Kzd-32/2022-45 · Općinski sud u Bjelovaru

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Kzd-32/2022-45

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu za mladež toga suda Ankici Janek kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Maje Šimunović Mađerac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene PŠ zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru KOz-DO-100/2021-1 od 8. studenog 2021. godine, nakon održane usmene i javne rasprave dana 17. srpnja 2025. godine u prisutnosti optužene PŠ osobno, branitelja odvjetnika Josipa Jelića, opunomoćenika oštećenika odvjetnice Lee Mladinić Njegovac i zamjenice ODO za mladež u [adresa] OŠ, na ročištu za objavu presude, 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 -odluka Ustavnog suda i 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08)

OPTUŽENA PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći MŠ i

RŠ, rođene P, rođena ..1971.

u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, pismena sa završenom srednjom školom u trajanju od četiri godine, obrtnica zaposlena u obrtu [obrt], razvedena, majka dvoje djece, prekršajno nekažnjavana, neosuđivana,

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

da je u razdoblju od 2014. godine do kraja rujna 2019., u Bjelovaru, kao majka djeteta ZŠ, rođene ..2009., svjesna da time nepovoljno utječe na njezin pravilan psihofizički razvoj, učestalo vrijeđala i psovala dijete AŠ govoreći joj da je mutava, gotovo svakodnevno je fizički kažnjavala na način da ju je rukom i šlapom udarala po licu i ramenima te rukom po nogama, a znala ju je i nogama udarati po njezinim nogama zbog čega je dijete AŠ ponekad imala modrice po tijelu te joj je lice znalo biti natečeno, u više navrata joj je govorila da će je ubiti pa je tako kada je dijete AŠ izgubila šlape, oslonila se na njezina prsa zbog čega je AŠ na kratko ostala bez zraka te joj više puta rekla da će je ubiti, a prilikom svađa sa bivšim suprugom EŠ u više navrata je u nazočnosti djeteta ZŠ rekla kako će se objesiti, koje ponašanje je kod djeteta ZŠ izazvalo uznemirenost i strah,

dakle, zlostavila dijete i na drugi način grubo povrijedila djetetova prava,

pa da je time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisana i kažnjiva po odredbi članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 – dalje u tekstu: KZ),

Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. istog Zakona te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru pod broj KOz-DO-100/2021-1 od 8. studenog 2021. godine podignulo je optužnicu protiv optužene PŠ zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona te je zatražilo da se optužena proglasi krivom, osudi na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz izricanje uvjetne osude tako da se odredi da se ta kazna zatvora neće izvršiti ako optužena kroz vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda Kovm- 93/2021-8 od 2. ožujka 2022. godine.

3. Optužena PŠ u svojoj izjavi o osnovanosti optužnice u odnosu na sve točke optužnice očitovala se da se ne smatra krivom.

4. U tijeku dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedoka ČŠ (list 229-230), TŠ (list 230), ĆŠ (list 243), GŠ (list 244).

4.1. Pročitani su iskazi ispitanih svjedoka oštećenice, a žrtve ZŠ – zapisnik (list 84-85), razgledan je CD (list 86), pročitan je iskaz svjedoka ŽŠ (list 76-79, 125-127), DŠ (list 78-79, 128-129), BŠ (list 124-125), ĐŠ (list 142-143), SŠ (list 143-144), NŠ (list 144), ŠŠ (list 160-161), VŠ (list 161-162), FŠ (list 162-163), MŠ (list 164).

4.2. Pročitana je dokumentacija (list 17-34, 39-56), izvod iz KE (list 89), izvod iz PE (list 91), dokumentacija (list 171-206, 236).

4.3. Odbijen je prijedlog optužbe, opunomoćenika oštećenika za dopunskim ispitivanjem oštećenice, a djeteta ZŠ te za pribavu podataka od dječjeg vrtića i osnovne škole o vremenu boravka oštećenice, a djeteta u tim ustanovama. Dokazi usmjereni na odugovlačenje postupka, oštećenica a dijete ispitana je na dokaznom ročištu, za sva daljnja ispitivanja radilo bi se o viktimizaciji djeteta, a ispitani su i djelatnici dječjeg vrtića i osnovne škole o suradnji sa roditeljima oštećenice, a sve na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.

