Rev-x-683/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 683/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužiteljice L. G., iz S. K., koju zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., kojega zastupa punomoćnica R. G., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2129/11-4 od 8. siječnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3495/03 od 16. ožujka 2011., u sjednici održanoj 15. travnja 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3495/03 od 16. ožujka 2011. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 13.700,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2011. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 8.764,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2011. do isplate (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa 13.700,00 kn do iznosa 20.700,00 kn, za iznos 7.000,00 kn, kao neosnovan (toč. II. izreke) te je u toč. III. izreke tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 5.498,81 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2011. do isplate (toč. III. izreke).

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2129/11-4 od 8. siječnja 2013. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelu pod toč. II. i III. izreke te dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 6.287,50 kn (toč. I. izreke), dok je u toč. II. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelu pod toč. I. izreke i dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 6.583,39 kn. U toč. III. izreke tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, dok je u toč. IV. izreke tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o parničnim troškovima tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) – tzv. izvanrednu reviziju smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju postavljenog pravnog pitanja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U predmetnoj reviziji tuženik označava kao pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju:

1. Je li prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u smislu čl. 154. st. 2. ZPP odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženo u presudama Revt-35/04 od 14. lipnja 2005., Rev-x 505/11-3 od 18. svibnja 2011., Rev-1687/09 od 8. travnja 2010. te Rev-1783/10-2 od 14. prosinca 2010. prema kojima je prilikom djelomičnog uspjeha stranaka u parnici treba uzeti u obzir uspjeh obje stranke u parnici i to na temelju uspjeha u sporu obzirom na vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje ili ja pak odluku o parničnim troškovima potrebno donijeti prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva a kako je to učinio drugostupanjski sud u ovoj pobijanoj drugostupanjskoj presudi?

2. Je li smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da li u tom slučaju tuženik ima pravo na naknadu troška?

U vezi tog pravnog pitanja revident određeno naznačuje u navodima revizije presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x 505/11-3 od 13. svibnja 2011., Rev-521/01-2 od 5. travnja 2011., Revr-1783/10 od 14. prosinca 2010., Revt-35/04 od 14. lipnja 2005., Rev- 749/11-2 i Rev-402/04-2), a koja pitanja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer da se o istima Vrhovni sud Republike Hrvatske još izjasnio odnosno da je pravno shvaćanje u pobijanim presudama suprotno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske već izraženom o tim pitanjima.

Donoseći odluku o troškovima parničnog postupka nižestupanjski sudovi su odluku o troškovima parničnog postupka temeljili na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP jer je tužiteljica uspjela u postupku sa 66,18% tužbenog zahtjeva, a tuženik sa 33,82%, te u skladu sa tim uspjehom u sporu dosuđuju troškove parničnog postupka.

Takav stav nižestupanjskih sudova nije u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izražen u naprijed navedenim odlukama, budući je u navedenim odlukama izraženo shvaćanje da nema mjesta obračunavanju naknade parničnih troškova za obavljanje radnje u postupku stranci isključivo vrijednošću predmeta spora koje je inzistirala konačnim postavljenim tužbenim zahtjevom, već se troškovi parničnog postupka određuje sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, a ne prema vrijednosti spora koja je vrijedila pri zaključenju glavne rasprave.

Dakle nižestupanjski sudovi nisu zauzeli shvaćanje da je za utvrđenje vrijednosti predmeta spora mjerodavna vrijednost u konačnom postavljenog tuženog zahtjeva, već su zauzeli shvaćanje da se kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu dosudili troškove parničnog postupka prema uspjehu stranaka u sporu, pa shvaćanje nižestupanjskih sudova nije suprotno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Zbog toga se u konkretnom slučaju postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP pa nije ispunjena pretpostavka u smislu čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP za dopuštenost predmetne revizije.

Stoga na temelju odredbe čl. 392. toč. 3. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.