PVC vrećicu sa 12,58 grama opojne droge marihuana, te dva paketića težine 6,26 grama i 9,88 grama opojne droge kokain, a pretragom stana u G. broj 9, gdje su zajednički stanovali, pronađena je PVC vrećica sa 32 grama marihuane te PVC vrećica sa 6,31 gram marihuane pomiješane sa duhanom, dok su pretragom barake u L., gdje je također boravila i optuženica, pronađene dvije PVC vrećice opojne droge marihuana pomiješane sa duhanom težine 8,42 i 10,48 grama.

I Kž 645/10-4

Na temelju tih dokaza ispravno sud prvog stupnja utvrđuje da su ovako utvrđene činjenice nesporne, jer to ne osporava niti optuženica P. G., niti optuženik L., a što sve proizlazi i iz potvrda o oduzetim predmetima, a dijelom i iskaza svjedoka M. R. i svjedokinje I. Č., te zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija. Stoga osnovano u pobijanoj presudi na nedvojbeni način prvostupanjski sud utvrđuje činjenice da su i opt. L. P. G. i opt. S. L. posjedovali ukupno oko 16 grama droge kokain i oko 70 grama opojne droge marihuana koja je dijelom bila pomiješana i sa duhanom, a koja je droga pronađena prilikom njihova uhićenja, te dijelom prilikom pregleda prostorija gdje je optuženica zajedno sa opt. S. L. živjela. Pregledom prostorija u L. pronađena je digitalna vaga na kojoj su, kako je to utvrđeno provedenim toksikološkim vještačenjem, pronađeni tragovi droga koje su upravo optuženica i optuženik posjedovali.

Prema tome, suprotno stajalištu žalbe sud prvoga stupnja ispravno je ocijenio i mišljenje vještaka dr. D. Z. o dnevnim potrebama za kokainom osoba koje nisu ovisnici o drogama, a koje je utemeljeno na njegovom stručnom znanju i praktičnom iskustvu. Isto tako, protivno žalbenim navodima, ispravno je sud prvog stupnja ocijenio i financijske mogućnosti optuženice s obzirom da je nezaposlena osoba, bez stalnih primanja, a koju je u inkriminirano vrijeme uzdržavala majka te financijski pomagao i brat, a što svakako nisu bila dostatna sredstva za svakodnevne životne potrebe, a kamoli za nabavu opojnih droga.

Konačno, pravilno sud prvog stupnja zaključuje, a imajući u vidu činjenice da je opt. L. P. G. zajedno živjela sa opt. S. L. na mjestima gdje je pretragom pronađena prethodno opisana količina droga, da je zajedno sa istim bila i kod nabave navedene količine kokaina i marihuane, koja droga je upravo kod nje i pronađena prilikom uhićenja, te da je – prema vlastitoj obrani – samo povremeni konzument droge, a ne ovisnik o tim drogama, zatim količinu i dvije vrste droga, činjenicu tragova na digitalnoj vagi upravo tih droga, pa sve te okolnosti u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti nedvojbeno dovode do zaključka da je optuženica sa opt. S. L. predmetnu količinu droga, opisanu u izreci pobijane presude, posjedovala ne samo za svoje potrebe već dijelom i za prodaju, a što je bila njihova zajednička odluka kako je to i prvostupanjski sud ispravno zaključio i valjano obrazložio u pobijanoj presudi. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio i razloge i o subjektivnom odnosu optuženice prema počinjenom kaznenom djelu, tj. namjeri kada je utvrdio da je optuženica bila svjesna svih okolnosti počinjenja kaznenog djela za koja je proglašena krivom, jer je bila svjesna da posjeduje opojnu drogu bez ovlaštenja i to ne samo za vlastite potrebe već i za prodaju, pa je to i htjela, što ukazuje da je postupala sa izravnom namjerom.

Pri tomu, za ostvarenje bića terećenog djela nije odlučno utvrđenje koju količinu droga je optuženica trebala prodati, a koju količinu je držala za vlastitu upotrebu.

Slijedom svega izloženog, suprotno prigovorima žalbe optuženice, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica, što neposredno utječu na primjenu materijalnopravnih odredbi, te na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza dovodeći ih u vezu s obranom optuženice izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela opt. L. P. G. i o njezinoj kaznenoj odgovornosti za što je u obrazloženju svoje presude dao u svemu uvjerljive i argumentirane razloge, posebno na str. 10-12 koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud na što upućuje žaliteljicu radi izbjegavanja ponavljanja.

I Kž 645/10-4

Zbog toga je žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana, a nije osnovana ni zbog tzv. posredne povrede kaznenoga zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenoga zakona, kada je tu optuženicu proglasio krivom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZIDKZ.

Međutim, osnovana je žalba optuženice zbog odluke o kazni.

Sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi čl. 56. KZ-a. Ispravno je pri odmjeravanju kazne utvrdio kao olakotno da se radi o osobi mlađe životne dobi koja još do sada nije osuđivana, zatim da cijela količine droge koju je posjedovala, zajedno s opt. S. L. nije bila namijenjena u cijelosti za prodaju već i dijelom za vlastitu upotrebu, te ispravno ocijenio da sve istaknute olakotne okolnosti u svom zbiru predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbi o sudskom ublažavanju kazne.

Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je istaknutim olakotnim okolnostima trebalo dati nešto veći značaj, posebno kada se ima u vidu mlada životna dob optuženice, te činjenica da je studentica koja do sada nije ispoljila ni jedan oblik protupravnog ponašanja, pa je u nedostatku otegotnih okolnosti optuženici izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja predstavlja najmanju mjeru kazne koja se za presuđeno kazneno djelo uz primjenu odredbi o sudskom ublažavanju može izreći, pa izricanje blaže kazne i nije moguće, budući nisu utvrđene pretpostavke za zakonsko ublažavanje kazne. Takvom kaznom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja i u njenom specijalnom i generalnom preventivnom aspektu, kako je to određeno u čl. 50. i čl. 6. KZ-a.

Budući da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud drugog stupnja, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučiti kao u toč. III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu, 20. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.