Rev-3032/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3032/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz R., zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala R., zastupane po punomoćnicima A. J. i dr., odvjetnicima iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 7. listopada 1998. godine, br. Gž 962/98, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. svibnja 1998. godine, br. P 535/96, u sjednici održanoj 5. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik, iz osnova naknade štete, tužiteljici isplatiti svotu od 15.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (19. svibnja 1998. godine) do isplate parnični trošak u iznosu od 7.456,13 kn (I), a za više traženo tužbeni zahtjev odbijen (II).

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena kao osnovana žalba tužiteljice, te djelomično preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, tako da su tužiteljici dosuđeni daljnji iznosi: a) na ime duševnih boli zbog smanjenje životne aktivnosti 2.000,00 kn i b) na ime pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 18% godišnje, počam od 19. svibnja 1998. godine do isplate, te daljnji iznos na ime parničnog troška od 3.783,87 kn, a u preostalom dijelu za iznos od 3.850,00 kn, odbijen tužbeni zahtjev.

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev, tužiteljica je pravovremeno izjavila dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložila je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev u cijelosti bude prihvaćen kao osnovan.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se obveže tuženika da joj naknadi štetu nastalu zbog ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, koju je uzrokovao osiguranik tuženika.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica (tada u dobi od 24 godine) u prometnoj nesreći zadobila ozljede: udarac u lijevu sljepoočnu regiju, s blagim otokom, te potres mozga,

- da je tužiteljica, vezano za navedene ozljede, trpjela fizičke boli (jakog stupnja 3 dana, srednjeg 7, a lakog stupnja 15 dana) i strah (jakog stupnja 2-3 dana, srednjeg stupnja 7 dana, lakog stupnja trajno), a kao posljedica ozljede kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 5%.

Temeljem izloženih utvrđenja, a primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) utvrđena je i tužiteljici dosuđena naknada za tražene oblike nematerijalne štete, i to: a) za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 4.500,00 kn, b) za pretrpljeni strah u iznosu od 4.000,00 kn i c) za pretrpljene duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 10.000,00 kn – ili ukupno za sve navedene oblike nematerijalne štete iznos od 18.500,00 kn. Tužiteljici je dosuđena i materijalna šteta na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 150,00 kn, a pravilnost dosuđenog iznosa iz tog osnova, u reviziji se ne prigovara.

Suprotno stajalištu izraženom u reviziji, prema prosudbi ovog revizijskog suda, nije na štetu tužiteljice pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 200. ZOO), kada je, kraj izloženih činjeničnih utvrđenja, pobijanom presudom tužiteljici utvrđena i dosuđena naknada nematerijalne štete u navedenim iznosima. Naime, kod utvrđenja visine nematerijalne štete cijenjene su sve važne okolnosti (priroda i težina ozljede, stupanj i trajanje fizičkih bolova i straha, te duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, kao i dob tužiteljice).

Kako se, prema izloženom, revizija ne pokazuje osnovanom, to je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. ožujka 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.