Rev-1584/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1584/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. rođ. M. iz D. S., koju zastupa B. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. I. iz D. S., radi predaje u suposjed nekretnina, te u pravnoj stvari istog tuženika kao protutužitelja protiv iste tužiteljice kao protutuženice radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i utvrđenja, rješavajući reviziju tužiteljice-protutuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. veljače 1997. godine broj Gž-7669/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 19. listopada 1994. godine broj P-177/93, u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se prihvaća i djelomično se preinačuju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. veljače 1997. godine broj Gž-7669/96-2 i presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 19. listopada 1994. godine broj P-177/93 u dijelu u kojem je prihvaćen protutužbeni zahtjev u vezi brisanja klijeti u zemljišnoj knjizi, kao i u odluci o parničnim troškovima te se sudi:

Odbija se protutužbeni zahtjev za određivanje brisanja klijeti upisane na kat.čest. br. 4518 površine 711 m5 upisanoj u zk.ul. br. 3592 k.o. D.S. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja tako da se upis prava vlasništva odnosi isključivo na kat.čest. br. 4518 površine 711 m5 u naravi vinograd i to u 1/2 dijela tužiteljici a u drugoj polovini dijela na G.I.. Tužiteljica-protutužena dužna je tuženiku-protutužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.975,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene (u daljnjem tekstu tužiteljica) da joj je tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu tuženik) dužan predati u posjed vinogradsku klijet pobliže opisanu u izreci te presude na način da joj uruči jedan ključ od ulaznih vrata u prizemlje i na prvom katu i omogući joj nesmetan suposjed klijeti, te je određeno brisanje klijeti upisane na kč.br. 4518 površine 711 m5 upisane u zk.ul. br. 3592 k.o. D.S. i uspostava ranije zemljišnoknjižnog stanja tako da se upis prava vlasništva odnosi isključivo na kč.br. 4518 površine 711 m5 u naravi vinograd i to u 1/2 dijela tužiteljice a u drugoj polovini dijela na I.G., te je utvrđeno da je tuženik suvlasnik u 3/4 dijela te klijeti sa inventarom, pa je tužiteljica dužna trpjeti da se na temelju te presude izvrši zemljišnoknjižna provedba, a preostali dio protutužbenog zahtjeva je odbijen, te je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.950,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, a protutužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači prihvaćanjem tužbenog a odbijanjem protutužbenog zahtjeva, te tuženik obveže da joj naknadi parnične troškove.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao suvlasnik u 1/2 dijela kat.čest. br. 4518 upisanoj u zk.ul. br. 3592 k.o. D.S. u naravi vinograd i klijet, a nije sporno da je tuženik utvrđen oporučnim nasljednikom pok. G.I. u ostavinskom postupku kod Općinskog suda u Dugom Selu broj O-245/83 temeljem oporuke od 4. studenog 1983. godine, te da tuženik isključivo posjeduje vinogradsku klijet na navedenoj kat. čestici.

Darovnim ugovorom G.M. darovala je svoju polovicu predmetnog vinograda svojoj sestri M.M. (baki tužiteljice) koja je isti dio darovala svom sinu M.S. (ocu tužiteljice) koji je taj dio darovao tužiteljici. Sva tri darovna ugovora sklopljena su 1982. godine a potpisi darovatelja ovjereni istoga dana. U vrijeme sklapanja tih darovnih ugovora na predmetnoj kat. čestici bila je izgrađena klijet koju su izgradili G.I. i G.M. tijekom braka i koja je bila njihova zajednička imovina u jednakim dijelovima, a ta klijet nije bila predmet darovnog ugovora sklopljenog između G.M. i M.M., niti je tada bila upisana u zemljišnoj knjizi.

Do upisa klijeti u zemljišnu knjigu došlo je kasnije temeljem prijavnog lista Uprave za katastar i geodetske poslove u Dugom Selu nakon izvršenog snimanja toga objekta od strane toga tijela a na zahtjev M.R., tužiteljičine majke.

Kako je G.M. umrla 17. srpnja 1982. godine, dakle, prije njezinog supruga G.I. koji je umro 9. prosinca 1983. godine, a s obzirom da nisu imali potomaka G.I. temeljem zakona naslijedio je 1/2 dijela njezine imovine, dakle 1/4 dijela predmetne klijeti, te je postao suvlasnik iste klijeti u 3/4 dijela.

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed predmetne vinogradske klijeti predajom po jednog ključa ulaznih vrata u prizemlju i na prvom katu. Naime, tužiteljica nije temeljem darovanja, a niti na drugi način stekla suvlasnički dio klijeti, pa joj ne pripada pravo zahtijevati suposjed te stvari.

Pravilnom primjenom materijalnog prava je prihvaćen protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik suvlasnik predmetne klijeti u 3/4 dijela, jer je on doista nasljeđivanjem iza pok. G.I. stekao 3/4 suvlasničkog dijela iste klijeti, a s tim u vezi pravilno je prihvaćen i protutužbeni zahtjev za upis njegovog suvlasničkog dijela na istoj klijeti u zemljišnoj knjizi.

Međutim, pogrešnom primjenom materijalnog prava prihvaćen je protutužbeni zahtjev za brisanje upisane klijeti u zemljišnoj knjizi te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja tako da se upis vlasništva odnosi samo na kat.čest. br. 4518 površine 711 m5 u naravi vinograd u korist tužiteljice i G.I., svakog u 1/2 dijela. Do upisa klijeti u zemljišnu knjigu došlo je temeljem prijavnog lista Uprave za katastar i geodetske poslove u Dugom Selu nakon snimanja toga objekta po zahtjevu tužiteljičine majke. Valja imati u vidu da o promjenama katastarskog broja, oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta tijelo nadležno za provođenje tih promjena u katastru zemljišta po službenoj dužnosti obaviještava zemljišnoknjižni sud dostavljanjem sudu prijavnog lista o promjeni na zemljištu provedenoj u katastru zemljišta (čl. 72. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta - "Narodne novine", broj 16/74, 10/78, 47/89, 51/89, 19/90). Na temelju prijavnog lista zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti pokreće postupak za promjenu podataka o zemljištu u zemljišnoj knjizi (sada to pitanje uređuje čl. 10. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama - "Narodne novine", broj 91/96). Kako je utvrđeno da na predmetnoj kat. čestici postoji klijet pravilno je zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda izvršio upis klijeti u zemljišnu knjigu, pa je neosnovan zahtjev tuženika za brisanje upisa klijeti u zemljišnoj knjizi.

Nižestupanjske presude nisu nejasne i manjkavo obrazložene kako smatra tužiteljica, a načelo "superficies solo cedit" na kojeg se tužiteljica poziva u reviziji, u konkretnom slučaju ne koristi tužiteljici, jer je G.M. mogla ovlašteno darovati samo svoj suvlasnički dio vinograda a ne i klijeti u njemu.

Stoga je valjalo djelomično odbiti reviziju kao neosnovanu u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva i prihvaćanje protutužbenog zahtjeva u vezi utvrđenja suvlasničkog dijela tuženika na predmetnoj klijeti i uknjižbi toga suvlasničkog dijela u zemljišnoj knjizi (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP), te djelomično prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen protutužbeni zahtjev u vezi brisanja upisa klijeti u zemljišnu knjigu i presuditi da se taj protutužbeni zahtjev odbija (čl. 395. st. 1. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio nižestupanjske presude odlučio je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 29. kolovoza 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.