Rev-1808/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1808/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Z., Filijala K., K., koju zastupa generalna punomoćnica Lj. R. L., dipl. prav., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica B., B., kojeg zastupa punomoćnica K. I., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naplate regresnog potraživanja, odlučujući o žalbi o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-582/12-2 od 11. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-192/2010-19 od 13. prosinca 2011., u sjednici održanoj 3. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog kojom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.684,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u tom dijelu izreke, te mu je u točki II. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.680,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude i odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka ili podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Člankom 382. stavak 2. ZPP-a, propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. te zakonske odredbe u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji se uvodno navodi da odluka o sporu ovisi o naznačenim pravnim pitanjima jer o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i za očekivati je da bi u praksi drugostupanjski sudovi i dalje mogli imati različita shvaćanja o tom pitanju. Tvrdi da su u pobijanoj presudi izneseni i razlozi koji su u proturječnosti s postojećim shvaćanjima revizijskog suda.

Slijedom toga, revident postavlja slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika kao vlasnika /korisnika/ motornog vozila u smislu čl. 1072. st. 1., odnosno da li postoje svi elementi odštetne odgovornosti (šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza između štete i štetne radnje) sukladno odredbama čl. 1045 ZOO?“

„2. Da li se u konkretnom slučaju mora primijeniti čl. 1072. st. 2. ako iz dokaza provedenih u postupku proizlazi da je ponašanje oba sudionika prometne nezgode - osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika - protupravno?“

U odnosu na razloge važnosti iz članka 382. stavak 3. ZPP-a revident ukazuje na sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu u presudama posl.br. Gžn-2493/09 i Gžn-786/11- 2 od 19. svibnja 2009., ističući da je shvaćanje iz pobijane presude prema kojem je tužitelj dokazao isključivu krivnju osiguranika tuženika, u suprotnosti sa shvaćanjem Županijskog suda u Zagrebu. Revident se ujedno poziva i na odluku revizijskog suda broj Rev 105/05-2 od 16. veljače 2005.

Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev uz zaključak da vozilo „Hitne pomoći“ nije ušlo u raskrižje kada je bilo upaljeno crveno svjetlo već nakon što je upaljeno žuto svjetlo, pri čemu je za smjer kretanja iz kojeg je došao osiguranik tuženika bilo upaljeno crveno svjetlo. Drugostupanjski sud prihvaća sva činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja ocjenjujući da je za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika budući se vozilo osiguranika tuženika, u trenutku kočenja kretalo brzinom od 66 km/h, a upravo zbog navedene brzine osiguranik tuženika nije uspio zaustaviti svoje vozilo prije naleta na vozilo „Hitne pomoći“ jer da se vozilo kretalo brzinom od 50 km/h, koliko je dozvoljena brzina, pa i za sve brzine do 62 km/h, sa istom reakcijom koja je bila adekvatna i nastupila u trenutku kada je osiguranik tuženika uočio vozilo „Hitne pomoći“, on bi svoje vozilo zaustavio prije naleta na vozilo „Hitne pomoći“. Odatle zaključak da je u trenutku kada vozač osiguranika tuženika ulazi u raskrižje, na semaforima za pravac njegovog kretanja upaljeno crveno svjetlo. Slijedom toga, u ovom su slučaju nižestupanjski sudovi, protivno shvaćanju tuženika, ocijenili da je osiguranik tuženika zapravo isključivo odgovoran za nastalu štetu i da u tom smislu nema protupravnog ponašanja vozača koji je vozio automobil „Hitne pomoći“.

Zbog toga, sudske odluke na koje se poziva revident nisu ni činjenično ni pravno usporedive sa stanjem u ovoj pravnoj stvari.

Osim toga, postupajući u okviru naznačenih pravnih pitanja, valja istaknuti da odgovori na postavljena pitanja u ovoj stvari zavise od okolnosti pojedinog slučaja, koje nisu niti mogu biti jednake u svakom konkretnom događaju, stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 3. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.