Revr-1268/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1268/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz V., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u T., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Gospiću, poslovni broj Gž- 469/09-2 od 15. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-147/07-14 od 29. srpnja 2009., u sjednici održanoj 16. prosinca 2010.,

p r e s u d i o j e:

1. Prihvaća se revizija tuženice Republike Hrvatske te se preinačuju presuda Županijskog suda u Gospiću, poslovni broj Gž-469/09-2 od 15. travnja 2010. i presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-147/07-14 od 29. srpnja 2009. pod točkom I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Dužna je tužena na ime razlike plaće za razdoblje od 10. svibnja 2004. do 10. svibnja 2007. isplatiti tužitelju bruto iznos od 13.625,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2002. na dalje po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to:

- na iznos od 295,67 kuna od tekućom od 10. svibnja 2004. do isplate,

- na iznos od 185,59 kuna tekućom od 10. lipnja 2004. do isplate,

- na iznos od 516,60 kuna tekućom od 10. srpnja 2004. do isplate,

- na iznos od 535,93 kuna tekućom od 10. kolovoza 2004. do isplate,

- na iznos od 699,39 kuna tekućom od 10. rujna 2004. do isplate,

- na iznos od 308,36 kuna tekućom od 10. listopada 2004. do isplate,

- na iznos od 108,70 kuna tekućom od 10. studenoga 2004. do isplate,

- na iznos od 434,33 kuna tekućom od 10. prosinca 2004. do isplate,

- na iznos od 249,70 kuna tekućom od 10. siječnja 2005. do isplate,

- na iznos od 386,71 kuna tekućom od 10. veljače 2005. do isplate,

- na iznos od 35,25 kuna tekućom od 10. ožujka 2005. do isplate,

- na iznos od 208,95 kuna tekućom od 10. travnja 2005. do isplate,

- na iznos od 76,27 kuna tekućom od 10. svibnja 2005. do isplate,

- na iznos od 272,69 kuna tekućom od 10. lipnja 2005. do isplate,

- na iznos od 177,04 kuna tekućom od 10. srpnja 2005. do isplate,

- na iznos od 757,15 kuna tekućom od 10. kolovoza 2005. do isplate,

- na iznos od 736,89 kuna tekućom od 10. rujna 2005. do isplate,

- na iznos od 669,41 kuna tekućom od 10. listopada 2005. do isplate,

- na iznos od 232,20 kuna tekućom od 10. studenoga 2005. do isplate,

- na iznos od 730,13 kuna tekućom od 10. prosinca 2005. do isplate,

- na iznos od 673,35 kuna tekućom od 10. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 732,89 kuna tekućom od 10. veljače 2006. do isplate,

- na iznos od 750,04 kuna o tekućom od 10. ožujka 2006. do isplate,

- na iznos od 385,27 kuna tekućom od 10. travnja 2006. do isplate,

- na iznos od 34,81 kuna tekućom od 10. svibnja 2006. do isplate,

- na iznos od 75,31 kuna tekućom od 10. lipnja 2006. do isplate,

- na iznos od 93,89 kuna tekućom od 10. srpnja 2006. do isplate,

- na iznos od 750,78 kuna tekućom od 10. kolovoza 2006. do isplate,

- na iznos od 896,99 kuna tekućom od 10. rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 710,34 kuna tekućom od 10. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 230,20 kuna tekućom od 10. studenoga 2006. do isplate,

- na iznos od 30,66 kuna tekućom od 10. prosinca 2006. do isplate,

- na iznos od 188,21 kuna tekućom od 10. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 244,68 kuna tekućom od 10. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 210,74 kuna tekućom od 10. lipnja 2007. do isplate,

kao i troškove ovog postupka, a sve u roku od 8 dana i od prijetnjom ovrhe.“

2. Nalaže se tužitelju M. D. da tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane, plati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna u roku 8 dana.

3. Nalaže se tužitelju M. D. da tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane, plati trošak nastao podnošenjem revizije u iznosu od 1.000,00 kuna u roku 8 dana.

4. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka te je u odnosu na tuženicu potvrđena prvostupanjska presuda kojom joj je naloženo isplatiti tužitelju na ime razlike bruto plaće iznos od 13.625,12 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose glavnice od dospijeća do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.384,88 kuna (točka I. izreke) .

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), navodeći da se radi o pravnom pitanju o kojem Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo shvaćanje, a o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, odnosno da bi drugostupanjski sudovi u praksi o tom pitanju mogli zauzeti različita shvaćanja. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Podredno predlaže, prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i tuženici dosuditi troškove nastale vođenjem ovog parničnog postupka. Tuženica traži naknadu troška nastalog podnošenjem revizije.

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode u cijelosti, predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak nastao podnošenjem odgovora na reviziju.

Ovaj revizijski sud ispitao je, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP, koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora ostao je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.625,12 kuna koji predstavlja obračunatu razliku bruto plaće za razdoblje od 10. travnja 2004. do 10. svibnja 2007. između radnog mjesta policijskog službenika u zvanju policajca, na koje je tužitelj raspoređen rješenjem i plaće propisane za radno mjesto vođe ophodnje, u zvanju višeg policajca poslove kojeg radnog mjesta je tužitelj, po nalogu nadređenoga, obavljao u spornom razdoblju, a koja radna mjesta su višeg stupnja složenosti u odnosu na tužiteljevo radno mjesto.

Materijalnopravno pitanje koje je tuženica naznačila u reviziji jest:

- pripada li državnom službeniku pravo na plaću koja je određena za radno mjesto na koje je službenik raspoređen rješenjem o rasporedu na radno mjesto ili na plaću za poslove radnog mjesta koje je povremeno obavljao, bez da je rješenjem raspoređen na to radno mjesto, a za to radno mjesto plaća se obračunava prema višem koeficijentu?

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužitelj zaposlen kod tuženice, da je rješenjem raspoređen na radno mjesto policijskog službenika u zvanju policajca u Policijskoj upravi …, Policijska postaja S., za koje radno mjesto je primao plaću, a da je u utuženom razdoblju đe ophodnje u zvanju višeg

obavljao poslove višeg stupnja složenosti, odnosno poslove vo

policajca, drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu i prihvatio je tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe čl 26. st. 1., čl. 102. st. 1. i 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine", broj 27/01, dalje: ZDSN) ocijenivši da tužitelju pripada pravo na razliku plaće između plaće za radno mjesto na koje je raspoređen rješenjem i plaće za radno mjesto vođe ophodnje u zvanju višeg policajca, koje poslove je povremeno obavljao, a koja je za njega povoljnija.

Prema pravnom shvaćanju ovog, revizijskog suda takav pravni zaključak drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

Prema odredbi čl. 79. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 129/00 i 41/08, dalje: ZP) na položaj, prava, obveze i odgovornosti policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova primjenjuju se propisi o državnim službenicima, ako tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega nije drukčije određeno. Policijski službenik ima plaću radnog mjesta na koje je raspoređen (arg. iz čl. 85. ZP).

U spornom periodu od 10. travnja 2004. do 31. prosinca 2005. prava državnih službenika, uređivao je ZDSN, a od 1. siječnja 2006. na dalje prava državnih službenika uređena su Zakonom o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07 i 27/08 – dalje: ZDS).

Odredbom čl. 4. st. 1. ZDNS bilo je propisano da o prijamu u državnu službu, raspoređivanju na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama državnih službenika odlučuje rješenjem ministar, odnosno čelnik državnog tijela, a prema odredbi st. 3. toga članka to rješenje je upravni akt. Nadalje, odredbom čl. 96. st. 2. ZDSN bilo je propisano da se službenika uz njegov pristanak može premjestiti na svako radno mjesto za koje je ispunjavao propisane uvjete, bez obzira na vrstu i složenost poslova koji se obavljaju na radnom mjestu na koje se premješta.

Prava državnih službenika od 1. siječnja 2006. nadalje propisuje ZDS.

Odredbom čl. 63. st. 1. ZDS propisano je da o rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika, kao i prestanku državne službe odlučuje rješenjem čelnik tijela ili osoba koju on za to pisano ovlasti, a prema odredbi st. 3. toga članka to rješenje je upravni akt. Nadalje, propisano je da državni službenik može u smislu odredbe čl. 76. st. 1. u vezi s čl. 80. st. 1. i 2 . ZDS po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i u tom slučaju ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

Iz citiranih odredbi proizlazi da o rasporedu na radno mjesto, o premještanju na drugo radno mjesto i o drugim pravima i obvezama službenika (a pravo državnog službenika na plaću je jedno od temeljnih prava), rješenjem, koje je upravni akt, odlučuje čelnik tijela.

Službeniku se samo na temelju rješenja koje donese čelnik tijela, može isplaćivati plaća. Stoga službenik koji je na temelju naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto dok ne ishodi navedena rješenja.

U slučaju nedonošenja navedenih rješenja, njihovo donošenje se može ishoditi u skladu s odredbom čl. 218. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 103/96) podnošenjem žalbe drugostupanjskom tijelu, a to tijelo je prema odredbi čl. 64. ZDS Odbor za državnu upravu.

Sama činjenica da je tužitelj na temelju naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, odnosno poslove voditelja ophodnje bez pisanog rješenja o privremenom premještaju na to radno mjesto i bez rješenja o plaći prema pravnom shvaćanju ovoga suda ne može predstavljati osnovu za stjecanje njegovog prava na isplatu plaće tog radnog mjesta.

Kako tužitelj nije ishodio ta rješenja, tužitelj nije stekao pravo na isplatu plaće za poslove radnog mjesta vođe ophodnje, koje poslove je povremeno obavljao pa su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev na isplatu razlike plaće prihvatili. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, revizija tuženice prihvaćena, preinačene su nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1., čl. 155. i 163. ZPP. Tuženici je dosuđen trošak zatražen troškovnikom, prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje za koju je trošak zatražen i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07, dalje. Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 28. kolovoza 2008. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 29. rujna 2008. iznos od 500,00 kuna (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 28. listopada 2008. i 21. srpnja 2009. za svako u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak nastao podnošenjem revizije u zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 10/4 Tarife).

Trošak nastao podnošenjem žalbe tuženici nije dosuđen jer nije zatražen u skladu s odredbom čl. 164. st. 1. do 3. ZPP, odnosno u točno određenom iznosu.

Trošak nastao podnošenjem odgovora na reviziju tužitelju nije dosuđen jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP)

U Zagrebu 16. prosinca 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.