I Kž-Us-128/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 128/14-4

I Kž-Us 129/14-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt. M. R., opt. N. Đ. i opt. N. B., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2014. broj KOV-US-3/14 te o žalbi opt. I. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2014. broj KOV-US- 3/14, u sjednici održanoj 10. prosinca 2014.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba opt. I. M. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2014. broj KOV-US-3/14.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. M. R., opt. N. Đ. i opt. N. B. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2014. broj KOV-US-3/14.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2014. broj KOV-US-3/14, na temelju odredbe čl. 402. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), određeno je da će se opt. M. R., opt. A. Š. i opt. N. Đ. suditi u odsutnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. M. R. putem branitelja I. S., odvjetnika iz Z.. Iz obrazloženja te žalbe proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a predloženo je pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž-Us 128/14-4

I Kž-Us 129/14-4

Žalbu protiv tog rješenja podnio je opt. N. Đ. putem branitelja I. C., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odluči da se opt. N. Đ. neće suditi u odsutnosti, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalbe protiv tog rješenja podnio je opt. N. B. osobno i putem branitelja T. H., odvjetnika iz Z.. Iz sadržaja obiju žalbi proizlazi da su podnesene zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Budući da se te žalbe sadržajno podudaraju i međusobno nadopunjavaju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2014. broj KOV-US-3/14, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 1. u vezi čl. 495. i čl. 472. st. 2. ZKP/08, odbačene su žalbe opt. I. M. i oštećenika D. E. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-US-3/14 od 12. lipnja 2014., kao nedopuštene.

Žalbu protiv tog rješenja podnio je opt. I. M. osobno. Iz obrazloženja te žalbe proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a predloženo je da se „u cijelosti ukine rješenje o suđenju u odsutnosti za I-okrivljenika M. R., II-okrivljenu A. Š. i XIII- okrivljenog N. Đ..“

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08 spisi predmeta dostavljeni su Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe opt. M. R., opt. N. Đ. i opt. N. B. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2014. broj KOV-US-3/14 te žalba opt. I. M. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2014. broj KOV-US-3/14 nisu osnovane.

U odnosu na točku I. izreke ovog rješenja

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2014. broj KOV-US- 3/14 pravilno je odbačena kao nedopuštena žalba opt. I. M. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2014. broj KOV-US-3/14 kojim je određeno da će se opt. M. R., opt. A. Š. i opt. N. Đ. u predmetu Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-US- 3/14 suditi u odsutnosti.

Naime, kazneni postupak u tom predmetu prvotno je vođen protiv opt. M. R. i još osamnaest optuženika, među kojima i protiv opt. I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97) i dr., a povodom optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 14. siječnja 2014. broj K-US-139/12, IS-US-15/12. Međutim, na sjednici optužnog vijeća 6. lipnja 2014. je, sukladno odredbi čl. 26. ZKP/08, odlučeno da će se kazneni postupak u odnosu na opt. I. M. razdvojiti i posebno dovršiti pod brojem KOV-US-51/14.

Budući da pravo podnošenja žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda, sukladno odredbi čl. 491. st. 1. ZKP/08, imaju stranke i osobe čija su prava povrijeđena, a da opt. I. M. u vrijeme donošenja prethodno citiranog rješenja o suđenju u odsutnosti u predmetu

I Kž-Us 128/14-4

I Kž-Us 129/14-4

Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-US-3/14 više nije bio optuženik (a ni osoba čija su prava povrijeđena), on nije bio ovlašten podnijeti žalbu protiv tog rješenja.

Osporavajući pravilnost rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2014. broj KOV-US-3/14, kojim je njegova žalba podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2014. broj KOV-US-3/14 odbačena kao nedopuštena, žalitelj ističe prigovore kojima zapravo osporava postojanje uvjeta za suđenje u odsutnosti iz ovog potonje navedenog rješenja. Međutim, kako ti žalbeni prigovori opt. I. M. nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja o odbacivanju njegove žalbe kao nedopuštene, a ni ispitivanjem tog rješenja sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na točku II. izreke ovog rješenja

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su u odnosu na opt. M. R., opt. A. Š. i opt. N. Đ. ispunjene sve pretpostavke za suđenje u odsutnosti u smislu odredbe čl. 402. st. 3. ZKP/08, a za svoju odluku je dao jasne, određene i potpune razloge. Stoga opt. N. B. nije u pravu kada, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ističe da „pobijano rješenje nepotpuno obrazlaže razloge za suđenje u odsutnosti“, a ni ispitivanjem tog rješenja sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno postojanje ni neke od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Sukladno odredbi čl. 402. st. 3. ZKP/08, optuženiku se može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je za odluku o suđenju u odsutnosti, uz postojanje osobito važnih razloga, potrebno i ispunjenje neke od četiri alternativno propisane pretpostavke - nemogućnost suđenja u stranoj državi, nemogućnost izručenja, bijeg optuženika ili nedostižnost optuženika državnim tijelima.

Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju u odnosu na opt. M. R., opt. A. Š. i opt. N. Đ. ispunjene obje pretpostavke za suđenje u odsutnosti - postojanje osobito važnih razloga te nedostižnost tih optuženika državnim tijelima te da je za svoju odluku iznio argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuju i žalitelji, nisu osnovani žalbeni navodi opt. M. R. i opt. N. Đ. da ne postoje osobito važni razlozi za suđenje u odsutnosti, a ni prigovori žalbi opt. M. R. i opt. N. B. kojima se upire na to da nije dokazano da su opt. M. R. i opt. N. Đ. u bijegu.

Opt. M. R. i opt. N. B. nisu u pravu ni kada u svojim žalbama tvrde da je prilikom donošenja odluke o suđenju u odsutnosti propušteno analizirati jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 64. i čl. 65. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 - dalje u tekstu: ZOMPO). Naime, citiranim zakonskim odredbama propisani su uvjeti za primjenu prava i suđenje u odsutnosti (čl. 64. ZOMPO) te ustupanje kaznenog progona (čl. 65. ZOMPO) kod preuzimanja, odnosno ustupanja kaznenog progona kao instituta međunarodne kaznenopravne pomoći, a to ovdje nije slučaj.

I Kž-Us 128/14-4

I Kž-Us 129/14-4

Konačno, na pravilnost i zakonitost odluke o suđenju u odsutnosti nisu od utjecaja ni žalbeni navodi opt. M. R. i opt. N. B. kojima oni, pozivajući se na pravna mišljenja prof. dr. sc. P. N. i prof. dr. sc. L. C., tvrde da „matematičko lihvarenje“ iz čl. 233. st. 2. KZ/97 nakon stupanja na snagu novog Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12) više nije kazneno djelo. Neovisno o tome, valja reći da je postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela za koja se vodi ovaj kazneni postupak opravdano potvrđenom optužnicom, dok će odluku o postojanju pravnog kontinuiteta i obveznoj primjeni blažeg zakona donijeti raspravni sud.

Slijedom svega izloženoga, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 10. prosinca 2014.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.