5. Optužena PŠ u svojoj obrani (list 246) ističe da oboje svoje djece pa tako i oštećenicu je rodila iz ljubavi i ništa više ne voli od svoje djece. Razvod braka i to što joj je učinio bivši suprug EŠ izazvalo joj je nezamislivu bol. Utjecao je na dijete da se govori da je baki pričalo da dok je bila stara dve do tri godine da ju je ona tukla, da su njeni roditelji se loše ponašali prema djetetu kao i njen brat. Sve to vrijeme dijete je normalno kontaktiralo s njima, viđali su se. Svekar je tek na kraju počeo dolaziti k njima, svi su imali jedan normalan odnos i sa svekrom i sa svekrvom. Sa oštećenicom je kontaktirala normalno i kod škole i kod Centra i izvan toga. Došlo je do postupka razvoda. Ističe da ono što je bivši suprug učinio je strašno i nije dobro ni za dijete ni za njih, učinio je da dijete više ne kontaktira s njima. Ljudi žive skupa, rastave se. Prihvatljiva joj je činjenica da dijete ako odluči da živi s ocem da tamo i živi, ali neprihvatljivo joj je utjecati na dijete i njeno mišljenje, svoj bijes prenijeti na dijete da dijete s drugim roditeljem uopće ne kontaktira. To nije dobro. Ne želi više dijete uznemiravati na sudu. Oštećenica živi par kuća dalje od njene kuće. U obiteljskoj kući živi sa sinom.

6. Razgledana je audio video snimka o prvom ispitivanju optužene (list 12). Kod ispitivanja temeljem čl. 208. a ZKP-a optužena je istakla kako optužbe smatra klevetom i lažima i da je u šoku zbog svega toga.

7. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, obrane optužene, ovaj sud nalazi da nema dokaza da bi optužena počinila kazneno djelo iz čl. 177 st. 2. Kaznenog zakona.

8. Nije sporno da je optužena PŠ majka djeteta ZŠ, rođene ..2009. te je optužena zajedno sa oštećenicom u predmetnom razdoblju od 2014. do kraja rujna 2019. živjela zajedno kao i sa ocem oštećenice, a suprugom ŽŠ.

9. Svjedok, a žrtva dijete ZŠ u svom iskazu (list 86) ističe da se s majkom nije slagala niti su imale normalan odnos. Majka je bila zločesta, tukla ju je svaki dan rukom, šlapom po licu, nogama i ramenima. Po licu ju je tukla rukom i par puta šlapom, a po nogama rukom. Tukla ju je bez razloga, a pritom joj je znala reći da će je ubiti. Psovala ju je i vrijeđala da je mutava. Tada se jako loše osjećala. Zbog jednih šlapa koje je izgubila majka se oslonila na nju na prsa te je tada ostala bez zraka, a četiri puta joj je rekla da će je ubiti. Par puta je to čuo otac, ali pred njim ga nije tukla već kada je on bio na poslu. Otac bi joj tada rekao da se ne ponaša tako prema njoj. Znala je imati modrice po tijelu, a nekada joj je lice bilo natečeno. Majka je više puta rekla da će se objesiti, najčešće onda kada su se otac i ona malo posvađali. Majka ju je i nogama udarala u njezinu nogu, šamarala je i slično. Ponekad ju je tukla i pred bratom, no tada nije tukla brata. Majka je znala čuvati njezine sestrične, prema njima je bila dobra i nije ih tukla. Otac je prema njoj bio odličan, kao i prema bratu te je nije fizički kažnjavao. Sada ne ide kod majke niti s njom kontaktira, a bila ju je izbacila iz kuće kada su se prestale družiti. Ponekad ide kod psihologa. S nikim nije razgovarala prije svjedočenja te joj otac nije govorio o onome što treba reći.

