Appeal dismissed as inadmissible because the disputed property value did not exceed the statutory threshold for appeals.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's review as inadmissible because the claimed property value of 5,000 dinars fell below the statutory threshold. Although the general rule set the limit at 5,000 dinars, the court applied a transitional provision from a 1982 amendment law that raised the threshold to 50,000 dinars for cases decided after its effective date. Consequently, since the second-instance judgment was rendered in 1990, the higher threshold applied, rendering the review procedurally impermissible.
Legislator headnote
AI generatedČl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku; Čl. 11. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku: Appeals in property disputes are inadmissible if the claimed value does not exceed the statutory limit, but transitional laws may adjust this threshold for judgments rendered after their enactment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 216/1991-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinec kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Vesne Milošević, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja A. F. iz S., koga zastupa V. P., odvjetnik u S., protiv tuženika M. K. iz S. i Općine Split, koju zastupa Općinsko javno pravobranilaštvo iz Splita, radi utvrdjenja i ispravka uknjižbe rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 7. rujna 1990. br. Gž-1673/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 19. ožujka 1990. br. P-1438/86, u sjednici održanoj dana 28. svibnja 1991,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Po odredbi čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku
- ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 5.000 starih dinara.
Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naveo upravo spomenuti iznos od 5.000 starih dinara pa temeljem prije spomenutog zakonskog propisa revizija ne bi bila dopuštena.
Medjutim u konkretnom sporu treba primijeniti odredbe Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ", br. 69/82) koji je stupio na snagu dana 27. studena 1982. godine.
Po odredbi čl. 2. st. 1. toga zakona u čl. 382. st.
2. i 3. Zakona o parničnom postupku br. od 5.000 starih dinara zamjenjuje se brojem od 50.000 starih dinara.
Čl. 11. toga zakona predvidja ako je prije stupanja na snagu toga zakona donesena prvostepena presuda ili rješenje kojim je postupak pred prvostepenim sudom okončan daljnji postupak provest će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu toga zakona.
Stavak 2. istog članka propisuje ako nakon stupanja na snagu toga zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz st. 1. ovog članka daljnji postupak provest će se po tom zakonu.
U stavku 3. toga članka je predvidjeno da o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostepenog suda donesenim prije stupanja na snagu toga zakona rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu toga zakona.
U konkretnom slučaju drugostepena presuda je donijeta dana 7. rujna 1990. godine dakle nakon stupanja na snagu spomenutog zakona pa prema tome reviziju treba rješavati po pravilima toga zakona što znači da ona u ovom slučaju nije dopuštena, te ju kao takvu trebalo odbaciti (čl. 392. ZPP-a).
U Zagrebu, 28. svibnja 1991.
Predsjednik vijeća:
August Husinec v.r.