Rev-921/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 921/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.B. iz Z., koju zastupa punomoćnik B.Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženice "C. o. " d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. rujna 1993. br. Gž-5135/93, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 1993. br. Pn-1971/92, u sjednici održanoj dana 25. siječnja 1996.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da naknadi tužiteljici štetu u iznosu od 10,502.000 HRD sa zakonskim zateznim kamatama od 24. III. 1993. do isplate te parnični trošak u iznosu od 159.720 HRD. S preostalim je dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Sud drugog stupnja odbio je kao djelomično neosnovanu žalbu tužiteljice i tuženika i presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem i odbijajućem dijelu glede naknade za nematerijalnu štetu potvrdio dok je presudu suda prvog stupnja ukinuo u dijelu kojim je odlučeno o naknadi materijalne novčane štete za tuđu pomoć i njegu.

Protiv odbijajućeg dijela pravomoćne presude revidira tužiteljica iz svih, kako u reviziji navodi, razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku. U biti tužiteljica prigovara da je naknada za nematerijalnu štetu dosuđena u preniskom iznosu. Predložila je da se revizija prihvati.

Na reviziju tuženica nije odgovorila, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovana zato jer bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju ovaj sud jedino pazi po službenoj dužnosti nije ostvarena, a druge bitne povrede odredaba parničnog postupka o kojima ovaj sud vodi računa samo na određeni prigovor revidentica posebno ne obrazlaže. Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica teško tjelesno povrijeđena u prometnoj nezgodi te da je zbog povreda trpila jake tjelesne boli šest dana, srednje osam dana, manje 14 dana i povremene manje boli osjećala oko tri mjeseca, kao i jaki strah oko dva dana. Zaostale trajne posljedice povrede koljena (prijelom ivera s krvarenjem u zglobu) umanjuju životnu i radnu sposobnost tužiteljice, u dobi od 32 godine, za 15%. Utvrđeno je da postoji naruženje manjeg stupnja.

Ocjenjujući navedene činjenice sukladno odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("NN", br. 53/91) nižestupanjski su sudovi po nalaženju ovoga suda dosudili tužiteljici pravičnu naknadu za nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 10,000.000 HRD, odnosno kada su dosudili naknadu za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 2,000.000 HRD, za strah u iznosu od 1,000.000 HRD, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 4,500.000 HRD te za nagrđenje u zahtijevanom iznosu od 2,500.000 HRD.

Prigovor tužiteljice da je naknada za ovu štetu dosuđena u preniskom iznosu nije osnovan, pa je stoga reviziju na temelju odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 25. siječnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.