10. Svjedok EŠ, bivši suprug optužene i otac oštećenice ZŠ u svom iskazu (list 76-79, 125-127) navodi da je PŠ bila dosta eksplozivna te je znala poludjeti kada bi AŠ nešto krivo napisala, ošamariti je, vikati na nju, čupati je za kosu, udariti papučom. Također je pred djetetom govorila da će se ubiti što je O jako uznemirilo. PŠ bi AŠ udarila s onim što bi joj prvo došlo pod ruku, a često je sama sebe znala tući. Sjeća se Eninog rođendana, misli da je to bilo prije tri godine kada je AŠ ošamarila pred gostima. Početkom 2019. kada su još svi živjeli na adresi [adresa], zbog nesuglasica u braku se preselio u suteren gdje je bio sređen stan te je AŠ bila malo kod mame, a malo kod njega. PŠ je znala namjerno lupati stvarima po stanu i puštati glasnu muziku te je to većinom radila kasno navečer. PŠ je zanemarivala kućanske poslove te se nije brinula oko Eninog školovanja. U kolovozu 2019. PŠ je otišla sa sinom iz prvog braka NŠ na more na Murter te je on s AŠ nakon toga došao na Murter kako bi bila s majkom. Kada ih je PŠ vidjela, burno je reagirala te je rekla ZŠ da ako bude bila s tatom da joj ne mora više dolaziti, nakon čega se je AŠ rasplakala i otišla u apartman. Nakon povratka s mora, AŠ je pokušavala s majkom ostvariti kontakt, ali nje nikada nije bilo doma. Trenutno postoji privremena mjera viđenja te PŠ ima pravo viđati dijete svaki drugi vikend i srijedom te svaki drugi državni praznik, a ista se izvršavala do 28. studenog 2020. kada je AŠ došla uplakana od majke i uznemirena jer ju je majka izbacila iz kuće i izvrijeđala ju. Tako je iskazivao pred istražiteljem, ali i na raspravi dana 7. prosinca 2023. (list 125-127). Tvrdi da je optužena oštećenicu znala zastrašivati, nije joj dozvoljavala odlazak na wc dok ne odrade za vrijeme učenja dvije do tri stranice. Tukla se sama s tacnom po glavi. Optužena je djevojčicu ponižavala govoreći joj pogrdne riječi da je mutava.

11. Svjedok DŠ (list 78-79, 128-129) je majka svjedoka EŠ, u iskazu tvrdi kako je živjela kod sina EŠ i snahe PŠ i to nekoliko mjeseci tijekom 2014. na adresi [adresa]. PŠ je vikala na AŠ zbog sitnica, znala ju je pljusnuti, počupati za kosu, nabaciti se na nju papučom i vrijeđati ju, a često je svjedočila takvim događajima. AŠ je puno vremena provodila s njom te joj je znala doći tijekom noći jer se bojala majke koja je stalno vikala na nju. PŠ se više brinula o svojim nećakinjama nego o svojoj kćeri te je često izbivala od kuće tijekom dana i dolazila kasno navečer doma. PŠ je znala razbijati suđe te je tada AŠ plakala. PŠ nije redovito kuhala niti je brinula o kućanstvu, a također nije išla na roditeljske sastanke već je to sve radio njezin sin. Sin joj je pričao kako je PŠ u studenom 2020. izbacila kći iz kuće te se tada AŠ rasplakala. AŠ joj je rekla da s mamom nije u dobrim odnosima te da ne kontaktiraju. Jedno vrijeme živjela je u istoj kući, u zasebnom stanu dok je išla na onkološko liječenje. Dijete AŠ često je dolazila k njoj. Optužena se promjenjivo ponašala prema ZŠ, ovisno o raspoloženju, znala je lupiti AŠ čim je mogla, šlapom, klompom, pljusnuti je, govorila joj je ružne riječi, prijetila joj da će je ubiti, dolazila je u konflikte sa tetama kada je djevojčicu vodila u vrtić pa bi to njezin sin zagladio. Znala je čuti svađe između optužene i njenog sina kada bi sin došao iz noćne. Vidjela je na djevojčici crvenilo jer su se ocrtavali prsti. Djevojčica je dolazila kod nje na spavanje jer se kod nje osjećala sigurno.

