Criminal appeal dismissed; detention extended due to risk of flight and public disturbance from dangerous conduct.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance court's decision to extend pre-trial detention. The defendant argued that the detention violated procedural rights and the principle of proportionality, claiming all evidence was exhausted and his home search removed the danger of reoffending. The court rejected these claims, affirming that the defendant's dangerous behavior, including holding a firearm and exhibiting aggression, justified extending detention to ensure the orderly conduct of proceedings and protect public interest.
Legislator headnote
AI generatedZKP/08 čl. 123. st. 1. t. 4.; ZKP/08 čl. 122. st. 2.; ZKP/08 čl. 494. st. 3. t. 2.; ZKP/08 čl. 494. st. 4.; ZKP/08 čl. 468. st. 1. t. 11.; Pretpostavka za produljenje istražnog zatvora ostaje ispunjena ako optuženi ponašanje izaziva moralnu osudu i uznemirava javnost, čime se opravdava ograničenje osobne slobode u interesu neometanog odvijanja postupka.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 188/16-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću od 5. svibnja 2016. broj Kv I-17/2016-8, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. svibnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog M. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 131. stavaka 2. i 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju H. M., odvjetniku iz K., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Optuženik u žalbi ističe da se u pobijanom rješenju ne obrazlaže zašto prvostupanjski sud smatra da je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka protiv njega, kao jednom od tri kumulativno propisana uvjeta potrebna za postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. Time
II Kž 188/16-4
zapravo optuženik upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4 ZKP/08, pa tako i u pogledu toga iz kojih razloga prvostupanjski sud smatra da je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja kaznenog postupka protiv optuženika, dajući valjano obrazloženje. Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da bi bila počinjena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da okolnosti počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11 za koje se optuženik ovdje tereti, uvelike nadilaze ionako teške okolnosti svojstvene tom kaznenom djelu. Prema činjeničnom opisu tog djela iz potvrđene optužnice, optuženik je osnovano sumnjiv da je verbalno i fizički napao svoju suprugu Š. V., koju je i ranije u tijeku trajanja bračne zajednice u više navrata fizički i psihički zlostavljao, te joj je, s ciljem da je liši života, zadao više snažnih udaraca rukama i nogama po glavi i čitavom tijelu, kojom prilikom je oštećenica, pored niza lakih tjelesnih ozljeda, zadobila i serijski prijelom rebara s nagnječenjem pluća i krvarenjem u oba prsišta, koje povrede su bile teške naravi, kao i zgnječenje malog mozga, primozga i velikog mozga s krvarenjem ispod tvrde moždane ovojnice i u meke moždane ovojnice s nastupom moždane kome, koje povrede su bile teške i po život opasne i od posljedica kojih je oštećenica preminula sedam dana poslije.
Stoga terećeni način postupanja optuženika upućuje na iznimnu bešćutnost, okrutnost, brutalnost i upornost te na visok stupanj njegove kriminalne volje koja nadilazi ionako teške okolnosti svojstvene počinjenju kaznenog djela teškog ubojstva, pri čemu je ono počinjeno prema bliskoj osobi, supruzi i ženi, koja je u odnosu na optuženika, s obzirom na njegovu snagu i fizičku konstituciju, bila u podređenom položaju.
Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, što je jedna od pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
Potom je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je o počinjenju kaznenog djela teškog ubojstva za koje je optuženi M. V. osnovano sumnjiv javnost višekratno izvještavana putem medija i da je, s obzirom na način počinjenja tog kaznenog djela, isto prouzročilo veliku uznemirenost, kako u sredini u kojoj optuženik živi, tako i šire javnosti. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da bi puštanje optuženika na slobodu imalo za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti, ne samo članova obitelji žrtve, već i svekolike javnosti, budući da se radi o takvom postupanju optuženika koje izaziva posebnu moralnu osudu, čime bi se umanjili ugled i povjerenje u kazneno pravosuđe.
Zbog toga je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. V. nužna radi neometanog odvijanja postupka, odnosno opravdano je dati prednost javnom interesu da optuženik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu.
Prema tome, protivno navodima iz žalbe, ispunjeni su svi kumulativno propisani uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08, pa je prvostupanjski sud ispravno odlučio produljiti mjeru istražnog zatvora protiv optuženika iz te osnove, kao najstrože i krajnje mjere osiguranja prisutnosti optuženika.
II Kž 188/16-4
Optuženik u žalbi ističe da je njegovim boravkom u istražnom zatvoru povrijeđeno povrede načelo razmjernosti. Suprotno tom žalbenom navodu, pravilno je prvostupanjski sud, kod ocjene eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa je uzeo u obzir sve navedeno i zaključio da nije došlo do povrede načela razmjernosti, a što je i valjano obrazložio.
Ni žalbeni navod optuženika da istražni zatvor nije nužan radi neometanog odvijanja kaznenog postupka jer su ispitani svi svjedoci optužbe, tako da on ni na koji način ne može utjecati na njihove iskaze, kao što ne može utjecati ni na daljnje provođenje dokaza u tom postupku ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, mjera istražnog zatvora protiv optuženika ni nije produljena iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08, odnosno zbog koluzijske opasnosti.
Optuženik nadalje ističe da prvostupanjski sud zanemaruje da je kuća optuženika pretresena i da je od njega oduzeto pronađeno oružje, zbog čega onda ne postoji opasnost od ponavljanja djela niti bi to uzrokovalo uznemirenje javnosti. I ovdje treba napomenuti da optuženiku istražni zatvor ni nije produljen i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
U odnosu na obrazloženje prvostupanjskog suda koje se odnosi na okolnost da je optuženik u istom razdoblju za koje se tereti da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva u svojoj kući nedozvoljeno držao vatreno oružje, streljivo i eksplozivne tvari te činjenicu da je sklon konzumiranju alkohola i agresivnosti, treba ponovo istaknuti da se radi samo o dodatnim razlozima prvostupanjskog suda kojima pojašnjava svoj zaključak da bi puštanje optuženika da se brani sa slobode uznemirilo, ne samo užu društvenu zajednicu iz koje je optuženik, nego i širu javnost. Stoga ni ti žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.
Budući da žalba optuženika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. svibnja 2016.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Maja Ivanović Stilinović, v. r.
Damir Kos, v. r.