Legislator Case Law & Legislation
Rev-1037/2000-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses tenant's appeal in eviction case, upholding landlord's right to terminate lease due to non-payment.

Case Number Rev-1037/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against a lower court ruling ordering the eviction of a commercial space. The tenant argued for a refund of the security deposit and claimed the lower courts erred in applying material law, but the court found no significant procedural violations. The court upheld the landlord's right to terminate the lease because the tenant failed to pay rent after receiving formal notices and the deposit covered only partial arrears.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o poslovnim zgradama i prostorijama; Zakon o parničnom postupku: The court may dismiss a tenant's appeal for eviction if the lower courts correctly applied the law regarding the landlord's right to terminate the lease due to non-payment of rent and the security deposit does not cover the total arrears.

Keywords

AI generated
commercial lease termination non-payment of rent security deposit refund eviction appeal dismissal landlord rights Croatia

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 52 Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama
S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 52 Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama («Narodne novine» br.
čl. 49. st. 1. toč. 2. ZPZP
čl. 51. ZPZP
i čl. 51. ZPZP za odustanak zakupodavca od ugovora o zakupu poslovnih prostorija.
čl. 393. ZPP
Iz svih navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1037/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke, Titov trg br. 3, koga zastupa V. K., odvjetnik iz R., protiv tuženika A. B. iz R., radi predaje i ispražnjenja poslovnog prostora, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-605/97 od 06. listopada 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-3591/93 od 25. veljače 1997. godine, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-605/97 od 06. listopada 1999. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-3591/93 od 25. veljače 1997. godine, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku «da tužitelju preda slobodan od osoba i stvari poslovni prostor u R., u ukupnoj površini od 38 m², kao i da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.110,00 kuna, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja».

Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91 i dr. - dalje ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), dok na neku određenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka tuženik niti ne ukazuje.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj dana 09. studenog 1992. godine sklopio s tuženikom ugovor o zakupu spornog poslovnog prostora kojeg je izlicitirao na javnom natječaju u srpnju 1992. godine, te da je istoga dana 09. studenog 1992. godine i preuzeo sporni prostor temeljem Zapisnika o primopredaji poslovnih prostorija od 09. studenog 1992. godine.

Utvrđeno je da je tijekom rujna 1992. godine tuženik platio tužitelju 300.000 HRD na ime jamčevine, te da je to bila i jedina uplata koju je tuženik na ime zakupnine uplatio tužitelju.

Utvrđeno je da su stranke ugovorile mjesečnu zakupninu u iznosu od 171.380 HRD, s time da se tuženik obavezao plaćati i viši iznos zakupnine ukoliko to odredi Izvršno vijeće SO Rijeka, a točkom V st. 3. ugovora o zakupu dogovoreno je da se u slučaju povećanja zakupnine ne zaključuje novi ugovor već se zakupcu samo šalje obavijest s novim točnim iznosom zakupnine, što je tužitelj od studenog 1992. godine i činio.

Utvrđeno je da je tužitelj odobrio tuženiku zbog boravka u Hrvatskoj vojsci, da mu se zakupnina počne obračunavati tek od 01. studenog 1992. godine, premda se ista trebala početi obračunavati od 01. rujna 1992. godine.

Utvrđeno je da je tuženik bio u HV na dužnosti vojnog policajca od 26. veljače 1992. godine do 02. prosinca 1992. godine.

Utvrđeno je također da je tužitelj, unatoč gornjem sporazumu da se zakupnina naplaćuje od studenog 1992. godine, počeo teretiti tuženika za dugovanu zakupninu tek od mjeseca prosinca 1992. godine.

Utvrđeno je da tuženik nije plaćao zakupninu u razdoblju od prosinca 1992. godine do ožujka 1992. godine, a da dospjele iznose zakupnine nije plaćao niti nakon opomene upućene zbog neplaćanja od strane tužitelja dana 08. travnja 1993. godine, a koju opomenu je tuženik primio 20. travnja 1993. godine, te da je u razdoblju od prosinca 1992. godine do ožujka 1993. godine dugovao tužitelju 2.019.843 HRD.

Utvrđeno je da je tuženik dana 30. srpnja 1993. godine primio i tužiteljevu izjavu o odustanku od ugovora zbog neplaćanja zakupnine, s time da je tuženiku ostavljen rok od 30 dana za predaju predmetnog prostora tužitelju, što tuženik nije učinio, pa je tužitelj 08. rujna 1993. godine i podnio tužbu radi predaje spornog poslovnog prostora.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 52 Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama («Narodne novine» br. 52/71 - dalje ZPZP), koji zakon se primjenjuje u ovom predmetu, kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, i naložili tuženiku da preda tužitelju ispražnjene sporne prostorije koje su bile predmet ugovora o zakupu, osnovano smatrajući da su se ostvarile sve zakonske pretpostavke iz čl. 49. st. 1. toč. 2. i čl. 51. ZPZP za odustanak zakupodavca od ugovora o zakupu poslovnih prostorija.

Suprotno revizijskim prigovorima, neosnovano tuženik obračunava uplaćene iznose jamčevine u devize, primjenjujući suprotno ugovoru o zakupu valutnu klauzulu, i tvrdi da ne duguje ništa tužitelju, jer su pravilno sudovi utvrdili da uplaćeni iznos jamčevine od 300. 000 HRD u najpovoljnijem obračunu za tuženika pokriva tek dugovani iznos zakupnine za prosinac 1992. godine i dio siječnja 1993. godine.

Iz svih navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.