Rev-1600/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1600/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., protiv tuženice Opće Županijske bolnice P. iz P., koju zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Požegi, poslovni broj Gž-199/11-2 od 23. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-254/08-32 od 26. travnja 2010., u sjednici održanoj 19. veljače 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica s naslova naknade neimovinske štete isplati iznos od 200.000,00 kn s zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2008., kao i da mu naknadi parnični trošak (toč. I. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 18.465,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju prijelazne odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi, pri čemu valja naglasiti da o tome koji će se od predloženih dokaza provesti rješava sud (čl. 220. st. 1. ZPP), zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se opisno ukazuje u reviziji. Drugostupanjski sud je pritom u pobijanoj presudi upravo ocijenio žalbene navode kojima se prigovara pravilnosti ocjene prvostupanjskog suda o nepostojanju odgovornosti (krivnje) tuženice za štetni događaj, davši za njih valjane razloge, pa stoga ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju se opisno ukazuje u reviziji.

U postupku koji je prethodio reviziji nisu uočene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio naknadu neimovinske i imovinske štete za koju tvrdi da ju je pretrpio prilikom liječenja odnosno u svezi s operativnim zahvatom kojem je bio podvrgnut 28. kolovoza 2007. kod tuženice, jer smatra da je propustom tuženice došlo do komplikacija s teškim posljedicama za njegovo zdravlje.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje pretpostavki za odgovornost tuženice (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

Pri tome polaze od pravilnog stajališta da tuženica odgovara za štetu nastalu prilikom liječenja temeljem krivnje, uvažavajući i to da pristanak tužitelja na poduzeto liječenje samo po sebi ne isključuje odgovornost tuženice ako bi se utvrdilo da je šteta nastala njezinim propustom odnosno njezinom krivnjom.

Međutim, ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, a posebno rezultat medicinskog vještačenja Medicinskog fakulteta u O., sudovi utvrđuju da neželjena posljedica (gubitak vida lijevog oka tužitelja) nije posljedica propusta tuženice i stoga su odbili tužbeni zahtjev. S obzirom na izloženo, a kako u revizijskom stadiju postupka nije moguće s uspjehom osporavati utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima (čl. 385. ZPP), a posebice ne pozivanjem na privatni nalaz i mišljenje dr. F. (kojeg je angažirao sam tužitelj) koji nije od značaja, već je relevantan jedino nalaz vještaka kojeg je odredio sud u parnici (čl. 251. st. 1. ZPP), ovaj sud prihvaća ocjenu nižestupanjskih sudova da prilikom obavljenog liječenja i operativnog zahvata kod tuženice nije došlo do propusta u liječenju, što znači da ne postoji njezina krivnja kao jedna od pretpostavki koje kumulativno moraju biti ispunjene da bi postojala odgovornost tuženice u konkretnom slučaju.

Iz tih razloga, a budući da nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revizija tužitelja ukazuje se neosnovanom pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. veljače 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.