I Kž-634/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 634/14-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića, Ileane Vinja, mr. sc. Branka Brkića i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Š., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2014. broj K-rz-23/12, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 2015.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjski presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi V. Š. je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/93. i 35/93. – dalje u tekstu: OKZRH).

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-5. ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u vezi s člankom 470. stavkom 2. ZKP/08), predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu te ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 634/14-4

Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda za sada se čini da je u pravu državni odvjetnik kada dovodi u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja da iz provedenog dokaznog postupka nije nedvojbeno dokazano da bi optuženi V. Š. počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.

Sud prvog stupnja ovakvo svoje utvrđenje prvenstveno temelji na analizi iskaza svjedoka S. K., J. M., D. R. i G. V. te na temelju tih iskaza zaključuje da nije s nedvojbenom sigurnošću utvrđeno je li u nepoznatu staricu pucao V. Š., je li to učinio prvim ili drugim hicem, što u svojim iskazima dopuštaju svjedoci S. K. i J. M., pa čak niti je li uopće pucao u tu staricu ili je to učinio netko drugi jer svjedok J. M. tvrdi da je nakon što je on pucao u staricu čuo i hice koji su mogli biti iz različitog oružja, a prema iskazu svjedoka D. R. na licu mjesta je bilo 15-20 ljudi i svatko od njih je mogao biti taj tko je pucao u nepoznatu staricu. Nadalje se zaključuje da je od inkriminiranog događaju proteklo više od 20 godina, da nisu predočeni materijalni dokazi, prvenstveno oružje iz kojeg je pucano, nije pronađen i identificiran leš oštećenice da bi se mogao utvrditi način i mehanizam nastanka ozljeda koje su prouzročile smrt. Provedeni su samo dokazi ispitivanjem svjedoka, iskazi kojih su međusobno suprotstavljeni pa i dijametralno suprotni (iskazi svjedoka J. M. i S. K.), zbog čega je u konačnici donesena oslobađajuća presuda.

Međutim, ovakav je zaključak za sada uspješno doveden u sumnju žalbom državnog odvjetnika koja se također temelji na analizi iskaza navedenih svjedoka.

Naime, s pravom ističe državni odvjetnik u žalbi da je iz iskaza svjedoka S. K. danog na raspravi 19. travnja 2013. vidljivo da je taj svjedok naveo da je vidio da je optuženi V. Š. ispalio jedan metak u žensku osobu izvedenu iz podruma jedne kuće, okrenuo se je i odmah čuo drugi pucanj, ali nije vidio tko ga je ispalio. Nadalje je naveo i da se je u trenutku kada je optuženik pucao pored njega (optuženika) nalazila osoba koja je bila zapovjednik motoriziranog voda i koju je znao samo po imenu ili nadimku „J.“, a koja je imala pištolj. U trenutku kada se ponovno okrenuo i optuženik i „J.“ su imali spuštene pištolje, a starica je ležala.

Prilikom rekonstrukcije na licu mjesta 24. travnja 2014. svjedok J. M. je samoinicijativno iskazao da je prilikom kritičnog događaja on iz podruma izvukao jednu stariju ženu te je u jednom trenutku, misleći da je naoružana, u strahu u nju ispalio metak iz pištolja, odmah potom čuo je da je u nju pucalo iz još najmanje dvije puške. Pala je mrtva na zemlju. Isti taj svjedok je na raspravi održanoj 6. svibnja 2014. ponovio da je u stariju ženu koju je prethodno izveo iz podruma ispalio hitac iz pištolja, i to prema tijelu, a ne prema glavi. Od tog hica ona nije pala nego je ostala stajati. Metar i pol od njega nalazio se optuženi V. Š. i on je ispalio kratki rafal, dva ili tri metka, nakon čega je žena pala. Optuženi V. Š. imao je sa sobom samo automatsku pušku, a kada je upitan da objasni razliku između onoga što je rekao na rekonstrukciji da je nakon što je on pucao rekao da je pucano iz još najmanje dvije puške te ovog na raspravi da je ispaljen kratki rafal, naveo je da se je moglo raditi o kratkom rafalu ili

I Kž 634/14-4

o pucanju iz dvije puške. Također je naveo da se ne može sjetiti tko je sve bio u toj skupini, sjeća se da je bio R., a više se nije mogao sjetiti nikog drugoga.