12. Svjedok BŠ je psiholog u HZZSR u [adresa]. Nema saznanja o obiteljskim odnosima optužene i njenog supruga od 2014. do 2019. godine neposrednog. Upoznala ih je u postupku obveznog savjetovanja kada je stavljen prijedlog sudu za izdavanje privremene mjere o skrbi za dijete. U razgovoru s oba partnera optuženom i njenim suprugom došla je do saznanja o narušenim partnerskim odnosima. Nastojali su postići dogovor o načinu življenja u zajedničkoj kući. 18. listopada 2019. razgovarala je s djetetom AŠ. Iz priče djeteta doznala je da su se roditelji često svađali, da to nije mogla slušati, dok je to pričala plakala je. Od mame je doznala da se roditelji rastaju i da će živjeti s mamom. Djevojčica je rekla da želi živjeti s tatom jer da mama viče na nju, da ju je tukla, da ju je prošle godine ošamarila zbog rezultata iz matematike i rekla joj da je mutava. Dok je bila mala 4 ili 6 godina mama ju je udarila papučom po nozi pa je na nozi imala crvenilo, to joj je pričala baka po tati. Govorila je da je takvih događaja bilo puno, da ju je mama tukla i cijeli život vikala na nju. I bez da je djevojčicu pitala rekla je da želi živjeti s tatom. Tvrdila je da ona sama ima pravo o tome odlučiti, da joj je to rekao tata i to potvrdila doktorica. Djevojčica se viđala s mamom ali je rekla da ne želi prespavati kod mame da ju ne bi mama tukla i vikala na nju. Od mame je uzela samo jednu majicu, sve drugo joj je tata kupio. Htjela je mamu viđati svaki drugi dan odnosno da će to odlučiti kada će biti, žalila se je što ju mama ne zove na mobitel. U sudskim postupcima već kod podnošenja prijedloga i kasnije došli su do saznanja da otac djeteta na izvjestan način utječe na dijete. Prezentirao joj je da ona u životnoj dobi od 10 godina može odlučivati s kim će živjeti, pozvao se pritom i na liječnicu, inzistirao da kontakti ne mogu biti bez nadzora.

13. Svjedok TŠ djelatnik je HZZSR Bjelovar. U referadi za djecu i mlade kako ističe u iskazu (list 230-231) je tek od 16. listopada 2019. godine te se ne sjeća da li je išta postupao u navedenom predmetu.

14. Socijalna radnica u Obiteljskom centru, a svjedok ĆŠ ističe da nema saznanja o postupanju optužene prema svojoj kćerki u predmetnom razdoblju (list 243). Upoznala ih je tek 2022. gdje su se susreti i druženja majke sa djetetom trebali svaki petak održavati u Centru. Izvršena su kroz vrijeme od dva petka. Optužena je javila potom da ne može dolaziti zbog zdravstvenog stanja jedno vrijeme, a nastavno se nije javljala. Ono što je uočila je da je otac dovodio djevojčicu na druženje, djevojčica je bila uznemirena jer dugo nije vidjela majku. Prvi kontakti optužene i djeteta su bili trenutci duge šutnje.

15. Svjedok ĐŠ (list 142-143) je profesor u 4. osnovnoj školi u Bjelovaru između ostaloga. Poznaje oštećenicu, a dijete ZŠ koja je bila učenica te osnovne škole kada je krenula u 5. razred osnovne škole. Sada je učenica 8. razreda, a to je istakla na raspravi 19. travnja 2024. godine. Djevojčica nije ponavljala niti jedan razred, ostvaruje prosječan školski uspjeh, optužena kao majka surađivala je sa školom, informirala se o učenju oštećenice. Kao razrednica ima specifičan rad sa učenicima koji uvijek mogu doći k njoj i reći joj svoje probleme. Oštećenica se nikada nije žalila na obiteljsku situaciju niti se žalila na majku. Na djevojčici nije primijetila nikakve ozljede. Oštećenica je bila par puta na razgovoru sa psihologom, ne zna o čemu su razgovarali, to psiholog nije podijelio s njom kao razrednicom, ali ističe da svi učenici kada krenu u 6. razred zbog ulaska u tinejdžersku dob idu na razgovor psihologu.

16. I svjedok CŠ je učitelj razredne nastave u 4. osnovnoj školi (list 143). Oštećenici je bio učitelj od 1. do 4. razreda, bila je vrlo dobar ili odličan đak. Roditelji su se informirali o učenju djevojčice, čini mu se više otac, ali i majka je dolazila. Nije uočio promijene u ponašanju djevojčice koja u školi nije pričala o obitelji, a njeni roditelji su se razveli kada je ona išla u 4. razred.

