I Kž-356/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 356/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića, Ante Potrebice, Zlate Lipnjak-Bosanac i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika A. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 23. veljače 2009. broj K- 57/08, u sjednici održanoj 24. veljače 2010.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika A. B., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela i u odluci o kazni, te se izriče da je optuženik A. B. , radnjama za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim pod točkama 1. i 2. izreke, počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZID KZ te se, na temelju citiranih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) Kaznenog zakona, osuđuje na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine, u koju mu se, na temelju čl. 63. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 14. siječnja 2008. do 23. veljače 2009.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika A. B. odbija se kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 23. veljače 2009. broj K-57/08 Županijski sud u Vukovaru proglasio je krivima i to optuženika A. B. pod toč. I. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, a pod toč. II. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, a optužene R. K. i D. B. pod toč. III. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ.

Za počinjena kaznena djela optuženiku A. B. utvrđene su pojedinačne kazne, pa mu je tako za kazneno djelo iz toč. I., na temelju čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ i uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i dva

I Kž 356/09-3

mjeseca, a za kazneno djelo iz toč. II., na temelju čl. 173. st. 1. KZ utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca.

Optuženik A. B.1 je za počinjena kaznena djela, na temelju čl. 60. st. 2. toč. c. KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. siječnja 2008. do 23. veljače 2009.

Optuženicima R. K. i D. B.2 su za kazneno djelo iz toč. III., na temelju čl. 173. st. 1. KZ izrečene kazne zatvora u trajanju od dva mjeseca svakome, a na temelju čl. 67. KZ prema njima je primijenjena uvjetna osuda i određeno je da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženici u roku od jedne godine ne počine novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 76. KZ optuženiku A. B.1 izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, čije je trajanje određeno do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora i ne duže od tri godine.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika A. B.1 oduzeto je 1,34 g opojne droge heroin i 1,1 ml otopine opojne droge heroin, a od optuženika R. K. 0,10 g opojne droge heroin te od optuženika D. B.2 0,10 g opojne droge heroin.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 58/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženici A. B.1 , R. K. i D. B.2 oslobođeni su obveze plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka.

Ovu presudu, pravodobno podnesenom žalbom, pobija optuženik A. B.1 osobno i žalbom podnesenom po branitelju I. M., odvjetniku iz V.. U žalbi podnesenoj po branitelju optuženik iznosi sve zakonom predviđene žalbene osnove i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu ili da optuženiku „izreče uvjetnu osudu sukladno zakonu“.

U osobno podnesenoj žalbi optuženik izrijekom ne navodi niti jednu zakonom predviđenu žalbenu osnovu, a iz obrazloženja žalbe vidljivo je da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

Obje žalbe biti će razmatrane kao jedna žalba.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu na dužno razgledanje. Vraćajući spis Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 12. lipnja 2009. pod brojem KŽ-DO-705/09 dostavlja pisano mišljenje u kojem žalbu optuženika smatra neosnovanom i predlaže da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije.

Na sjednici vijeća zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić djelomično mijenja mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, te ističe da je pobijanom presudom počinjena povreda zakona na štetu optuženika A. B., jer da je kazneno djelo iz toč. II. izreke prvostupanjske presude konzumirano kaznenim djelom iz čl.

I Kž 356/09-3

173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, te predlaže postupanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sukladno istaknutoj povredi zakona.

Žalba optuženika A. B. djelomično je osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Nije točno da bi izreka pobijane presuda bila u proturječju s obrazloženjem u pogledu okolnosti kupnje odnosno prodaje opojne droge kao i količine opojne droge. Kako iz izreke pobijane presude, tako i iz obrazloženja, jasno i nedvosmisleno proizlazi, a što je po prvostupanjskom sudu dostatno i valjano obrazloženo, da je optuženik B.1 prodao opojnu drogu heroin u ukupnoj količini od 0,20 g, da je transakciju proveo optuženik R. K., dajući optuženiku B.1 novac, a ovaj K. opojnu drogu, a kupnja je izvršena i za optuženika K. tako i za optuženika B.2 . Dakle, prodana je opojna droga heroin u količini od 0,20 g, a kupci su optuženici K. i B.2 , svaki u pola dijela, pa je neosnovan žalbeni prigovor optuženika B. o proturječju između izreke i obrazloženja presude.

Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, koja se ističe u žalbi, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, nije utvrđeno ni da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu žalitelj tvrdi da nije provedeno komparativno vještačenje opojne droge nađene kod optuženika B.1 i optuženih K. i B. , što je rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Suprotno navedenim u žalbi, iz nalaza i mišljenja Centra za kriminalistička vještačenja proizlazi da je materija oduzeta od svih optuženih heroin, a budući da je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da su optuženici K. i B.2 opojnu drogu heroin kupili od optuženika B. , za komparativnim vještačenjem nije bilo potrebe.

Nije osnovan prigovor optuženika o količini i načinu oduzimanja opojne droge heroin od optuženih K. i B.2 . Obojica optuženih u cijelosti su priznali počinjenje kaznenih djela, pa i u pogledu načina oduzimanja opojne droge, a i njene količine, te su činjenice djelomično utvrđene i iz drugih provedenih dokaza, pa nije bilo potrebe za njihovim daljnjim dokazivanjem.

Iz iznesenih razloga nije osnovana žalba optuženika B.1 zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je počinjena povreda kaznenog zakona, iako ne iz onih razloga koji se navode u žalbi.

Naime, u žalbi se tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, jer se radi o maloj količini opojne droge heroin, te da su optuženici K. i B.2 samo konzumenti opojne droge, a da je optuženik A. B.1 smanjeno ubrojiva osoba, što, po žalitelju, dovodi do zaključka da je počinjeno kazneno djelo beznačajno.

I Kž 356/09-3

Iako su točne tvrdnje optuženika B.1 da se radi o maloj količini opojne droge, da su optuženici K. i B.2 konzumenti a da je on ovisnik o opojnim drogama, one, ipak, kazneno djelo koje je počinio žalitelj ne čine beznačajnim. Prema čl. 28. KZ, nema kaznenog djela iako su ostvarena njegova zakonska obilježja ako je djelo očito beznačajno s obzirom na način postupanja počinitelja, njegovu krivnju i nastupjelu posljedicu za zaštićeno dobro i pravni sustav. Optuženik B.1 doista nije prodao veliku količinu opojne droge (0,20 g), no kada se ta okolnost cijeni u okviru činjenice da se radi o tzv. „teškoj“ opojnoj drogi i sve većoj raširenosti ovakvih kaznenih djela koja ugrožavaju zdravlje, pa čak i živote, uglavnom mlađe populacije, što ukazuje na veliku pogibeljnost, počinjeno kazneno djelo nikako se ne može smatrati beznačajnim kaznenim djelom.

No međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, utvrđeno je da je na štetu optuženika Ante Brkića povrijeđen kazneni zakon, time što je proglašen krivim za dva umjesto za jedno kazneno djelo.

Naime, optuženik B.1 proglašen je krivim za dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ na način da je prodao 0,20 g opojne droge heroin, te kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ da je u svojoj kući posjedovao dvije inzulinske šprice pripremljene za konzumiranje koje su bile ispunjene s 1,1 ml otopine opojne droge heroin. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, jasno je da se ovdje radi o međusobnom odnosu kumulacije zakonskih bića koja sa vrijednosnog stajališta čine određeno jedinstvo i da je radnja opisana u toč. 2) izreke konzumirana kaznenim djelom opisanim u toč. 1) izreke, pa je po pravilnoj primjeni kaznenog zakona djelatnost optuženika trebalo i pravno označiti samo kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. ZID KZ (a ne kao dva djela).

Zato je pobijanu presudu, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela te izreći da je optuženik radnjama pod toč. I. i II. pobijane presude počinio jedno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

Uslijed ove odluke, kao i prihvaćanjem žalbe optuženika u odnosu na odluku o kazni, presuda je preinačena i u tom dijelu.

Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 56. st. 1. i 2. KZ od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude blaža ili teža za počinitelja, pa je tako pravilno i osnovano optuženiku B.1 , kao olakotno, cijenio njegovo zdravstveno stanje i činjenicu da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, da je učesnik Domovinskog rata, korektno držanje pred sudom, te da je u većem dijelu priznao krivnju i iskreno se pokajao za počinjeno, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je do sada već pravomoćno osuđivan, ali ne zbog istovrsnog kaznenog djela. Tako utvrđenim brojnim olakotnim okolnostima, sud prvog stupnja, je osnovano dao značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti, ali pravilnom ocjenom istih, uz činjenicu da je, po pravilnoj primjeni kaznenog zakona, optuženik sada osuđen za jedno kazneno djelo a ne za dva, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, optuženika je trebalo osuditi na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, kojom će se ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ.

I Kž 356/09-3

Zbog svega iznesenoga trebalo je, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.