Rev-1100/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1100/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasenki Žabčić, u pravnoj stvari tužiteljice H. r., Z., koju zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. G. iz Z., koga zastupa B. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžmal-732/09 od 18. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-99/09 od 24. lipnja 2009., dana 8. travnja 2013.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Imotskom broj Ovr-814/05 od 24. siječnja 2005. kojim je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti iznos od 448,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a za iznos od 198,24 kn platni nalog je ukinut. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 638,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu preinačenjem prvostupanjske presude i ukidanjem platnog naloga u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl.382. st.1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st.2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl.382. st.3. ZPP).

Dakle, da bi revizija, podnesena temeljem odredbe čl.382. st.2. ZPP, bila dopuštena u njoj kumulativno mora biti određeno navedeno individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka o sporu te navedeni razlozi zbog kojih je ono, prema mišljenju revidenta, važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelj u reviziji kao pravno pitanje koje ima u vidu odredba čl. 382. st.2. ZPP određeno navodi:

Čemu služi institut javne ovjere potpisa?

Pri tome ne daje nikakve razloge o tome zbog čega bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ujedno sadržajno postavlja i pitanje: Je li prema odredbi čl. 53. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" 25/03) obveznik plaćanja RTV pristojbe samo vlasnik ili i nevlasnik - posjednik prijamnika.

Važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana obrazlaže tvrdnjom da o postavljenom pitanju postoji različita praksa sudova, pri čemu tu tvrdnju ne dokazuje pozivanjem na neke određene odluke županijskih sudova.

U preostalom dijelu, ponavljajući tvrdnje isticane tijekom pravomoćno dovršenog postupka, tuženik ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Citiranim navodima tuženik nije izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl.382. st.3. ZPP), a što je što je bio dužan navesti prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl.382. st.3. ZPP.

Stoga sadržaj te revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3.

ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Obzirom na izneseno, revizija tuženika protiv drugostupanjske presude nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe čl. 392. st.1. ZPP valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 8. travnja 2013.

Sutkinja:

Jasenka Žabčić, v.r.