Rev-x-6/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 6/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžn- 114/07-2 od 21. srpnja 2009., kojom je djelomično, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-3924/06 od 13. studenoga 2006., u sjednici održanoj 1. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 23.900,00 kn i trošak postupka u iznosu 16.485.82 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 13. studenoga 2006. do isplate. Pod toč. II izreke tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa 18.000,00 kn i troška parničnog postupka u iznosu 11.213,88 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je pod toč. III izreke tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da se tuženiku naloži isplata zakonske zatezne kamate na glavno potraživanje od 3. travnja 2001. do 13. studenoga 2006..

Drugostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II izreke i u dijelu pod toč. III izreke. Pod toč. II izreke odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i

en tužbeni zahtjev za fizičke

potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvać

boli u iznosu 3.250,00 kn i za tuđu pomoć i njegu u iznosu 150,00 kn. Pod toč. III izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za strah u iznosu 3.250,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti na iznos 13.750,00 kn, za naruženje u iznosu 3.500,00 kn i presuđeno tako da je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu 20.500,00 kn.

Protiv presude drugostupanjskog suda (toč. I izreke) u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu glede iznosa 18.000,00 kn i parničnog troška u iznosu 11.213,88 kn (toč. III izreke) u dijelu kojim je odbijen tuženi zahtjev za iznos 20.200,00 kn (na ime straha iznos 3.200,00 kn, na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 13.750,00 kn i naruženje u iznosu od 3.500,00 kn) tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (NN br. 57/11) a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači prihvaćanjem u tom dijelu tužbenog zahtjeva i naknadi trošak parničnog postupka srazmjerno uspjehu u sporu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ( dalje: izvanrednu reviziju ) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi stavka 3. tog članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete vezano za ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi 16. lipnja 1995..

Tužitelj je podnio tzv. izvanrednu reviziju protiv pobijane presude u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu nematerijalne štete. Smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Naime, odluku o visini pravične novčane naknade donijeli su, imajući na umu orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (Orijentacijske kriterije od 29. studenoga 2002.) ne cijeneći druge okolnosti o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te da dosuđenim iznosima nije ispunjena svrha u smislu odredbe čl. 200. st. 2. ZOO. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Naime, u konkretnom slučaju, odlučujući o visini naknade za nematerijalnu štetu, nižestupanjski sudovi su primijenili odredbu čl. 200. ZOO, a kriteriji kojima se sud treba rukovoditi pri odmjeravanju pravične novčane naknade određeni su u tom članku. Pravična naknada odmjeruje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a u ovom slučaju sudovi su naveli razloge ("imajući na umu sve okolnosti ovog konkretnog slučaja") zbog kojih smatraju da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu po navedenom pojedinom osnovu, u smislu čl. 200. st. 1. kao i st. 2. istog članka ZOO, vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra kao i cilju kojim služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom. Orijentacijski kriteriji su "orijentacijski", što znači da sudovi nižeg stupnja ne primjenjuju Orijentacijske kriterije kao propis i ne spominju ih u svojim odlukama, već imaju na umu sve "individualizirane" okolnosti konkretnog slučaja.

Dakle, postavljeno pitanje u reviziji tj. u konkretnom slučaju nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, budući nije moguće odrediti pravičnu novčanu naknadu za pojedine vidove nematerijalne štete u iznosu koji bi bio jednak za sve slučajeve, jer je upravo odredbom čl. 200. st. 1. ZOO propisano da se ona dosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Budući se revidentova usporedna analiza kriterija i visina dosuđenih naknada za pojedine vidove nematerijalne štete iz pobijane presude u smislu čl. 200. ZOO, a time i u odnosu na Orijentacijske kriterije svodi na vlastitu, dakle, subjektivnu procjenu o tome kolika bi visina naknade trebala pripasti tužitelju, to je prema naprijed navedenom valjalo zaključiti da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem ovog suda.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. ZPP valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 1. veljače 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.