17. NŠ (list 144) je sin optužene, a brat oštećenice. U svom iskazu ističe da se majka jednako odnosila prema njemu i prema oštećenici ZŠ iako je AŠ puno mlađa. Nije pravila razlike između njih, optužena je bila stroga u odgoju ali i pravedna, jednako se odnosila i prema sestričnama. Tvrdi da optužena nije nikada fizički kažnjavala AŠ, optužena je kao majka uvijek razgovorom sa djecom nastojala riješiti problem. AŠ se nikada nije žalila na ponašanje majke. On i AŠ su bili u najnormalnijem odnosu, a sada tri godine sa oštećenicom nije u kontaktu, slao joj je poruke, nije mu odgovarala, broj mu je blokiran. Tvrdi da jednom prilikom je AŠ trebala ići sa njima djecom na more na Murter, a onda je saznala da joj je tata platio apartman malo dalje od njih, dva do tri dana prije polaska, na moru se AŠ s njima družila.

18. Svjedok ŠŠ je rođak optužene. U svom iskazu (list 160-161) ističe da je optužena uredno vodila brigu o oštećenici. Njegova kuća smještena je do kuće IŠ oca optužene pa su se obitelji međusobno obilazile. Na djeci nije primjećivao da bi imali bilo kakve probleme, nije uočio ni probleme u odnosima optužene i njenog supruga sve do razvoda.

19. Svjedok KŠ je odgajateljica u vrtiću. Ističe u svom iskazu (list 161) da se djevojčica koja je pohađala vrtić sa radošću obraćala majci optuženoj, ali i ocu kada bi dolazili po nju, nije uočila ništa neuobičajeno. Poznaje optuženu kao susjedu jer su u to vrijeme živjeli blizu njih, zna da se optužena razvela od supruga.

20. Svjedok FŠ ističe u svom iskazu da ima petero unučadi i da je znala dolaziti u kuću optužene pa bi se djeca družila. Tvrdi da je optužena uredno odgajala dijete AŠ, na djetetu nije vidjela povrede, nije nazočila svađama optužene i supruga. Dijete se nije žalilo na mamu. Kada su se djeca igrala AŠ se znala naljutiti, znala bi napustiti igru, igricu bi pospremila naglašavajući da joj je to baka kupila. Sada zna djetetu poslati poruke, dijete se ne bi javilo. U kuću optužene dolazila su i djeca njenog brata, optužena bi i o njima vodila brigu i nije radila razliku u odgoju djeteta ZŠ i NŠ. EŠ je nastojao AŠ što više približiti svojim roditeljima.

21. Svjedok IŠ je otac optužene. U svom iskazu (list 164) tvrdi da je optužena uredno vodila brigu o djetetu. Na radnom mjestu svakodnevno su bili skupa, ali i privatno. Znao je unuku AŠ voditi u vrtić ili je dovesti iz vrtića. Djetetu ništa nije nedostajalo, nitko je nije ni taknuo. Optužena nikada nije neprimjereno reagirala prema ZŠ niti se žalila da bi joj nešto bilo teško s AŠ. Nije bio u zavađenim odnosima sa EŠ, nije ni danas.

22. Oštećenica, a dijete bila je kod psihologa Opće bolnice u Virovitici na pregledu nakon predmetne zgode dana 28. listopada 2019. (list 55). Iz ambulantnog nalaza proizlazi da je oštećenica djevojčica prosječnog neverbalnog intelektualnog funkcioniranja. Na emocionalnom planu djevojčica iskazuje teškoće u vidu anksiozno depresivnih smetnji i simptoma PTSP te je u fazi prilagodbe na novo nastalu obiteljsku situaciju. Djevojčica je opisivala zlostavljačke obrasce od strane majke s kojom je imala narušen odnos. Imajući u vidu iznimnu emocionalnu osjetljivost i nezrelost oštećenice psiholog je bio mišljenja ne inzistirati na rigidnim obrascima susreta majke i djevojčice. Nalazi da se radi o visoko konfliktnom razvodu roditelja u kojem potrebe djeteta mogu biti stavljene u drugi plan.

