Rev-1225/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1225/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Đorđa Bjegovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.K. iz Đ., koju zastupa punomoćnik M.G., odvjetnik iz K., protiv tuženika I.D. iz Đ., koga zastupa punomoćnik K.V., odvjetnica iz K., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 29. listopada 1992. br. Gž 572/92, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 24. ožujka 1989. br. P 1579/88, u sjednici održanoj dana 20. listopada 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/6 dijela nekretnina kao i pokretnih stvari pobliže navedenih u toč. 1. izreke presude toga suda. S tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva na pokretninama pobliže navedenih u toč. 2. izreke prvostupanjske presude tužiteljica je odbijena. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužiteljice i presudu suda prvog stupnja potvrdio u odbijajućem dijelu (toč. 2. izreke), dok je ukinuo tu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. 1. izreke) kao i u odluci o parničnom trošku (toč. 3. izreke) i predmet vratio u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene razloge revidentica upućuje da je obrazloženje presude suda drugog stupnja "šturo" i da ne sadrži odgovore o navodima žalbe. S tim u vezi uglavnom ponavlja navode žalbe i pritom upućuje na postojanje kontradiktornih iskaza svjedoka R.H. i tuženika saslušanog kao stranke; prigovara vjerodostojnosti iskaza tuženika saslušanog kao stranke; ponavlja tvrdnju da je traktor kupljen zajedničkim sredstvima. Prigovara nadalje pogrešnom tumačenju odredbe čl. 38. Zakona o nasljeđivanju kao i "nelogičnosti i neprihvatljivosti" obrazloženja presude suda prvog stupnja, na što sud drugog stupnja također nije reagirao. Predloženo je da se revizija prihvati.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija kao neosnovana odbije, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Presuda suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. 2. izreke) ne temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizija opisno upućuje.

Naime, u dijelu kojim je odlučeno o traktoru sudovi su utvrdili da je ta pokretna stvar vlasništvo tuženika stečeno pravnim poslom (ugovorom o prodaji). A što se tiče namicanja sredstava za kupnju traktora sve da izvjesna proturječnost u iskazima tuženika saslušanog kao stranke i svjedoka R.H. postoji, ona nije odlučna jer iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi traktor bio kupljen zajedničkim sredstvima kako to tvrdi tužiteljica.

Stoga po nalaženju ovoga suda nije osnovan prigovor revizije o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92).

Stvari kućanstva pripadaju nadživjelom bračnom drugu i na njega, ovdje B.D. prešlo je ostaviteljičino pravo vlasništva na njima. Okolnost što nadživjeli bračni drug u ostavinskom postupku iza pok. supruge R.D. nije stavio zahtjev da se navedene pokretne stvari izdvoje, a o tim stvarima se nije niti raspravljalo u ostavinskom postupku niti su one obuhvaćene pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. R.D. (rješenje o nasljeđivanju br. O-543/83 od 30. VIII. 1983.) nije zapreka da se u ovom postupku, gdje se ponovno postavlja pitanje daljnje ostavinske imovine sada pok. R.D., zaključi da je riječ o predmetima kućanstva i da stoga pripadaju sada pok. B.D. koji je nadživio svoju suprugu R.D..

Prema tome bez osnova je tvrdnja tužiteljice da su navedene pokretne stvari vlasništvo sada pok. R.D., a tužiteljica činjenično i pravno polaže pravo na te pokretne stvari upravo iz ostavine sada pok. majke R.D..

Proizlazi dakle da su sudovi na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenili, a kako nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revidentica opisno upućuje (o čemu je naprijed bilo riječi) a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud u revizijskom postupku jedino pazi po službenoj dužnosti valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. listopada 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.