I Kr-160/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 160/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. M.A. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. (sada čl. 126. st. 1. toč. 1.) KZRH odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda Đakovo od 24. svibnja 1993. godine br. Kv 21/93, u sjednici održanoj 30. lipnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. M.A. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Đakovu od 6. listopada 1992. godine br. K 136/92, preinačenom presudom Okružnog suda Osijek od 11. ožujka 1993. godine br. Kž 99/93 M.A. osuđen je zbog krivičnog djela iz čl.131. st. 1. toč. 1. (sada čl. 126. st. 1. toč. 1.) KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Po svom branitelju P.M., odvjetniku iz Đ. osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da su mu roditelji bolesni, on je pripadnik Hrvatske vojske i predlaže da se zahtjev uvaži i njemu izrekne uvjetna osuda.

Dostavljajući zahtjev Općinski sud u Đakovu predložio je da isti bude odbijen. Izjašnjavajući se o zahtjevu državni odvjetnik Republike Hrvatske smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za njegovo usvajanje.

Zahtjev nije osnovan.

Bolest roditelja, tj. ugradba umjetnog kuka ocu optuženika, te kronični astritis i depresija majke kao i njihove godine, te činjenica da je optuženik bio dobrovoljni pripadnik Hrvatske vojske u vrijeme izvršenja krivičnog djela, te da je valjan i dobar nogometaš mjesnog kluba, nisu takove činjenice za koje sud prvog stupnja nije znao (pripadnost Hrvatskoj vojsci jer je i u vrijeme izvršenja krivičnog djela osuđenik bio hrvatski vojnik čime je zapravo i ukaljao lik hrvatskog vojnika), ili bi one dovele do očito blažeg kažnjavanja (bolest roditelja).

Zato nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 399. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne, pa je temeljem čl. 401. st. 6. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)