Nadalje, iz iskaza svjedoka D. R. s rasprave održane 11. rujna 2013. proizlazi da je kritične zgode u mjestu Č. netko od tamo prisutnih vojnika ubio jednu stariju žensku osobu koja je izašla iz podruma, a svi prisutni vojnici imali su puške, dok je pištolj imao J. M.. Isti taj svjedok je na raspravi održanoj 6. svibnja 2014. iskazao da je vidio da je J. M. ušao u podrum iz kojeg je izveo jednu staricu, ne zna je li se uplašio da ona ima bombu, no, vidio je da je u jednom trenutku pucao u nju iz pištolja s udaljenosti metar do metar i pol. Nije se mogao sjetiti je li ispalio jedan ili dva hica. Neposredno nakon pucanja iz pištolja nije čuo pucanje iz automatskog oružja. U trenutku pucanja iz pištolja optuženi V. Š. bio je udaljen dva metra od starice i bio je naoružan automatskom puškom.

Dovodeći u vezu navedene iskaze, s pravom zaključuje državni odvjetnik da isti za sada potvrđuju činjenični opis djela koji je optuženom V. Š. stavljen na teret, pri čemu razlozi zbog kojih prvostupanjski sud ne prihvaća takav zaključak nisu odlučni za opstojnost djela. Naime, optuženom V. Š. stavlja se na teret „…nakon što je iz podruma kuće … izvedena NN ženska osoba starije životne dobi, potom u istu zajedno s pripadnikom 9. Gardijske brigade Hrvatske vojske J. M., pucao iz svog osobnog naoružanja i na taj način usmrtili navedenu NN žensku osobu“. Za opstojnost ovakvog činjeničnog opisa nije odlučno tko je od njih dvojice prvi i iz kakvog naoružanja pucao jer se to niti ne navodi u činjeničnom opisu, na što s pravom upire državni odvjetnik u žalbi. Iskazi svjedoka potvrđuju da su pucali i optuženi V. Š. (svjedoci S. K. i J. M.) i svjedok J. M. (sam J. M. i svjedok D. R.), nakon čega je starica pala mrtva. Budući da je od kritičnog događaja proteklo više od 20 godine, logično je i da se svjedoci više ne sjećaju sa sigurnošću tko je od njihovih suboraca u tom trenutku bio pored njih i tko je imao kakvo naoružanje, pa je logično da može doći do odstupanja u njihovim iskazima s kim su se tada kretali (svjedoci S. K. i G. V.), kao i tko je prvi i iz čega pucao. Prvostupanjski sud navodi da svjedok J. M. nije imao nikakvog razloga lažno se teretiti. No, isto tako treba primijetiti da taj svjedok nije imao nikakvog razloga niti teretiti optuženog V. Š. da je pucao u stariju NN žensku osobu i na taj način potvrditi iskaz svjedoka S. K. koji također tereti optuženog V. Š.. No, o tome prvostupanjski sud u svojoj presudi nije vodio računa.

Stoga, a budući da je žalbom državnog odvjetnika s uspjehom osporeno i dovedeno u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja da iz provedenog dokaznog postupka nije nedvojbeno dokazano da bi optuženi V. Š. počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, to je pobijanu prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje i to pred potpuno izmijenjeno vijeće.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti do sada izvedene dokaze, kao i druge dokaze za koje se ukaže potreba izvođenja. Sve izvedene dokaze sud prvog stupnja će savjesno i detaljno ocijeniti i utvrditi pravno odlučno činjenično stanje na temelju kojeg će, uzimajući u obzir i okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, donijeti zakonitu i ispravnu presudu koju će, sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08, i valjano obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

I Kž 634/14-4

Zagreb, 15. siječnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.