FPž-861/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVisoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe …… d.d. i okrivljenika B.P., I.G., D.L., D.K., A.P., G.P. i D.D., kao odgovornih osoba, koje brani Odvjetničko društvo L. i p. iz Z., zbog prekršaja iz članka 26. stavka 1. podstavka 28. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 102/15, 52/16), odlučujući o žalbi oštećenika J.G., kao tužitelja, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku, od 23. kolovoza 2017. godine, broj: Pp 19. G-495/16-54, na sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2018. godine,
Legislator headnote
AI generatedFPž-861/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske: od strane okrivljene pravne osobe propisana sankcija člankom 26. stavka 1. podstavka 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Istaknuo je da je takvo tumačenje prava od strane Suda u suprotnosti s mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, odnosno da se pobijana presuda preinači te da se okrivljenici proglase krivim i kazne maksimalnim novčanim kaznama.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: FPŽ- 861/2017
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe …… d.d. i okrivljenika B.P., I.G., D.L., D.K., A.P., G.P. i D.D., kao odgovornih osoba, koje brani Odvjetničko društvo L. i p. iz Z., zbog prekršaja iz članka 26. stavka 1. podstavka 28. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 102/15, 52/16), odlučujući o žalbi oštećenika J.G., kao tužitelja, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku, od 23. kolovoza 2017. godine, broj: Pp 19. G-495/16-54, na sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2018. godine,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba oštećenika J.G., kao tužitelja, te se prvostupanjska presuda ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, temeljem odredbe članka 182. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba …….. d.d. i okrivljenici B.P., I.G., D.L., D.K., A.P., G.P. i D.D., kao odgovorne osobe, oslobođeni su od optužbe da bi počinili prekršaj iz članka 26. stavka 1. podstavka 28. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem da postoje okolnosti koje isključuju njihovu krivnju.
Predmetnom presudom određeno je da temeljem odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Protiv te presude, oštećenik J.G., kao tužitelj, pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnom da okrivljenici nisu s tužiteljem ugovorili fiksni dio kamate, promjenjivi parametar i razdoblja promjena kamate, a što se moralo učiniti temeljem članka 11a. stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, te da je za propuštanje te obveze
Broj : FPŽ-861/2017
od strane okrivljene pravne osobe propisana sankcija člankom 26. stavka 1. podstavka 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Istaknuo je da je takvo tumačenje prava od strane Suda u suprotnosti s mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, odnosno da se pobijana presuda preinači te da se okrivljenici proglase krivim i kazne maksimalnim novčanim kaznama.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu i razmatrajući sadržaj spisa, u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi kako prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje, pa je stoga i upitna primjena materijalnog prava, na što osnovano upire žalitelj. Naime, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak da bi, prema navodima obrazloženja pobijane presude, ne ulazeći u sadržaj pisane obrane okrivljenika, zaključio da postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, te je temeljem odredbe članka 182. točke 2. Prekršajnog zakona donio presudu kojom se okrivljena pravna osoba ……….. d.d. i okrivljenici B.P., I.G., D.L., D.K., A.P., G.P. i D.D., kao odgovorne osobe, oslobađaju od optužbe za prekršaj iz članka 26. stavka 1. podstavka 28. i stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, počinjenog time da do dana 01. siječnja 2014. godine, pa niti do dana podnošenja optužnog prijedloga, nisu s tužiteljem J.G., po Ugovoru o kreditu broj : 9012253267 sklopljenim u Osijeku, ugovorili aneks ugovora o kreditu, u mjestu sklapanja ugovora o kreditu, kojim je trebalo ugovoriti parametar i fiksni dio kamate te razdoblja promjene kamatnih stopa u skladu s odredbama članka 11a. stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Međutim, ovaj Sud smatra da prvostupanjski sud nije imao dovoljno osnova za donošenje presude kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe, bez provođenja dokaznog postupka i utvrđenja svih pravno relevantnih činjenica konkretnog slučaja.
Naime, za konkretan prekršaj treba imati u vidu da je dana 01. siječnja 2014. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine” broj: 143/13) koji je odredbom članka 10. izmijenio raniju odredbu članka 26. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) dodavši podstavak 28. kojim je propisano da će se kazniti vjerovnik ako protivno odredbama članka 11a. stavka 5. Zakona, za postojeće ugovore o kreditu u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, ne ugovori s dužnikom parametar i to jednu od sljedećih varijabli: EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjene kamatnih stopa ili kod stambenih ugovora o kreditu kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao više od 20%, ne primjenjuje zakonsko ograničenje visine kamatne stope ili po prestanku aprecijacije ne ponudi potrošaču konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR bez naknade ili potrošaču zaračuna bilo kakve troškove ugovaranja i popratne troškove u vezi s tim.
