Rev-x-833/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 833/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. F. iz K., zastupane po punomoćniku D. Č., odvjetniku u K., protiv tuženika Grada K., K., zastupanog po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku u K., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-567/2015-2 od 21. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1828/12-164 od 23. prosinca 2014., u sjednici održanoj 7. studenoga 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika na odluku o parničnom trošku odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

„Nalaže se tuženiku Gradu K., K., OIB: ... da tužiteljici R. F. iz K., OIB: ..., na ime njezinog suvlasničkog dijela od 1/5 dijela izuzetih od dijela kčbr. 390/2, oranica B. u selu upisana u zk.ul. broj 150 k.o. V. Š., za kčbr. 3379 k.o. K. II., površina od 878 m , za izuzetu cijelu kčbr. 392/2 livada B. u selu, upisana u zk.ul. broj 150 k.o. V. Š., za potrebe kčbr. 3380/2 k.o. K. II., površina od 1457 m , za izuzetu cijelu kčbr. 392/4 livada B. u selu, upisana u zk.ul. broj 150 k.o. V. Š., za potrebe kčbr. 3380/3 k.o. K. II, površina od 1295 m , za izuzetu cijelu kčbr. 392/5 livada B. u selu, upisana u zk.ul. broj 150 k.o. V. Š., za potrebe kčbr. 3380/1 k.o. K. II, površina od 1385 m[2] , sve za buduću kčbr. 3379 k.o. K. II, koje sve čine ukupnu površinu od 5015 m[2] , odnosno pripadajućih 1/5 dijela tužiteljice u površini od 1003 m[2] , isplati iznos od 511.530,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 23. 12. 2014.g. do isplate, po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu do 140.753,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 23. 12. 2014.g. do isplate, po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u odluci o glavnoj stvari.

Prihvaćena je žalba tuženika protiv odluke o parničnom trošku pa je gore navedena odluka u tom dijelu preinačena tako što je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 134.233,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% počam od 23. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja, reviziju podnosi tuženik, pa se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pobija odluku o glavnoj stvari kao i o troškovima postupka, pa predlaže da se presuda preinači i odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, a tuženiku naknadi parnični trošak postupka zajedno sa troškom revizije. Podredno predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu drugog stupnja ili sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija na odluku o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija na odluku o parničnom trošku nije dopuštena.

U pobijanju odluke o glavnoj stvari revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu, valja navesti da u njenom donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ovo stoga što odluka sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona u svemu može ispitati.

Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja za ovo presuđenje kao što je i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Predmet spora u ovome postupku predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik Grad K. isplati naknadu za oduzeto joj zemljište od 1/5 suvlasničkog dijela kčbr. 390/2, 392/2, 392/4 i 392/5, sve u k.o. K.

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da tužiteljici pripada naknada za oduzeto zemljište od 1003 m[2] što čini njezin suvlasnički dio od 1/5 dijela, pa tužiteljici dosuđuje iznos od 511.530,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Prihvaćajući sva utvrđenja prvostupanjskog suda i pravne zaključke, drugostupanjski je sud u odluci o glavnoj stvari potvrdio prvostupanjsku presudu.

Prihvaćajući prvostupanjsku presudu drugostupanjski je sud naveo valjane razloge o osnovanosti tužbenog zahtjeva i pravilno primijenio odredbe iz Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list“ broj 52/58) kao i Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike („Narodne novine“ broj 53/90) zbog čega te razloge u svemu prihvaća i ovaj revizijski sud te se ovom presudom na njih poziva.

Svojom je presudom drugostupanjski sud valjano ocijenio sve navode iz žalbe i to kako glede pobijanja presude u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka, tako i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Ovaj revizijski sud zbog toga, a sukladno odredbi iz čl. 396. st. 3. ZPP ne obrazlaže one revizijske razloge na koje se revident pozivao i u žalbi, a na koje je drugostupanjski sud dao valjano obrazložene razloge. Revizijski sud je obrazložio samo navode u kojima je tuženik isticao bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom.

Sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 2. ZPP uz ovu će se presudu na internetskim stranicama objaviti prihvaćeni razlozi drugostupanjske odluke na koje se ovaj revizijski sud pozvao.

Kako stoga revizijskim navodima ničim odluka suda nije dovedena u sumnju, valjalo je reviziju u pobijanju odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, tj. glavne stvari.

Kako stoga odluka o parničnom trošku nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, valjalo je takvu reviziju u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. studenoga 2018.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v. r.