Croatian Supreme Court allows claim for compensation due to violation of right to court within reasonable time.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the County Court in Karlovac to decide on a pending case within three months and awarded compensation to the plaintiffs. The plaintiffs argued that their constitutional right to a trial within a reasonable time was violated by the prolonged proceedings regarding a property dispute. The court found the delay caused by the lower court's inefficiency and lack of concentration, despite some procedural delays by the plaintiffs, sufficient to justify compensation.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time, and if the right is violated due to the court's inefficiency, the higher court shall order the lower court to decide within a set period and award appropriate compensation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 648/10-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari I. predlagateljice M. L. iz Ž., i II. predlagateljice Lj. P. iz R. J. obje zastupane po punomoćnici R. D. D., odvjetnici iz K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljica od 24. ožujka 2010., 29. studenog 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-998/07 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku;
- I. predlagateljici M. L. u iznosu od 4.500,00 (četiritissućepetstotina) kuna,
- II. predlagateljici Lj. P. u iznosu od 4.500,00 (četiritissućepetstotina) kuna,
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelju Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagateljice su 24. ožujka 2010., temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, i 116/10 - dalje: ZS), Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Karlovcu, povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Ozlju posl. br. P-30/05.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljica u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Ozlju posl. br. P-30/05, očitovanja Županijskog suda u Karlovcu od 19. listopada 2010., te službene provjere kod Županijskog suda u Karlovcu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:
- predmetni postupak pokrenut je 14. travnja 2005., pred Općinskim sudom u Ozlju podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja A. B. i M. L. (ovdje predlagateljice) iz …,
Ž. i Lj. P.
(ovdje predlagateljice) iz R., … protiv tužene M. R. iz Ž.,
… radi utvrđenja prava vlasništva, postupak se vodio pod P-30/05;
- podnescima od 2. svibnja 2005., i 10. lipnja 2005., predlagateljice su predložile izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
- na ročištu održanom 14. lipnja 2005., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka;
- podneskom od 30. lipnja 2005., predlagateljice su povukle dio tužbenog zahtjeva i dostavile potrebnu dokumentaciju;
- dopisom od 6. srpnja 2005., sud je od Ureda za katastar zatražio potrebne podatke;
- na ročištu održanom 6. srpnja 2005., izveden je dokaz saslušanjem većeg broja svjedoka te je glavna rasprava zaključena;
- presudom posl. br. P-30/05 od 15. srpnja 2005., prihvaćen je tužbeni zahtjev predlagateljica;
- protiv potonje presude žalbu je podnijela tužena 8. rujna 2005;
- radi odlučivanja o podnesenoj žalbi predmet spisa otpremljen je 14. prosinca 2005 Županijskom sudu u Karlovcu kod kojeg je zaprimljen pod poslovnim brojem Gž-6/06;
- dopisom od 21. veljače 2007., Županijski sud u Karlovcu vratio je predmet spisa Općinskom sudu u Ozlju radi otklanjanja uočenih nedostataka;
- rješenjem od 20. ožujka 2007., Općinski sud u Ozlju je ispravio očitu omašku u presudi;
- rješenjem od 4. travnja 2007., Općinski sud u Ozlju ispravio je rješenje o ispravku od 20. ožujka 2007;
- predmet spisa je ponovno 8. svibnja 2007., otpremljen Županijskom sudu u Karlovcu kod kojeg je pod poslovnim brojem Gž-998/07, postupak je još uvijek u tijeku; Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagateljica, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi - u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.
Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (14. travnja 2005.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljica za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (29. studenog 2010.), što iznosi ukupno 5 (pet) godina, 7 (sedam) mjeseci i 15 (petnaest) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko pet godina u svakom slučaju ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije neažurnog postupanja Županijskog suda u Karlovcu.
Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno dva ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju, izvodeći dokaz saslušanjem većeg broja svjedoka te meritorno odlučujući o tužbenom zahtjevu predlagateljica u roku od tri mjeseca od dana ponašanja tužbe.
No, valja istaknuti da je prvostupanjski sud u dva navrata ispravljao očite omaške u pisanju predmetne presude.
Treba napomenuti da je na dugotrajnost predmetnog postupka od utjecaja neažurnost Županijskog suda u Karlovcu, obzirom je tom sudu predmet spisa na odlučivanje bio dostavljen po drugi puta 8. svibnja 2007., o kojoj žalbi do dana pisanja ove odluke nije odlučeno, odnosno niti nakon proteka razdoblja od tri godine, šest mjeseci i dvadesetijedan dan. Zbog navedenog, ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito, pri čemu se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine - „Narodne novine“, broj 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.
S druge strane, valja istaknuti kako su i predlagateljice (u predmetnom postupku tužiteljice) svojim držanjem u parnici također pridonijela trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako iste nisu odmah uz tužbu podnijele svu relevantnu dokumentaciju i predložile relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već su to učinile nakon podnesene tužbe. No, valja istaći kako navedenim ponašanjem predlagateljice nisu utjecale na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.
S obzirom na izvedene dokaze saslušanje većeg broja svjedoka može se zaključiti da je u konkretnom slučaju riječ o složenom predmetu, međutim, to ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.
Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak, 76/10).
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio svakoj pojedinoj predlagateljici u iznosu od 4.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. studenog 2010.
Sudac:
Đuro Sessa, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.