No da bi uopće moglo doći do primjene citirane prekršajne odredbe, nužno je utvrditi činjenicu propisanu prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) i to odredbom članka 13. stavka 2. kojom je propisano da za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, vjerovnici moraju s dužnikom uskladiti
Broj : FPŽ-861/2017
kamatnu stopu, određivanjem parametra i fiksne marže, kao i razdoblja promjena kamatnih stopa, najkasnije do 01. siječnja 2014. godine.
Dakle, prvostupanjski sud je za pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju bio dužan utvrditi da li su do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13), dakle do 01. siječnja 2014. godine, za postojeći Ugovor o kreditu koji je sklopljen 30. siječnja 2007. godine s korisnikom kredita J.G., definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze. To stoga što je već Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) zakonodavac htio uvesti dodatne obveze za vjerovnike koji su sa potrošačima sklopili ugovore o kreditima u kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope, na način da su vjerovnici u tom slučaju bili dužni definirati parametre i njihove uzročno-posljedične veze. Kako je odredba članka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) stupila na snagu kasnije od samog Zakona, konkretno istekom 90 dana od dana objave Zakona u „Narodnim novinama“, to su vjerovnici imali 90 dana od stupanja na snagu Zakona u kojem vremenu su trebali, odnosno imali mogućnost definirati parametre, a istekom 90 dana od dana objave Zakona, kada je odredba članka 5. Zakona stupila na snagu, bili bi u prekršaju ukoliko nisu definirali parametre.
Vezano uz naprijed navedeno, potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud proveo glavnu raspravu, no nije utvrdio sve pravno relevantne činjenice, već je preuranjeno okrivljenike oslobodio od optužbe za prekršaj koji im se stavlja na teret, ne dajući za takvu odluku valjane razloge o odlučnim činjenicama.
Nadalje, vezano uz vrijeme počinjenja predmetnog prekršaja potrebno je istaknuti da je odredbom članka 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) propisano da Zakon stupa na snagu 01. siječnja 2014. godine, pa kako se dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13), konkretno 01. siječnja 2014. godine, podudara s danom kada su vjerovnici dužni uskladiti s dužnicima kamatnu stopu, određivanjem parametara i fiksne marže, čak što više taj dan propisan je i retroaktivno („do 01. siječnja 2014. godine“), to je ovaj Sud smatrao upitnim ustavnost te zakonske odredbe, obzirom da okrivljenici do dana stupanja na snagu tog zakona nisu bili u obvezi sklapati anekse ugovora s dužnicima, a naročito to nisu bili u obvezi činiti retroaktivno i to stoga što su prema ranijem Zakonu bili u obvezi samo definirati parametre, za koje propuštanje je bila i propisana prekršajna sankcija, dok je sankcija za propuštanje ugovaranja propisana tek od 01. siječnja 2014. godine, kada je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) stupio na snagu.
Obzirom da je takva vremenska retroaktivnost zakona u odnosu na kažnjivu odredbu, prema mišljenju ovog Suda, u suprotnosti s opće prihvaćenim načelom zakonitosti suđenja u Republici Hrvatskoj, koje se garantira odredbom članka 31. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom članka 7.1. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ovaj Sud je Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti spornih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) s člankom 5. i člankom 31. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, te s člankom 7.1. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Povodom zahtjeva Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti spornih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, podnesenog Ustavnom sudu Republike Hrvatske, svojom odlukom broj: U-I-3541/2015, U-I-2780/2015 od 04. svibnja 2016. godine Ustavni sud Republike Hrvatske je točkom I. ukinuo članak 13. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) u dijelu koji glasi: „najkasnije do 01. siječnja 2014.“, te je točkom II. na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog
Broj : FPŽ-861/2017
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst) utvrdio da u razdoblju od 01. siječnja 2014. do 01. travnja 2014. nitko nije smio podlijegati prekršajnoj odgovornosti za prekršaj iz članka 26. stavka 1. alineje 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15). Obrazlažući svoju odluku Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnom je naveo da ne postoji mogućnost da se pravnim subjektima nameće izvršenje obveze, propisane novim zakonom, već na dan publikacije zakona u službenom glasilu, a koje bi se trebale izvršiti do dana njegova stupanja na snagu, s posljedicom da se neizvršenje obveze na dan njegova stupanja na snagu smatra prekršajem, uslijed čega je utvrdio nesuglasnost s člankom 3. Ustava Republike Hrvatske, dijela članka 13. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji glasi: „najkasnije do 01. siječnja 2014.“.
