Gzp-1635/2011-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1635/11-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja R. H. iz P., koga zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 23. rujna 2011., 21. studenog 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Puli dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-3658/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju u iznosu od 4.000,00 kn (slovima: četiritisućekuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 23. rujna 2011. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Puli pod posl. br. Gž-3658/10.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11 - dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Puli posl. br. P-272/09, očitovanja Županijskog suda u Puli od 11. studenog 2011. i provjerom u pisarnici Županijskog suda u Puli utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01.-pročišćeni tekst broj 55/01. i 76/10-dalje: Ustav):

- 15. rujna 2005. tužitelj je podnio tužbu sudu prvog stupnja radi isplate protiv I i II tuženika radi isplate,

- rješenjem suda od 19. rujna 2005. naloženo je tuženicima da u roku od 25 dana podnesu odgovor na tužbu,

- kako dostava rješenja od 19. rujna 2005. II tuženiku nije uspjela, to je sud rješenjem od 30. rujna 2005. naložio tužitelju da u roku od 30 dana dostavi u spis točnu adresu II tuženika,

- po rješenju suda od 30. rujna 2005. tužitelj je postupio podneskom od 17. listopada 2005.,

- odgovor na tužbu tuženici su podnijeli 15. studenog 2005.,

- 28. prosinca 2005. tuženici su podnijeli sudu podnesak,

- podneskom od 10. siječnja 2006. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev,

- na ročištu održanom 13. ožujka 2006. raspravljano je o meritumu stvari te je naloženo tužitelju da u roku od 30 dana uplati predujam potreban za provođenje građevinskog vještačenja,

- rješenjem suda od 25. svibnja 2006. određeno je izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem,

- nalaz i mišljenje vještak je sudu podnio 18. srpnja 2006.,

- podneskom od 5. rujna 2006. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka,

- rješenjem suda od 15. rujna 2006. naloženo je vještaku se očituje na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje od 18. srpnja 2006.,

- očitovanje na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 18. rujna 2006.,

- na ročištu održanom 17. listopada 2006. raspravljano je o meritumu stvari,

- na ročištu održanom 15. prosinca 2006. saslušani su vještaci te je naloženo vještaku da dostavi sudu dopunu nalaza i mišljenja,

- dopunu nalaza i mišljenja vještak je sudu dostavio 3. siječnja 2007.,

- na dopunu nalaza i mišljenja vještaka tuženici su se očitovali podneskom od 5. ožujka 2007.,

- na ročištu održanom 21. svibnja 2007. raspravljano je o meritumu stvari te je zaključena glavna rasprava,

- presudom suda prvog stupnja 5. lipnja 2007. u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 11.790,76 kn,

- protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu 20. srpnja 2007.,

- odgovor na žalbu tužitelja od 20. srpnja 2007. tuženici su podnijeli 6. rujna 2007.,

- izviješćem od 11. rujna 2007. spis je dostavljen drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke o žalbi tužitelja,

- rješenjem suda drugog stupnja od 19. siječnja 2009. ukinuta je odluka suda prvog stupnja 5. lipnja 2011.,

- na ročištu održanom 24. ožujka 2009. raspravljano je o meritumu stvari te je strankama naloženo da se u roku od 15 dana očituju na podneske protivne strane,

- podneskom od 1. travnja 2009. tuženici su se očitovali na podnesak tužitelja od 24. ožujka 2009.,

- 10. travnja 2009. tužitelj je podnio sudu podnesak,

- na ročištu održanom 29. listopada 2009. raspravljano je o meritumu stvari te je zaključena glavna rasprava,

- presudom suda prvog stupnja 12. studenog 2009. tužbeni zahtjev djelomično je prihvaćen za iznos od 1.491,58 kn, a odbijen za iznos od 7.299,18 kn,

- protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu,

- 1. listopada 2010. tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja,

- izviješćem od 6. listopada 2010. spis je dostavljen drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke o žalbi tužitelja,

- do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja drugostupanjska odluka nije donijeta.

Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (15. rujna 2005.) i traje do 21. studenog 2011. kao dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja, a što ukupno iznosi 6 (šest) godina, 2 (dva) mjeseca i 6 (šest) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred nadležnim sudovima, predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti (održao šest ročišta na kojima je proveo građevinsko vještačenje, tražio dopunu tog vještačenja, tražio očitovanje vještaka radi otklanjanja prigovora stranaka na nalaz i mišljenje vještaka, dakle, kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe potrebne za odlučivanje o zahtjevu predlagatelja) koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, činjenica da niti nakon šest godina predmetni parnični postupak nije pravomoćno okončan, daje osnova zaključku da cijeli postupak promatran u cjelini nije proveden sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP) jer je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku sa što manje troškova, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava dok je u odredbi čl. 311. st. 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da se po mogućnosti postupak dovrši na što manje ročišta.

Dugotrajnosti predmetnog parničnog postupka doprinijelo je postupanje drugostupanjskog suda jer je taj sud o žalbi tužitelja podnijetoj protiv prvostupanjske presude od 5. lipnja 2007. odlučio tek rješenjem od 19. siječnja 2009., dok o žalbi tužitelja od 19. kolovoza 2010. još nije donio odluku iako mu je spis još izviješćem od 6. listopada 2010. dostavljen kao nadležnom na postupanje.

S druge strane, predlagatelj, kao tužitelj je, svojim procesnim držanjem u parnici također pridonio trajanju tog parničnog postupka jer već u tužbi nije naveo točnu adresu II tuženika pa je II tuženiku tužba na odgovor dostavljena tek nakon što je tužitelj postupio po rješenju suda od 30. rujna 2005. i dostavio točnu adresu II tuženika.

Predmet spora je zahtjev predlagatelja kao tužitelja prema I i II tuženiku za isplatom utuženog iznosa temeljem ugovora o izvođenju radova koje je tužitelj kao izvođač radova sklopio s tuženicima kao naručiteljima radi sanacije krovišta zgrade, a koja činjenica, uz izvedene dokaze, upućuje na to da je riječ o činjenično složenom predmetu, što međutim, ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Visina primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, imajući pri tom na umu sve navedene relevantne okolnosti, činjenicu da je presudom suda prvog stupnja tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 1.491,58 kn iz čega je vidljivo i značenje predmetnog parničnog postupka za predlagatelja, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, određena je u iznosu od 4.000,00 kn.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. studenog 2011.

S U D A C:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.