Gž-1318/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1318/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sucu dr. sc. Vladi Skorupu, u pravnoj stvari tužitelja E. N. iz Z., …OIB: …zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz Z., protiv tužene: R. A. d.d., sa sjedištem u Z., …Z., zastupane po punomoćnicima iz O. društva G. & G. iz Z., … radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 25 P-620/2019 od 13. svibnja 2019., 14. lipnja 2019.,

r i j e š i o j e

1. Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 25 P-620/2019 od 13. svibnja 2019. i rješava:

„Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja.“

2. Odbija se zahtjeva tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke sud prvog stupnja oglasio se mjesno nenadležnim u toj pravnoj stvari.

U točki II. izreke odredio je da će nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Protiv tog rješenja pravovremeno žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i pogrešne primjene materijalnog prava, kao žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. tč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11- pročišćeni tekst, 25/13., u nastavku: ZPP).

Žalbom u bitnome ističe da je Ugovor o kreditu, a onda i onaj o prorogaciji, koji je njegov sastavni dio, sastavio tuženik, a da pri tome nije ostavio nikakve mogućnosti da utječe na njegov sadržaj.

U prilog svojem protivljenju citira odredbe Zakona o zaštiti potrošača i smjernice 9/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, poziva se na recentne odluke iz sudske prakse i na kraju, predlaže da se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika odbije kao neosnovan.

Žalba je osnovana.

U obrazloženju svoje odluke, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbe tč. 2. Ugovora o kreditu, kojeg je zaključio s tuženikom, 7. veljače 2006. te isplate, odnosno povrata, uplaćenog iznosa na ime promjenjivih kamatnih stopa. Tuženik je u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje, podnio prigovor mjesne nenadležnosti suda, pozivajući se na čl. 13. Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno da je u slučaju spora između stranka mjesno nadležan sud mjesta sjedišta Kreditora, a to je Općinski građanski sud u Zagrebu. Tuženik je predložio da se sud oglasi nenadležnim i predmet uputi nadležnom sudu.

Sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik prigovor istaknuo u odgovoru na tužbu, tj. prije upuštanja u raspravljanje i zato ga smatra pravovremenim, ali i osnovanim. Naime, uvidom u tč. 13. Ugovora o kreditu, od 7. veljače 2006., koji je tužitelj dostavio u spis kao prilog tužbi utvrđuje da je između stranaka u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost sjedišta Kreditora.

Zaključak suda prvog stupnja nije pravilan, obzirom da je rješenje suda prvog stupnja doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Prema odredbi članka 70. stavak 1. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istoga članka ZPP-a propisano da sporazum o mjesnoj nadležnosti važi ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da stranke mogu ugovoriti mjesnu nadležnost određenog suda i to ako je sud za kojeg su stranke odredile da im sudi u prvom stupnju stvarno nadležan te ako se radi o sporu za kojeg nije propisana isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Međutim, osim ovih pretpostavki za prorogaciju nadležnosti, da bi sud prema sporazumu stranaka mogao suditi u prvom stupnju sam sporazum o mjesnoj nadležnosti mora biti valjan. To ne znači samo da sporazum mora biti sačinjen u pisanoj formi i da se tiče određenog pravnog odnosa, što je propisano odredbom članka 70. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, već i da je on valjan prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, u konkretnom slučaju da postoji suglasnost volje obiju ugovornih stranaka da im u prvom stupnju sudi određeni sud koji nije mjesno nadležan.

U odnosu na prigovor tuženika kako u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije mjesno nadležan budući da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda sjedišta kreditora, valjalo je primijeniti Zakon o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 113/09., 78/12., 56/13. i 41/14.; u nastavku: ZZP) u kojem je, između ostalih implementirana i smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, te na taj način hrvatsko zakonodavstvo uskladilo sa pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.

Odredbom čl. 49. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.

Odredbom čl. 51. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji je obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 55. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljene na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

Prema stajalištu ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora u konkretnoj situaciji odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove.

Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, takva bi ugovorna odredba za tužitelja izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu o procesnopravnom položaju ugovornih stranaka.

Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. -4. ZPP-a, kao što pogrešno zaključuje sud prvog stupnja.

Zbog toga valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja rješenje suda prvog stupnja preinačiti, na način kako je odlučeno u tč. 1. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. t. 3. ZPP-a.

U pogledu zahtjeva tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu, odlučeno je kao u tč. 2. izreke, jer se ne smatra potrebnim za donošenje odluke u ovom sporu.

U Rijeci 14. lipnja 2019.

Sudac

dr. sc. Vlado Skorup

Općinskom sudu

u Zadru

Vraćamo vam spis zajedno sa pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.