Imajući u vidu da se u optužnom prijedlogu navodi prvenstveno da okrivljenici do 01. siječnja 2014. godine nisu s korisnikom kredita sklopili aneks ugovora, a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinut je upravo članak 13. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u dijelu koji je glasio da bi vjerovnici bili u obvezi to učiniti najkasnije do 01. siječnja 2014. godine, te je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da za prekršaj iz članka 26. stavka 1. alineje 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju ne može nitko prekršajno odgovarati do 01. travnja 2014. godine, to je evidentno da djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu ne može biti počinjeno do 01. siječnja 2014. godine, nego eventualno tek od 01. travnja 2014. godine, na dalje, obzirom da je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio rok od 90 dana, od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13), a u kojem roku su vjerovnici još uvijek mogli ugovoriti parametre s potrošačem, no pod pretpostavkom da ti parametri nisu bili definirani već do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13), konkretno, do 01. siječnja 2014. godine.
Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ostvarene time što pobijana presuda nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama, te upitne primjene materijalnog prava, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti spomenute nedostatke provođenjem glavne rasprave na kojoj će okolnosno ispitati okrivljenike i u svojstvu svjedoka oštećenika J.G., te izvesti sve dostupne dokaze u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, a prvenstveno će utvrditi činjenicu da li su okrivljenici i kada uputili obavijest oštećeniku J.G. u kojoj je sadržajno bilo obuhvaćeno sve što je bilo propisano i to na način na koji je bilo propisano odredbom članka 11a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12). Kako je iz predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo da su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je bio dužan:
a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i
b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope ( koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja)
Stoga će, dakle, prvostupanjski sud utvrditi da li je oštećeniku J.G. upućena takva obavijest, te će ocijeniti da li ista sadržava sve što je propisano odredbom članka 11a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12). Ovisno o toj utvrđenoj činjenici, ovisit će i ocjena Suda da li se prema odredbi članka 13. stavka 2. prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) obveza vjerovnika da s dužnikom mora uskladiti kamatnu stopu, određivanjem parametra i fiksne marže, kao i razdoblja
Broj : FPŽ-861/2017
promjena kamatnih stopa, uopće odnosi na okrivljenike u konkretnom predmetu i to stoga što se smatra da su dostavljanjem predmetne jednostrane obavijesti potrošaču sa svim podacima iz članka 11a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) u ranije sklopljenom ugovoru definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze. Razlog takvom stavu je činjenica da je do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) bila propisana obveza vjerovnika isključivo da definira, dakle jednostrano odredi i obavijesti potrošača o parametrima i njihovim uzročno-posljedičnim vezama, te je za vjerovnika koji nije definirao parametre i njihove uzročno-posljedične veze bila propisana prekršajna sankcija.
Ukoliko okrivljenici nisu uputili takvu obavijest sa svim propisanim podacima oštećeniku prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12), tada se može smatrati da se u konkretnom slučaju radi o kreditu koji je sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) u kojem nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, pa stoga relevantnim dokazima treba utvrditi da li su okrivljenici od 01. siječnja 2014. godine do 01. travnja 2014. godine, s oštećenikom ugovorili parametar, te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjene kamatnih stopa.
Ovaj Sud ističe da to što je iz sadržaja optužnog prijedloga i njegovih priloga vidljivo da su okrivljenici tijekom trajanja ugovornog odnosa oštećeniku slali obavijesti o promjeni kamatne stope, da isto nije od utjecaja na ostvarenje bića prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, ukoliko su okrivljenici kasnije postupili u skladu s odredbom članka 11a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12), obzirom da je tek tada propisana obveza vjerovnika da u postojećim kreditima definira parametre i njihove uzročno posljedične veze.
Uz naprijed navedeno, prvostupanjski sud će utvrditi o kakvom se kreditu u konkretnom slučaju uopće radi, odnosno da li se radi o stambenom ugovoru o kreditu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao više od 20%, obzirom da se na te kredite primjenjuje zakonski ograničena visina kamatne stope, koju okrivljenici nisu smjeli samoinicijativno mijenjati, nakon što je ista kao takva zakonom određena.
Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjski sud će ocijeniti sve pravno relevantne činjenice vezane uz prekršaj opisan u izreci pobijane presude, te će respektirajući i navode žalbe, donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.
Zbog izloženih razloga riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. siječnja 2018. godine
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Osijeku u 12 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i J.G., kao podnositelja optužnog prijedloga.