Rev-198/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 198/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz D., koju zastupa punomoćnica N. A. - S., odvjetnica u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko – upravni odjel, radi ispunjenja činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž- 504/09-2 od 1. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P - 839/07 od 18. lipnja 2008., u sjednici održanoj 10. listopada 2013.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 504/09-2 od 1. listopada 2009. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P - 839/07 od 18. lipnja 2008. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice kako glasi:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj u roku od 125 dana tužiteljici J. B. dati i predati u vlasništvo useljiv stan veličine 57,86 m2 na užem području G. D., uz obročnu otplatu po uvjetima po kojima su stanari sa stanarskim pravom imali pravo otkupljivati stanove po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

II. Tuženik se može osloboditi činidbe iz točke I ako tužiteljici isplati naknadu u iznosu od 1.275.000,00 (jedan milion dvjestosedamdesetpet tisuća) kuna."

Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženici iznos od 38.350,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ovog Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za popravljanje štete zbog nezakonitog postupanja Općinskog suda u Dubrovniku u predmetu br. P. 457/92, te nezakonitog postupanja policijskih službenika u Dubrovniku u siječnju 1992.

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice cijeneći odlučnim:

- da je tužiteljica zajedno sa svojim suprugom (kao tuženikom u tom postupku), putem svog punomoćnika primila presudu br. P.457/92 od 12. veljače 1993. dana 1. lipnja 2000. (nakon čega je prijedlog za ponavljanje postupka uložen 29. lipnja 2000.), čime je prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tužiteljica najkasnije s danom 29. lipnja 2000. saznala za štetu i za osobu koja je tu štetu počinila, po oba činjenična osnova koja je tužiteljica u tužbi te tijekom postupka iznijela kao činjenični osnov svog zahtjeva, te

- da se tužiteljica tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje ovog spora (u smislu odredbe čl. 186 a. st. 1. ZPP-a) obratila podneskom od 11. lipnja 2004., dakle protekom roka od tri godine računajući od dana kada je tužiteljica saznala za štetu, kao i osobu koja je tu štetu počinila.

U navedenom stanju stvari zahtjev tužiteljice odbijen je po prihvaćenom prigovoru zastare, pozivom na odredbu čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11).

Prema citiranoj odredbi tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Dakle, u smislu ove odredbe, početak subjektivnog roka za tražbinu po osnovu naknade prouzročene štete ovisi istodobno o dvije činjenice: 1. oštećenikovu saznanju za štetu i 2. o oštećenikovu saznanju za osobu koja je štetu počinila. Međutim, da bi se za štetu saznalo, šteta mora i nastati. U konkretnom slučaju tužiteljica svoj zahtjev za popravljanje štete temelji na iznijetom činjeničnom osnovu nezakonitog postupanja Općinskog suda u Dubrovniku u predmetu br. P. 457/92. U okolnostima dok presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P. 457/92. od 12. veljače 1993. obvezuje svojom pravomoćnošću (svakako do trenutka kada je po prijedlogu za ponavljanje postupka eventualno ukinuta u smislu odredbe čl. 427. ZPP-a), po osnovu nezakonitog postupanja Općinskog suda u Dubrovniku u tom predmetu (br. P. 457/92) nema štete (u ovoj

– drugoj parnici sud nije ovlašten cijeniti pravilnost i zakonitost pravomoćne presude iz tog postupka), pa utoliko ne može doći niti do saznanja za štetu. Tek pod pretpostavkom da je navedena pravomoćna presuda naknadno povodom uloženog izvanrednog pravnog lijeka ukinuta, prema shvaćanju ovog suda, početak subjektivnog roka za tražbinu po osnovu naknade prouzročene štete u smislu odredbe čl. čl. 376. st. 1. ZOO-a, može teći tek od saznanja oštećenika za štetu i osobu koja je štetu učinila prema i ovisno o sadržaju odluke koja je donijeta u nastavljenom postupku nakon ukidne odluke.

U konkretnom slučaju zbog pogrešnog pravnog shvaćanja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo tako da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer nisu raspravljene odlučne okolnosti za rješavanje predmetnog spora.

Prema navedenom ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjskih presuda, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će raspraviti sva sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, o troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu, 10. listopada 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.