Revr-239/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 239/17-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Ž. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika L.-... d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. Š. O., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2113/16-2 od 29. studenoga 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-411/15-25 od 15. rujna 2016., u sjednici održanoj 13. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2113/16-2 od 29. studenoga 2016. i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-411/15-25 od 15. rujna 2016. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se tužba od 10. veljače 2015. smatra povučenom.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti odnosno ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tužiteljica je popisala trošak revizije. U odgovoru na reviziju tužiteljice tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u vezi čl. 400. st. 3. ZPP ovaj sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu njezina ugovora o radu od 2. siječnja 2015., zahtjev za vraćanje na rad i isplatu naknade plaća.

Sud prvog stupnja je pozvao tužiteljicu da tužbu od 10. veljače 2015. u roku od osam dana ispravi odnosno dopuni na način da istom obuhvati i odluku kojom je odbijen njezin zahtjev za zaštitu prava od strane poslodavca, sve to uz upozorenje, pozivom na čl. 109. ZPP. Kako tužiteljica u ostavljenom roku nije vratila ispravljenu odnosno dopunjenu tužbu prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. ZPP riješio da se tužba tužiteljice od 10. veljače 2015. smatra povučenom.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Osnovano tužiteljica u reviziji navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, pobijane odluke nije moguće ispitati jer u obrazloženju nisu navedeni bilo kakovi razlozi zbog kojih sudovi u situaciji kada radni odnos prema Zakonu o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) nije više statusni već građanskopravni odnos kao ugovorni odnos dviju ravnopravnih stranaka, smatra da predmetnu tužbu treba ispraviti odnosno dopuniti na način da se istom obuhvati i odluka koju je poslodavac u konkretnom slučaju donio povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava, a koji je podnesen u smislu odredbe čl. 129. st. 1. ZR.

Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava (istovjetno je bilo propisano čl. 126. st. 1. ranijeg važećeg Zakona o radu - "Narodne novine", broj 149/09).

Iz sadržaja navedene zakonske odredbe (čl. 129. st. 1. ZR) jasno proizlazi da za razliku od ranijih radnopravnih propisa – čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnih odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 – dalje: ZOPRO), kojom odredbom je izrijekom bilo propisano da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog tijela u organizaciji ili ako to tijelo ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora ima pravo u idućih petnaest dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom, da ista (čl. 129. st. 1. ZR) ne predviđa "konačnu odluku", odnosno da bi tužbenim zahtjevom morala biti obuhvaćena i odluka poslodavca kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu prava podnesenom u smislu čl. 129. st. 1. ZR. Navedeno pravno shvaćanje proizlazi i iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR prema kojoj: "Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten ...", dakle, ne i "konačna" odluka poslodavca.

Prema tome, sudska zaštita se po ZR svodi na to da se utvrdi (ne)dopuštenost otkaza koji je dat nekom odlukom, a ne na poništavanje odluke poslodavca. Odluka kojom je dat otkaz predstavlja pisano uobličenje otkaza s naznačenim činjeničnim opravdanjem istog, a eventualno naknadna odluka poslodavca predstavlja samo očitovanje na radnikov zahtjev za zaštitu prava, a što nižestupanjski sudovi nisu imali na umu donoseći pobijane odluke, pa su u tom pravcu izostali i razlozi o obrazloženju istih (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).

Kako su pobijane odluke donesene uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka to je na temelju čl. 394. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno je kao u st. I. izreke.

O troškovima revizije odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 13. prosinca 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.