23. Svjedok BŠ je dugogodišnja djelatnica HZZSR u [adresa], psiholog sa dugogodišnjim iskustvom u svom radu. Svoj iskaz je dala stručno, okolnosno, njen iskaz je u logičnoj povezanosti i sa dokumentacijom HZZSR. Svjedoci ĐŠ i CŠ su djelatnici 4. osnovne škole, iskazivali su o čenjinicama koje su njima bile dostupne, ponašanju, kao i svjedok KŠ koja je radila u vrtiću koji je pohađala oštećenica. Radi se o nepristranim svjedocima koji su bili u kontaktu sa oštećenicom u predmetno vrijeme koji nemaju saznanja o neprimjerenom ponašanju optužene spram oštećenoj, nisu uočili promjene u ponašanju oštećenice, a djeteta, djevojčica je bila urednog ponašanja niti su na njoj uočavali ozljede. Navedenim svjedocima sud nema razloga da ne vjeruje.

24. Oštećenica, a dijete ZŠ rođena je ..2009. te je u predmetnom vremenskom razdoblju bila u životnoj dobi od 5 do 10 godina. Dovedena je u situaciju da je smatrala da u postupku razvoda njenih roditelja koji je bio visoko konfliktan da je njezina želja presudna kod kojeg roditelja će živjeti. Majka joj je prezentirala kako proizlazi iz njenog iskaza da se njen tata i ona rastaju i da će ona živjeti s mamom, a svjedok EŠ njen otac podržavao je stav da je njena odluka, djevojčice od 10 godina, jako važna s kim će živjeti i pritom se pozvao i na liječnicu, doktoricu kako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka BŠ. Kada se općenito cijeni iskaz oštećenice, a djeteta, a imajući pritom u vidu nalaz i mišljenje psihologa Opće bolnice u Virovitici djevojčica je uključena u razvod svojih roditelja na način da se našla u teškom emocionalnom stanju, da je njen iskaz presudan, da ona donosi odluke i to odluke koje moraju donijeti odrasli ljudi optužena i svjedok EŠ, njeni roditelji, a ne ona sama. U toj situaciji i u takvom stanju djevojčica daje iskaz pod utjecajem svog oca EŠ, a i bake DŠ (baka joj označuje da je imala crvenilo na nozi od papuče). Kada se cijeni iskaz svjedoka EŠ iskaz je dao pristrano. Medicinski je tehničar u Općoj bolnici u Bjelovaru i u predmetnom vremenskom razdoblju sigurno bi poduzeo hitno sve mjere da zaštiti dijete, a oštećenicu, to ne čini, poduzima mjere tek kada dolazi do teško narušenih partnerskih odnosa njega i supruge, odvaja dijete i sebe životom u zasebnom dijelu kuće, djevojčicu preko noći odvodi do svojih roditelja da spava. U predmetnom razdoblju nije poduzeo ni jednu radnju kako to proizlazi iz njegovog iskaza prije pokretanja postupka za razvod braka, a tužba je podnijeta 20. rujna 2019. godine. Iskaz oštećenika, a svjedoka je nelogičan, neuvjerljiv, svjedok DŠ očito je iskazivala pristrano potkrjepljujući svojim iskazom tvrdnje svog sina, a oštećenica, a dijete ZŠ smatrala je potkrjepljujući iskaz svog oca da je ona ta koja odlučuje gdje će živjeti, a ne njeni roditelji. Iz tih razloga iskazi oštećenice, a svjedoka ZŠ, iskazi svjedoka EŠ, DŠ se ne usvajaju.

25. Iz iskaza svjedoka NŠ, ŠŠ i FŠ, IŠ ne proizlazi da bi optužena zlostavljala dijete, svojim iskazima u cijelosti su potkrijepili obranu optužene, a u nedostatku drugih dokaza i materijalne dokumentacije sud i nema razloga da posumnja u istinitost njihovog kazivanja iako su rođaci i prijatelji optužene.

26. Iz navedenih razloga ne može se isključiti obrana optužene u nedostatku drugih dokaza da bi optužena na način kako je to označeno u optužnici zlostavila oštećenicu i na drugi način povrijedila njena prava.

27. Slijedom toga na temelju odredbe čl. 453.toč. 3. Zakona o kaznenom postupku valjalo je optuženu osloboditi optužbe da bi počinila kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona pa je s toga odlučeno na temelju odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. istog Zakona te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

28. Slijedom toga, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 22. srpnja 2025.

Sudac za mladež:

Ankica Janek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda.