Rev-2516/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2516/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. , kojeg zastupa S. D., odvjetnik iz P., protiv tuženice D. B. sa privremenim boravkom u Š., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-1409/98 od 16. studenog 1998., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli br. P-1561/97 od 3. lipnja 1998., u sjednici održanoj dana 17. studenog 1999.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se razvede brak stranaka, donese odluka o povjeravanju mldb. djece na odgoj i čuvanje, odluka o uzdržavanje mldb. djece stranaka kao i odluka o načinu održavanja osobnih odnosa tužitelja i djece i tužitelju je naloženo da naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 1.098,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i prihvati zahtjev tužitelja uz naknadu cjelokupnih troškova postupka uključujući trošak revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da su stranke u braku 17 godina i da je u braku stranaka rođeno troje zajedničke mldb. djece.

Do znatnijeg poremećaja bračnih odnosa stranaka došlo je 1997. godine koje godine je tužitelj i podigao tužbu za razvod braka.

Tužitelj smatra, da se radi o teškom i trajnom poremećaju bračnih odnosa stranaka. Tuženica smatra da se radi o prolaznoj poremećenosti bračnih odnosa stranaka koja je djelomično ublažena, jer da su odnosi stranaka u posljednje vrijeme postali kvalitetniji.

Kad u postupku nije utvrđeno, da su se bračni odnosi stranaka teško i trajno poremetili radi čega se brak ne može nastaviti, onda nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN br. 51/89) da se razvede brak stranaka i niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tužitelja odbili.

Iz iznesenih razloga slijedi, da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg tužitelj ističe u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 17. studenog 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.