Revr-55/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 55/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. N. iz Š. zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u K., protiv tuženika Centra … „N.“ iz K., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u K., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1320/08-2 od 10. rujna 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-2067/02-21 od 25. travnja 2008., u sjednici održanoj 16. lipnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. listopada 2002., slijedom čega se poništava Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 7. studenog 2002., te se utvrđuje da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao s danom 13. lipnja 2003., pa je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime brutto plaće isplati iznos od 41.673,41 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2003. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.721,00 kn, u roku od 8 dana.

Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke preinačena je gore navedena presuda suda prvog stupnja tako što je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te je u toč. II. izreke naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.806,00 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, pa se poziva na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se žalba tuženika izjavljena protiv prvostupanjske presude odbila kao neosnovana, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu, sukladno čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

Suprotno reviziji, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu proturječni međusobno niti sa stanjem spisa, pa sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Sadržajem revizije tužiteljica prigovara ocjeni provedenih dokaza u postupku, pa glede toga valja reći da je ocjena dokaza pridržana za sud prvog stupnja i kada ovoj ocjeni stranka prigovara u reviziji, zapravo se takvi prigovori svode na prigovore glede potpunosti i pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog s obzirom na odredbu iz čl. 385. ZPP.

Suprotno reviziji, sud je u postupku i pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da su stranke zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 14. listopada 2002. do 13. lipnja 2003., na poslovima medicinske sestre u Centru … „N.“ K.,

- da je tim ugovorom ugovoren probni rok od tri mjeseca (čl. 5. Ugovora o radu),

- da je mogućnost redovitog otkazivanja ugovora o radu predviđena ugovorom o radu,

- da je tuženik 7. studenog 2002. donio odluku o otkazu ugovora o radu iz razloga neostvarivanja očekivanih rezultata rada na poslovima medicinske sestre u ustanovi koja se brine o specifičnoj populaciji, tj. štićenicima tuženika (kašnjenje na posao, neprilagođavanje timskom radu i pravilima ustanove).

Odredbom iz čl. 23. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje ZR), koji je u primjeni na konkretni slučaj, propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad, s time da probni rad ne smije trajati duže od šest mjeseci, a ako je ugovoren probni rad, da otkazni rok iznosi najmanje 7 dana.

Odredbom iz čl. 106. st. 5. ZR propisano je da se odredbe st. 1.-4. tog članka primjenjuju na otkaz samo ako poslodavac redovito zapošljava deset ili manje od deset zaposlenika, te ako ugovor o radu koji se otkazuje traje duže od šest mjeseci. Ne traži se, dakle, postojanje opravdanog razloga za otkaz, niti poslodavca tereti obveza zapošljavanja radnika na nekim drugim poslovima, odnosno obveza obrazovanja ili osposobljavanje radnika za rad na drugim poslovima, a ne mora poslodavac voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje tereti radnika, a na što se svodi sadržaj odredbi čl. 106. st. 1.-4. tog članka ZR.

Prema tome, u konkretnom slučaju, pravilan je zaključak iz pobijane presude da poslodavac u pismenom otpravku Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici nije morao obrazlagati opravdanost otkaza, osim što je bio dužan navesti zakonsku osnovu otkazivanja i poštivati otkazni rok, jer je ovaj ugovor o radu s tužiteljicom sklopljen 14. listopada 2002., a tuženik ga je otkazao 7. studenog 2002., dakle prije isteka roka od šest mjeseci.

Bez osnove se tužiteljica poziva na čl. 2. ZR i to tek sada u revizijskoj fazi postupka, jer u okolnostima konkretnog slučaja i utvrđenja sudova ničim ne proizlazi da bi otkaz bio posljedica diskriminatornog ponašanja tuženika prema tužiteljici, budući da zdravstvene navike tužiteljice nisu bile zakonska osnova otkazivanja, već neostvarivanje očekivanih rezultata rada i očekivanog ponašanja tužiteljice.

Revizijskim navodima, stoga, tužiteljica ničim nije dovela u sumnju odluku suda, zbog čega je reviziju valjalo odbiti i tako u svemu odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 16. lipnja 2009.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.