Kž-eu-28/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-eu 28/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. C., zbog kaznenog djela iz članka 176. stavka 1. alineje 4. i stavka 3. Kaznenog zakonika Mađarske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 4. lipnja 2018. broj Kv-eu-7/2018-9, u sjednici održanoj 18. listopada 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba osuđenika A. C., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Puli - Pola, na temelju članka 94. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 9. stavkom 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15. i 102/17., dalje u tekstu: ZPSKS-EU) odbio je priznanje i izvršenje presude Visokog suda u Budimpešti od 29. ožujka 2016. broj 4.B.2263/2013/214 preinačene presudom Žalbenog suda u Budimpešti od 1. ožujka 2017 broj 10.Bf.318/2016/25, kojom je državljanin Republike Hrvatske A. C. proglašen krivim zbog kaznenog djela nedopuštene trgovine opojnim drogama iz članka 176. stavka 1. alineje 4. i stavka 3. Kaznenog zakonika Mađarske na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik po branitelju V. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje i odluku.

Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući u povodu te žalbe pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Naime, u pravu je žalitelj kada tvrdi da nisu ostvareni uvjeti za odbijanje zahtjeva države izdavanja za priznanje i izvršenje ranije citirane presude samo zato što strana presuda nije prevedena na hrvatski jezik.

Iako pobijanim rješenjem nisu ostvarene one bitne povrede na koje se poziva žalitelj, ostvarena je povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a očituje se u tome što je izreka pobijane odluke proturječna njenim razlozima, zbog čega se osnovanost razloga za odbijanje zahtjeva ne može s uspjehom ispitati.

Naime, iz izreke prvostupanjskog rješenja proizlazi da je priznanje i izvršenje presude stranog suda odbijeno temeljem članka 94. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU. Ova odredba propisuje da će sud odbiti priznanje presude kada potvrda u smislu članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU nije potpuna ili očito nije u skladu s presudom, a država izdavanja, u roku koji ne može biti dulji od sedam radnih dana, ne dostavi dopunu odnosno ispravak potvrde.

S druge, pak, strane prvostupanjski sud obrazlažući pobijanu odluku ne upire na nepotpunost potvrde ili očiti nesklad iste sa samom presudom kao razlog odbijanja priznanja presude, već problematizira činjenicu što prvostupanjska presuda stranog suda nije dostavljena državi izvršiteljici s prijevodom na hrvatski jezik.

Naime, pobijanim rješenjem se utvrđuje da je država izdavateljica (konkretno Republika Mađarska) uz zahtjev za priznanje i izvršenje presude dostavila potvrdu iz članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU, odnosno iz članka 4. Okvirne odluke Vijeća od 27. studenog 2008. broj 2008/909/PUP (SL L 81, 27.11.2008., dalje u tekstu: Okvirna odluka) prevedenu na hrvatski jezik. Utvrđuje se nadalje i da je uz potvrdu dostavljena prvostupanjska presuda Visokog suda u Budimpešti od 29. ožujka 2016. broj 4.B.2263/2013/214 na mađarskom jeziku te drugostupanjska presuda Žalbenog suda u Budimpešti od 1. ožujka 2017. broj 10.Bf.318/2016/25, na mađarskom i hrvatskom jeziku. Ističe se također da je zatražen prijevod prvostupanjske presude na hrvatski jezik te da nadležno tijelo Republike Mađarske nije postupilo po traženju u ostavljenom roku. Potom sud zaključuje da time zapravo nije upotpunjena potvrda iz članka 4. Okvirne odluke.

Međutim, potpunost potvrde nije uvjetovana dostavom prijevoda presude na hrvatski jezik. Čak štoviše, članak 23. stavak 1. Okvirne odluke jasno propisuje da se potvrda prevodi na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice izvršiteljice naloga, dok se na temelju stavka 2. i 3. istog članka Okvirne odluke prijevod presude ne zahtjeva, osim ako država članica izvršiteljica naloga smatra da je sadržaj potvrde nedostatan za donošenje odluke o izvršenju kazne. Imajući u vidu sadržaj potvrde koju je država izdavateljica konkretno ovdje dostavila u spis predmeta (list 7 – 15 spisa), ne može se govoriti o nepotpunoj potvrdi čiji bi sadržaj bio nedostatan za donošenje odluke o izvršenju kazne. Naime, u istoj je jasno, detaljno i opširno naveden kako „sažetak činjenica i opis okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno“, tako i „pojedinosti o trajanju kazne“ čije se izvršenje traži, sve u odnosu na djelo koje, obzirom se nalazi u katalogu, ne zahtjeva ni provjeru dvojne kažnjivosti.

Dakle, potreba dostave prijevoda presude na hrvatskom jeziku u smislu članka 9. ZPSKS-EU postoji samo onda kada potvrda iz članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU nije potpuna ili očito nije u skladu s presudom, a to ovdje nije utvrđeno niti se u razlozima pobijanog rješenja dovodi u pitanje. Stoga, u konkretnom slučaju, nedostavljanje prijevoda strane presude u zatraženom roku, ne može biti razlogom za odbijanje zahtjeva iz članka 94. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU, kako pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Jednako, a glede potrebe prijevoda presude, proizlazi i iz ranijih odluka ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presuda VSRH od 20. listopada 2015. broj Kž-eun 38/15-4, te presuda VSRH od 7. ožujka 2018. broj Kž-eu 7/2018-4).

Na opisani način, budući da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima u mjeri da se osnovanost odluke o odbijanju zahtjeva za priznanje presude i izvršenje kazne zatvora ne može ispitati, ostvarena je bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., posljedicom čega je pobijano rješenje trebalo ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren, te će ponovno preispitati činjenice i utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za priznanje i izvršenje presude stranog suda. Pri tome, prvostupanjski sud mora voditi računa o navodima žalbe osuđenika iz kojih proizlazi da je pred Županijskim sudom u Bjelovaru, po zahtjevu osuđenika, već pokrenut postupak priznanja iste presude i izvršenja kazne izrečene mu tom presudom (Županijski sud u Bjelovaru broj Kv-eu-2/2017), sve radi utvrđenja sudbine tog postupka, a kako ista presuda ne bi bila dvostruko priznata i izvršena. Potom će prvostupanjski sud donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, na način da će izložiti sve činjenice koje su bitne za odlučivanje o zahtjevu države izdavateljice i potom ocijeniti ima li zakonskih uvjeta za udovoljenje zahtjevu za priznanje i izvršenje presude države izdavateljice u Republici Hrvatskoj, s kojim se zahtjevom osuđenik suglasio.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. listopada 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.